Za aktuelno.me
Piše: Milenko A. Perović
Od 1918. godine do danas fašizam se iz Srbije preliva u Crnu Goru u različitim razvojnim oblicima, kao protofašizam, kriptofašizam, četnički fašizam i klerofašizam.
Njegova bit i pojavni oblici u Crnoj Gori ne mogu se razumjeti bez dokučivanja njegovog izvornog srpskog oblika. Kako je moguć fašizam u srpskom društvu? Šta veće ili manje dijelove toga društva čini prijemčivim za fašizaciju?
Nastajanje svakog povijesnog i savremenog oblika nacifašizma u svijetu zavisi od brojnih činilaca. Njih određuju konkretni i specifični povijesni i drugi uslovi društava koja su ga iskusila. Moguće je identifikovati jedan univerzalni uzročnik koji je na djelu u svim njegovim povijesnim i savremenim verzijama.
Nacifašizam se javlja u svim društvima koja imaju nesavladive unutrašnje prepreke u uspostavljanju građanskog načina proizvodnje života. U potencijalnom ili realizovanom obliku, nastaje u društvima u kojima vodeća politička klasa nema interesa ili sposobnosti da ga uredi po uzusima građanskog principa.
Prepreke građanskom povijesnom procesu uvijek izazivaju ozbiljnu disharmoniju u vladajućem sistemu života. Njen ključni uzrok je konfliktni odnos između političke i ekonomske sfere društva. Svijest koju oblikuje predstava o nerješivosti toga konflikta nekim oblikom društvenog dogovora dovodi do polarizacije, psihotizacije i militarizacije ključnih društvenih aktera. Jedni se učvršćuju u spremnosti da svim sredstvima brane svoju političku vlast, drugi jednako nastoje svim sredstvima svojoj ekonomskoj moći priključiti političku moć.
Stari Heleni su u jednom razdoblju povijesti svojih polisa jedini izlaz iz nepomirljivog sukoba aristokratije i demosa nalazili u dobrovoljnom izboru tiranida kao garantu mira i društvene stabilnosti.
U modernoj epohi u brojnim društvima sukob građanskih i feudalnih snaga iluziju pomirenja nalazio je u manje ili više dobrovoljnom pristanku građanstva na uspostavljanje fašističkih režima, po cijenu pristajanja na agresiju prema „unutrašnjim“ i „spoljašnjim“ neprijateljima!
Iskustvo njemačkog nacizma je paradigmatsko. Potonji osnov njegovog nastanka treba tražiti u sukobu feudalne političke i građanske ekonomske u njemačkim zemljama. Sukob plemstva i buržoazije trajao je nekoliko vjekova.
U vodećim zapadnim zemljama ovaj sukob razrješavan je buržoaskim revolucijama. One su rezultirale u punom poburžoaživanju ekonomije koje je vodilo poburžoaživanju politike. Revolucije su omogućile veliki ekonomski i civilizacijski napredak ovih zemalja.
Njemačka buržoazija, za razliku od francuske buržoazije, tradicionalno nije bila sposobna da izvede građansku revoluciju. Njemci su, kako je lucidno primijetio Hegel, sposobni samo za „revoluciju u mislima“, tj. u filozofiji, nikako u političkom realitetu!
U Evropi, posebno u Njemačkoj, nijesu potpuno uspjele one buržoaske revolucije (napr. 1948. godine) koje su rezultirale neriješenim ishodom sukoba plemstva i buržoazije. Neriješenost osnovnog društvenog konflikta proizvela je trajnije nestabilna i konfliktna društva. Njemačkoj buržoaziji tek je u Vajmarskoj republici vladajuća socijaldemokratija (!) omogućila da mirnim putem uspostavi sintezu ekonomskog liberalizma i političke demokratije.
Zastrašena Velikom depresijom, njemačka buržoazija nije bila ni za to sposobna! Naprotiv, željene političke moći pokušala se dokopati antipolitičkom revolucijom u savezništvu s malograđanskom žakerijom. Iz te placente rodio se njemački nacizam.
Iz koje se placente iznova i iznova rađa srpski fašizam? Radomira Konstantinovića slično pitanje vodilo je razmatranjima vodećeg duha srpskog društva. Središte njegovih bitnih procesa našao je – intuitivno, ne kao plod praktičko-filozofske, sociološke i istorijske refleksije – u „palanci“ kao „svijetu između sela i grada.“
Pod pojmom „palanke“ razumio je centralni antimoderni, tradicionalistički, konzervativni, organicistički, nacionalistički, zatvoreni, saborni, narcisoidni, infantilni, običajnosni, neličnosni, rutinski i porodični topos života srpskog društva. U strahu od svijeta, ovaj se topos nastoji konzervirati kao da je izvan povijesti i vremena, ali s određenom fetišizacijom prošlosti, razapet između plemenskog i svjetskog duha.
Konstantinovićeva intuicija dopire do smješe lucidnih opservacija i eseističkih konstrukcija kojima pokušava objasniti faktore koji onemogućavaju razvoj srpskog društva. Ne može ona ipak zamijeniti naučnu analizu političkih, ekonomskih i duhovnih činilaca koji proizvode ono što je on nepodesno nazvao „duhom palanke.“ Konstantinovićev odgovor na pitanje o uzrocima proizvodnje fašizma ostao je u nacrtu!
Nesporno, srpsko društvo u svim elementima života već dva stoljeća lebdi između sela i grada. No, mjesto njegovog lebdenja nije zbiljska ni imaginarna palanka. Glavni topos susretanja svih njegovih političkih, ekonomskih, kulturnih i duhovnih silnica je panađur (grč. panēgýri), pazar, sajam, vašar (mađ. vásár).
Dok se u modernim sistemima života panađur javlja samo u rezidualnom obliku, u Srbiji je on živa i vodeća forma sraslosti politike i ekonomije, države i društva. On je način postojanja prevlasti političke nad ekonomskom klasom. Interes niza generacija političke klase Srbije bio je u sprječavanju prodora ekonomskog liberalizma i političke demokratije. One su svjesno otežavale zasnivanje krupne kapitalističke proizvodnje i slobodnog tržišta. Političku moć su koristile da za sebe klijentelistički vežu trgovačku i finansijsku, a onemoguće razmah industrijske buržoazije, kao ozbiljnog konkurenta za političku moć!
Srpsko društvo je zbog toga ostalo trajno siromašnim u materijalnom i civilizacijskom pogledu. Izuzimajući socijalistički period, njegova politička klasa do dana današnjeg onemogućava moderni građanski povijesni proces. Konzervirajući društvo na razvojnom stadiju panađura, uklonila je svaku smetnju svom neodgovornom i bezobzirnom voluntarizmu!
Od politike, ekonomije, religije, obrazovanja, nauke, kulture i medija ona je napravila panađur. Ideologiju stalnog i ovjekovječenog panađura učinila je trajnom osnovom društvene svijesti. „Potmulim pritiskom“ duha panađura na sve manifestacije života, uspostavila je sistem trajnog materijalnog i duhovnog pauperiziranja društva. Zbog toga je ono poput vulkana koji pri vrhu kratera održava moćnu potenciju fašizacije i svih mogućih oblika socijalne patologije.
Panađur je proizvođač i djelo fašizacije društva. No, prerastanje fašizacije u fašizam nije njegovo spontano djelo. Duh panađura može fašizirati društvo. No, aktualni fašistički karakter ono dobiva kad se politička klasa do kraja ogoli kao kakistokratija, koja cinično vlada društvom. Fašizam je instrumentum održanja kakistokratije na vlasti!
Kakistokratija u Srbiji danas koristi istu “ideologiju” i tehnologiju održavanja na vlasti kao i svi nacifašizmi. Svim raspoloživim polugama moći održava atmosferu permanentnog opsadnog stanja u društvu zbog “unutrašnjih” i “spoljašnjih” neprijatelja, a sebe “legitimira” kao jedinu zaštitu društva od svake opasnosti.
“Srpski svet” je bizarna podvala koju srpska kakistokratija koristi u sistematskom pljačkanju srpskog društva! Ono joj najvećma s entuzijazmom pomaže u tom poslu!
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
U toj “fašističkoj” Srbiji si prvi put jeo beli hleb. Ona te je školovala, obrazovala, zaposlila, besplatno vakcinisala, itd. Ako ti ne odgovara, zašto ne ideš tamo gde je bolje ? Glupo je da se takav stručnjak i mislilac muči u toj “fašističkoj” Srbiji.
Tipično razmišljanje ličnosti kojom uprvalja kolonokratija. TAMO GDJE SE NAJEDEŠ I PELCUJEŠ TAMO NASTAJE TVOJ NOVI IDENTITET. To su ljudi koji nemaju ličnu idntifikaciju, osim imena i prezimena – parznina!. To su multifreničari kojima od Brodareva zamiriše gibanica i zaborave na sebe svoj rod i entitet svojih predaka. To je kolonistički zadrugarski mentalni sklop koji sve mjeri punoćom debelog crijeva, bez svjesnih i savjesnih sudova o Čovječnosti i Čestitosti. Takvi su izgubljeni i za pretke i za potomke a štetni i za hranitelje. Banalnost ništavila!
Dok je punio prazna creva, nije razmišao o identitetu. Postao je filozof tek kada se najeo.
Peroviću iz povijesnog panađura zvanog Rvani Do, koji nkad nije poburžoazen niti nacifikovan ili kakodemokratizovan ne glupiraj se ovim besmislenim izrazima jer te u Macavarama. Ili neće razumjeti, a ni šire iako imaš u ovom tekstu dobrih opservacija.
Promišljeno, moćno, i istinito i obrazloženo brutalnom erudicijom a ne silom i politikanstskim trabunjanjem. Bravo profesore.
Veoma dobar Uvod u razmišljanje ispravnog shvatanja aktuelnih dešavalja u CG i relane ocjene krstaškog pohoda velikosrpskih hegemona i svetosavskih inkvizitora na Crnu Goru. Na njene istorijeke tekovine, na entitet i identitet utemeljen u milenijumskom neprekidnom trajanju. Tekst koji treba da probudi dremljive intelektualne stvorove koji vegetiraju u prostoru koji im se pred očima pustoši mentalno i materijalno. Bravo Peroviću!
Što iim čuvate obraz i ne objavljujete moj komentar?! A ko čuva naš?
Kao i uvijek izvanredan i koristan članak.No, istina boli.U Srbiji je atmosfera kao u Njemačkoj između dva rata.
A mičite se više sa tim “(veliko)srpskim fašizmom” i crnogorskom ekskluzivnošću. Zar ne vidite kako se svi
Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, Istrani, bosanski, srbijanski i crnogorski katolici izjašnjavaju kao Hrvati.
(Ujedinila ih crkva i pametna politika.) Isto tako Bošnjaci i Albanci. A da ne govorim o Nijemcima.
Samo se vi, šaka jada, busate sa “samo i jedino” crnogorstvom, koje nije ništa drugo do šizofreno i
šovinističko antisrpstvo. Dozovite se u pamet, jer ko neće brata za brata, dobiće tuđina za gospodara.
Kako si se zaletio umalo nereče da se ujedinila Austrija i Njemačka i Švajcarska…Nije problem da nađeš primjer u svijetu kako ne valja no nađi primjer kako valja…Nije šteta što je velikosrpski svetosavski krstaški pohod na “srpski svet”fašisoidan i mrziteljski, no je šteta što crnogorsku Čovječnost i Čestitost prisiljavaju na primitivizam palanke i mržnje. Braniti sebe od fašizma nije fašizam no odbrambeni slobodarski duh vrijedan slave crnogorskih predaka kroz vijekove. Nije problem biti zajedno ali je problem biti jedno po receptu sultanovih vodonoša.
Ovaj profa i ovaj mihter i ovo ništavilo ispod njih, su najveće dno dna u savremenoj crnogorskoj priči od 90- na ovamo..Nema tih protuva ravnih njima, koji su opljačkali sve što su stigli radeći za srpsku udbu sakriveni u mišjim rupama..dno dna sakriveni na ovom portalu..
Nikša ti si genijalno retko biće. Ne razumiješ šta ljudi pišu i šta kažu! Mora da si ti srećan čovjek. I nek te ta sreća i dalje prati. Na sreću tvog pulusvijeta. Amin!
Upravo je vucic udario na svoj narod objavljujte Crnogorski portali snimke brutalne represije nad slobodnim gradjanima koje vrsi vuciceva huliganska omladina eto upravo u sapcu stravicne scene diktature objavljujte sve da svet vidi fasistu djubre vucica
Za blokadu međunarodnog puta u EU ili USA bi ih strpali u zatvor ili ludnicu…Šteta što nisu pendreci radili.