za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Ovo je samo trebalo da bude dobar tekst. Jedan od onih veselih, lepršavih, pretprazničnih. I da nema nikakve veze sa učinkom sadašnje, navodno crnogorske Vlade. I da nema veze ni sa onim zaduženjem, ni sa glat poništenjem nacionalne avio kompanije. A ni sa svim zaduženjima koja su nastala za godinu dana njihove vlasti koja ih kao “tužni skup” okuplja na sjutrašnji dan. Još samo da neko zaleleče.
“Lele mene, ljucki maksimume, ljucka avangardo…”
Nema ovo veze ni sa apsolutno najvećim učinkom ove Vlade koji se odnosi na izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti.
Nema veze ni to što im je gunjina bliža no runjina.
Ništa to nema veze.
Crna Gora je preživjela godinu blama. Nakon te i takve godine trebaće joj bar nekoliko godina da se makar malo sredi. Po dubini, naročito. I to je neminovna stvar koja se odnosi na društvene promjene. Znate već, ”čašu meda jošt niko ne popi, da je čašom žuči ne zagrči”.
Godinu definitivne blamaže države Crne Gore obilježio je sasvim izvjesni Zdravko Krivokapić. O tom liku niko nije imao naročitog pojma osim onog uobičajenog, da je na krilima bivše vlasti imao ugodno uhljebljenje, kako profesionalno, tako i materijalno. Tek poslije smo o njemu saznali da je Rukoljub i Podoljub, isključivo srpske crkve, a i svašta nešto…
Te ‘oće za Beograd, te neće, te su poslije pričali kako su ga na sto jada ugurali u avion…
Ostaće upamćeno posebno ono razbacivanje s padežima, a i onim čuvenim “proskulama” umjesto samo običnim floskulama. Gledali smo tog čovjeka kako prijeti prosvjetnim radnicima i opozicionim poslanicima, razmahuje se kažiprstom, spočitava svojim biranim “apostolima”, a onda luduje na Vučićevoj večernjoj zabavi sa – “dajte mi taj Temeljni da ga razbucam…”
Još i ono kad je poređao sve svoje ministre na aerodromskom dočeku srpske premijerke koja mu je donijela 2.000 vakcina, iako je prethodno njegovo Ministarstvo zdravlja odbilo daleko veće donacije. I napravilo štetu i zbrku sa mjerama zaštite nakon koje je Crna Gora od “free corona” ušla u zonu zemalja najveće smrtnosti po broju stanovnika.
A i njegovo mlaćenje i klaćenje.
Plus, svi angažmani njegovih ministara koji teško da mogu racionalno da se objasne.
Plus, spletke. Plus, nepovjerenje.
I eto ti kraj priče.
Godina žuči i blama je za nama.
Do čaše meda ima još da putujemo…
Jedina sreća je što se sa teretom od ove Vlade brzo rastajemo. Na prvoj benzinskoj.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta