I poslije Trampa, trampizam!

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Mora da je predśednik Srbije, Aleksandar Vučić, gledao školski program na RTS-u, organizovan u doba epidemije Corone 19 u Srbiji, kad je na otvaranju spomenika Stefanu Nemanji u Beogradu izgovorio sljedeće: „Imali su Srbi Vlastimiroviće. Imali su Srbi Vojislavljeviće. Imali su Srbi i Vukanoviće. Imali su i Višeslava, i Mihaila i Svetog kralja Jovana Vladimira“? Ili sa đečjeg školskog programa RTS-a, ili sa wikipedia-e na srpskom jeziku? Doduše, moguće da je to čuo i na Tv Happy, B 92, Studio B… ili pročitao u bjelosvjetski najlažljivijoj srpskoj štampi.

Ustvari, Srbija je naprasno otkrila da je srušeni „rimski grad“ prva srpska država, a Mihailo Vojisavljević Nulavjenčani, jer je poslije njega, za jedno 140 godinica, krunisan Stefan Prvovjenčani. Do nedavno prvi srpski kralj u istoriji srpskog roda. A odnedavno prvi kralj u Nemanjića, kao da su se krune brojale porodično. Samo treba snalažljivost i eto – svaka nelogičnost koja proističe iz laži se može isfabrikovanjem ispeglati. Tako mrski Dukljani postadoše najsrpskiji Srbi i pošteđeše me čestih pitanja po sajber prostoru zašto nećete da budete Srbi, a hoćete potomci rimske provincije. Misleći na Duklju, pobrkavši je sa Prevalisom. Ako su uopšte čuli za Prevalis.

Srbija je na najboljem putu da sve informacije i sve medije stavi pod državnu kontrolu, tako da se uspostavi jednoumlje u svim oblastima. Mada je već uspostavljen sistem da se od malih nogu driluju budući borci za „srpski svet“, srpsku Spartu i ostale srpske grobove, tako da se postavlja pitanje koja je svrha svega toga ako se ne želi operacionalizacija? Što je Vučuću bitno da države koje su naslijeđe druge teritorije, druge države, proziva kao sopstvenu istoriju, ako znamo da u tim vremenima niti su postojale nacionalne države, niti su postojale nacije? Čak i Porfirogenitovi stavovi u De Administrando imperio (O upravljanju carstvom) o crvenim i bijelim Srbima impliciraju višeetničku strukturu (ratni zarobljenici pretvoreni u roblje) koja je ime dobila po odjevnom predmetu (sandalama – serbulama). Za razliku od Vučića, Porfirogenit nema problema sa tim ko je činio stanovništvo Duklje (Dukljani) u to vrijeme. Ono što Porfirogenit nije znao je da današnji Srbi bolje poznaju to vrijeme od njega samog. Mašala.

Ne treba biti posebno pronicljiv pa viđeti „što se iza brda valja“. Kao ona puška na zidu u prvom činu drame! Ovaj put je Srbija krenula u osvajanje prostora za koji misli, bolje reći sebe ubjeđuje, da joj pripadaju mirnodopskim sredstvima: sveopštom propagandom iz svih oružja, ekonomskim i kulturnim, ako se to može nazvati kulturom, osvajanjem okolnih prostora, mijenjajući tako svijest građana tih prostora i čineći ih ekonomski zavisnim. Bez trunke poštovanja druge države, vladajuća partija Srbije šalje svoje funkcionere u Crnu Goru, u Nikšić, da agituju, vrbuju, podmićuju građane Nikšića da glasaju za srpske stranke, koje ona kontroliše.

Pored ove svinjarije, skoro svakodnevno se dešavaju gafovi aktuelne crnogorske vlasti, nepismene i nesmotrene izjave političara iz vladajućih struktura, nesposobnost i nesnalaženje u poslu koji obavljaju, počev od pośete Cetinju i izjave Premijera o (ne)postojanju Crne Gore, države čiji je premijer, izjave Premijera da građani Nikšića uzimaju koruptivni novac, kožnomantilski napad na Adnana Čirgića i FCJ, smijurija sa nabavkom vakcina i odbijanjem donacija, izjava ministarke zdravlja o zapošljavanju „po dubini“ partijskih kadrova i smiješne, presmiješne izjave partijskih blavora kako niko nije tražio funkcije i kako nema ni primisli o nepotizmu… Još samo unuke da zaposle! Hoću reći, tema za pisanje koliko hoćeš.

Međutim, mene najviše ispirišu izjave i djela tobože građanskog pokreta URA. Kao omađijana sekta oni žive u posebnom svijetu sopstvenih deluzija đe jedan drugog ubjeđuju kako je sve što rade suva genijalnost i kako su oni mesije koje će da preporode, premala je Crna Gora, čitav svijet! Njihova genijalnost počinje time što su sve što dijeli građane Crne Gore, sve razloge suprostavljenosti, istorijska nerazumjevanja, miješanja Srbije i Rusije… proglasili nebitinim! I oni nestadoše očas! Ne zanima me – i riješen problem! Neće niko odnijeti manastire iz Crne Gore, što ima veze što je vlasnik iz druge države? Riješen problem, ne zanima me. Rješenje za pet minuta. Što neko reče, poklonite vi iz Ure svoje kuće i stanove, niko ih neće odnijeti iz Crne Gore. Vučić svojata crnogorsku istoriju? Ne zanima me! Ja sam vrlo relaksiran i vrlo popularan u Srbiji. Zašto?

Potonji biser iz URA kuhinje, ili da ih zovemo kvarat Ure, je njihovo kolektivno saopštenje da ih DPS, SD i SDP neće uvući u nacionalne podjele, jer tobože oni se bore protiv „i jednog i drugog nacionalizma“. Protiv jednog se bore tako što proganjaju pripadnike jedne nacije i proglašavaju ih pristalicama bivše vlasti, koji atakuju na „slobodu i demokratiju“ koju im donese URA, a protiv drugog tako što ih zapošljavaju po dubini i poklanjaju im oblasti obrazovanja, kulture i nauke, da mogu komotno da po dubini uvode velikosrpsku ideologiju i kasape crnogorsku istoriju, baštinu, kulturu po mjerilima svetosavskih klerofašista i beogradskih crtača „srpskog sveta“. A Vučiću ni „a“? Protiv njegovog velikosrpskog nacizma prema Crnoj Gori i Crnogorcima ni da beknu! Neće biti problem ni ako Crnogorci nestanu u Srbiji popisom ove godine! Ne zanima ih! Važno je da bata i seka nemaju nikakvih problema u tuđini. Ako je to za njih tuđina?

To je valjda taj novi soj twiter političara, taj neotrampizam, kao zaostavština bivšeg predśednika USA, đe nije bitna stvarnost, đe je samo bitan spin. Đe je moguće javno reći „Niko nije rekao da je virus smešan“, iako je moguće pronaći po internetu, „crno na bijelo“, na stotine snimaka te farse koja je direktno prenošena na svim srpskim televizijama. To je postalo manir i Dritana Abazovića i njegovih epigona iz URA-e. Za njih nije opasnost velikosrpski nacionalizam i klerofašizam, koji je devedestih godina prošlog stoljeća o jadu zabavio čitav region, prouzrokovao ratove, mrtve, osakaćene, izbjegle, koji je danas ne samo živ, već je postao još potentniji dolaskom preimenovanih radikala na vlast u Srbiji i poboljšanjem ekonomskih uslova. Strategija je prilagođena okolnostima, ali ciljevi su ostali isti.

Ne, Dritanu Abazoviću i njegovim epigonima najviše smeta entitet koji neće da budu Srbi, koji neće da im država bude „srpska Sparta“, koji ne žele da im neko prepravlja istoriju, svojata znamenite istorijske ličnosti, mijenja sakralnu arhitekturu, pravi građanima drugog reda u državi koju su stvarali njihovi preci i koji po njoj nose ime. Ne da se ne stavlja znak jednakosti između napadača i onoga ko se brani od asimilacije, već se čak staje na stranu napadača i to predstavlja kao borba protiv dva nacionalizma? Staje se na stranu Golijata a protiv Davida? Kao u onom vicu kad Crnogorac priča kako nije mogao da gleda đe petorica tuku jednoga pa, kako kaže, „kad sam uletio, j***** smo mu oca“. O kakvom se crnogorskom nacionalizmu radi govori da ne znam skoro nijednog Crnogorca koji ima problema sa bilo kojom nacijom, uključujući i srpsku. Sa jednom sortom Srba da, ali ne iz nacionalnih razloga, već ideoloških i kao otpor hegemoniji, fašizmu, kolaboraciji, zloupotrebi SPC u velikosrpskim rabotama, nacionalnoj asimilaciji i uzurpaciji teritorija.

Kao što rekoh, samo se mijenja taktika. Autoputevi za čvršće povezivanje, mali šengeni, priče o ekonomiji, slobodnom protoku kapitala, ljudi, roba, .. . Ono što dozlaboga naivna Evropa voli da čuje. Dobar način da Crna Gora postane ekonomski zavisna od Srbije i ekonomski pokorena. I to preko javnih preduzeća iz Srbije ili preduzeća koje kontroliše vlast. U tome će najmanje biti ekonomskog interesa. Hoće li mi neko objasniti zašto m-tel finansira jedan užasan, šovinistički, anticrnogorski portal, koji nije ni registrovan u Crnoj Gori, sa 260.000 eura godišnje? A to je samo manji dio novca kojim se finansiraju velikosrpski subjekti u Crnoj Gori! Nego, zaboravih, ne interesuje nas ni to, ni 1918-ta. Pa što vam URA dā!

Igrarije sa neslanjem novog ambasadora Srbije u Crnu Goru i insistiranje, mimo diplomatskih pravila, da se vrati dosadašnji ambasador, samo je način da se ponizi Crna Gora i pokaže ko je pravi gazda. Zato je „Za budućnost Nikšića“, Vučićeva budućnost!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta