Ponedjeljak, 6 Februara, 2023
Rubrika:

DUKLJANSKO KRALJEVSTVO VOJISLAVLJEVIĆA 1077-1141, ili 1077-1143, ili 1077-1146 (drugi dio)

Postavlja se pitanje: kako to da nakon prestanka vladavine svojega oca kralja Gradihne, njegov najstariji sin Radoslav nije spram pravila nasljedstvene linije ili prvorođenja (primogenituri) postao kralj, nako - (samo) knez?

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Začem uopšte pišem o ovoj temi?

  • Zarad toga što, kad već postoji dilema i očita neusaglašenost – kod nijednoga autora (čija djela rabih) nijesam našao konkretno objašnjenje, uz pozivanje na činjenice iz povjesnice, odnosno – dokumentima-građom jasno potkrijepljeno svoje stajalište: zašto je prihvatio-usvojio baš 1141., ili 1143., ili 1146. godinu, a ne nekoju od preostale dvije – kao potonju godinu vladavine kralja Gradihne, i tijem prestanka Dukljanskoga kraljevstva – Kraljevstva Vojislavljevića?

(Molim da se ovo ima na umu do konca štiva, i to doslovice ovako kako je sročeno (i ni slova jednoga mimo napisanoga) – da mi đetko od povjesničara ne bi đešto nepravično zamjerio, ili mi se naijedio.)

  • Zarad toga što nam uopšte ne smije biti svejedno – koliko dugo i do kad tačno (do koje godine) smo Crnogorci, iliti naši preci Dukljani – bili kraljevina u srednjemu vijeku; čak to, a neka mi bude dozvoljeno – doživljavam našom sramotom i smatram nedopustivim (za cca 90% egipatskih faraona je utvrđeno i tačno se zna od koje do koje godine su vladali, a radi se o periodu unazad 2.000-5.000 godina).
  • Zarad toga što stičem utisak da se nema volje da se taj, izuzetno važan podatak iz crnogorske povjesnice – konačno naučno odredi i, u tomu smislu, stavovi povjesničara usaglase (ako ga je moguće utvrditi, tj. dokazati, ili – ako nije, potom otkrito ustvrditi da on ostaje neodređen i da su tri godine i dalje u ”ponudi”).
  • Zarad toga što će moja malenkost, koja je formalno izvanka povjesne struke i nauke – ovđe samo pokušati dati odgovor na to pitanje, tačnije rečeno – obrazložiti začem sam se, odgovorno radeći na rodoslovu Vojislavljevića – odlučio za potonju 1146. godinu.

Dakle, prilikom izrade, u prvomu dijelu štiva priloženoga grafičkoga prikaza genealogije Vojislavljevića – preuzeo sam stav (naravno ne slučajno) onijeh autora koji navode da je u pitanju godina 1146., odnosno – da je period vladavine potonjega kralja iz dinastije Vojislavljevića Gradihne trajao od 1135. do 1146.

U Sclavorum regnum-u, njegov autor, koji je do nemjerljivosti zadužio dukljansko-zetsko-crnogorku kulturu i povjesnicu kao nauku, kaže (citiram XLVI poglavlje):

”Poslije toga sakupi se narod i postavi za kralja Gradinju koji, pošto je primio kraljevstvo, poče vladati narodom u svemu pravedno. On zaista bijaše čovjek bogobojažljiv i bogoljubiv, nježan i milosrdan, zaštitnik i branitelj udovica i siročadi i u svijem svojim djelima izvrstan po svakoj dobroti. Potom oni što su se bili rasuli po oblastima i pokrajinama i oni što odoše u Pulju, kad čuše za njegovu dobrotu vrate se u svoja mjesta, u svoju domovinu i opet ispune i nastane zemlju koja je bila skoro sasvim razorena i opustošena. I podnosio je kralj Gradinja u danima svoga vladanja mnoge podmuklosti i nepravedne optužbe zlih ljudi, ali ga je od svega toga Bog spasio. Kad se navrši jedanaest godina kraljevanja, stupi putem svih i počinu u miru sa svojim precima. Sahranjen je časno i s dostojanstvom, rukama svojih sinova kneza Radoslava, Jovana i Vladimira, u Manastiru svetih mučenika Sergija i Bakha.”(6)

Postavlja se pitanje: kako to da nakon prestanka vladavine svojega oca kralja Gradihne, njegov najstariji sin Radoslav nije spram pravila nasljedstvene linije ili prvorođenja (primogenituri) postao kralj, nako – (samo) knez?

Prije nastavka, da se priupitamo: da li se radi samo o prestanku vladavine kralja Gradihne ili, jednomašice – i o njegovoj smrti?!

”Kralj Gradihna imao je sinove Radoslava, Jovana i Vladimira. Poslije jedanaest godina uspješnog vladanja, posvetio se manastiru i krunu predao najstarijem sinu Radoslavu 1146. godine. U manastiru sv. Sergija i Vakha završio se život ovog posljednjeg dukljanskog – zetskog kralja.”(7)

Citirani stav Đ. Borozana je od izuzetnoga, donekle i presudnoga značaja, ali – ipak, ostaje postavljena nedoumica: kako potom Radoslav jedanak nije postao kralj?!

Što ili ko ga je mogao spriječiti u tomu?

Otkud mu se stalo, ili moglo stati na put krunisanja za kralja, ukoliko – na osnovu potonjega, a za ovu priliku ciljano izdvojenoga citata – nije bilo unutrašnjih, dinastičkih sukoba okolo vladarskoga trona u Duklji-Zeti?

Odgovor je jasan – jedino:

  • od pape iz Rima (kao, u ta doba – apsolutno katolička zemlja (Duklja-Zeta oficijelno je katolička bila od šizme 1054. (kao i prije crkovnoga raskola – i to stotinama godina tokom I Milenijuma), pa do 1403.)), i/ili –
  • od vizantijskoga cara iz Konstantinopolja (kao tadijer najmoćnijega carstva i vladara koji je mogao ugroziti).

Je li tako bilo – je li se to dogodilo?

Nije – ni sa jedne od te dvije moćne strane ili mjesta odlučivanja, tačnije: nije ni 1141., ni 1143. godine.

Da se kralj Gradihna povukao sa vladarskoga trona 1141. tj. 1143., Radoslav bi po automatizmu, iliti – spram uglavnom uvriježenoga načina nasljedstvenoga funkcionisanja postao kralj.

Ali, to mu nije moglo biti (i) te 1146. godine.

Konkretnije: činjenice – ili povjesne okolnosti u Rimu i Konstantinopolju zbore da se njegovo nasljeđivanje vladarskoga trona (i to kao kneza) nije moglo zbiti prije 1146. godine.

Naime:

  • Tokom prethodnih godina, uključujući i (cijelu) 1143., Kraljevstvo Slavena-Slovjena – prisutno je u aktima pontifikalne kancelarije.

Važno je naglasiti: u 11. i 12. stoljeću za Rim, tj. Vatikan postojala su dva takva kraljevstva: Dukljansko i Hrvatsko (od 1102. Ugarsko-Hrvatsko).(8)

”Kraljevstvo Slovena ”nestaje” iz akata pontifikalne kancelarije 3. januara 1144. godine: …”(9)

U pitanju je povelja pape Lucija II, koju u ime Zapadnoga rimskoga carstva izdaje brindizijskomu arhiepiskopu Luponiju.

Doduše, u ovoj povelji se pod Kraljevstom Slavena-Slovjena navode: ”… Hungariae Dalmatiae Croatiae etc …”.

Za nas je jedino bitno, i od suštinskoga značaja da: do 1144. godine pape u svojim aktima spominju/priznaju Kraljevstva Slavena-Slovjena (i Dukljansko i Ugarsko-Hrvatsko), ali ne i nakon 3. januara te godine.

Očito je, da: ni u naznakama nije postojala mogućnost da se od strane Vatikana (knezu) Radoslavu spriječi kraljevska titula u Duklji – da se njegovo krunisanje trebalo zgoditi 1141. ili 1143. godine.

  • Na vizantijski carski prijestol 5. aprila 1143. dolazi Emanuel I Komnenos (Manojlo I Komnen).

Pokazaće se tokom njegove 37-ogodišnje vladavine da je u pitanju jedan od potonjih moćnih vizantijskih careva, ali – bile su mu potrebite najmanje prve nekolike godine stolovanja da učvrsti svoju vlast, i stekne vladarsku i moć Vizantije.

Znači, 1143. godine Emanuel I Komnenos nipošto nije mogao ugroziti krunisanje Radoslava za kralja – da je te godine on trebao naslijediti očev kraljevski tron u Duklji-Zeti.

To nije učinio ni njegov otac car Jovan II Komnen, koji upravo začetkom 1140-ih godina, pa do svoje smrti 8. aprila 1143., tačnije – predavanja krune svojemu sinu tri dana ranije, bio usredotočen isključivo na: ratne pohode na istoku, sklapanja nužnih savezništava, i brojne bitke u Maloj Aziji.

____________

  1. Danilo Radojević, POPA DUKLJANINA SCLAVORUM REGNUM – Kritičko izdanje; Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje, 2016. (str. 220)
  2. Đorđe Borozan, CRNOGORSKE DINASTIJE – Vojislavljevići, Balšići, Crnojevići; CID – Podgorica, 2017. (str. 125)
  3. Svještenik Dukljanin ili Baranin, koji svoj spis SCLAVORUM REGNUM (Kraljevstvo Slavena-Slovjena – Knjižica o Gotima) započinje događajima polovicom I Milenijuma, tačnije – dolaskom sa śevera divljega i surovoga naroda koji se nazivao Goti – za period prvijeh približno 400 godina, opisuje njihove vladare i događaje dominantno sa prostora Dalmacije i Prevalitane (potonje Duklje – Zete – Crne Gore).

Približno od 900-e godine, pa narednijeh 250-ak godina (do nastanka spisa-knjižice (1149-1153)), pripovijeda isključivo o vladarima i zbivanjima sa našega, crnogorskoga prostora, iliti na ispravan način rečeno – njegovo Kraljevstvo Slavena-Slovjena se u tomu razdoblju odnaša (samo) na prostor srednjevjekovne Duklje-Zete.

  1. Vojislav D. Nikčević, PREVALITANA I KRALJEVSTVO SLOVENA (od V vijeka pr. n. e. do 1200. godine); Dukljanska akademija nauka i umjetnosti – Podgorica, 2008. (str. 579 i 580)

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Orlov Krš
12.01.2023-10:17 10:17

KAKVA ZBRKA Od kad smo čuli ove nesretnike u Beogradu da misle da im je Srbija matična država, što znači da su došli sa prostora Srbije, malo nam je jasnije. Ipak, zbunjuje nas komunikacija koja se odavno vodi među onima koji su iz Srbije i ovima, da rečem našima, što se kad odu u Beograd bače na koljena, podnose raport, cvile, mole, obećavaju. Ovi “naši” iz Crne Gore koji kažu da su Srbi, one u Srbiji nazivaju Srbijancima, jer oće da se razlikuju od njih. Valjda ih vrijeđa da su isti ka oni. One u Srbiji vrijeđa što ih tako… Pročitaj više »

Doclea
12.01.2023-11:02 11:02

Vi ste gospodine Bajkoviću pokazali i ovim člankom daste veliki a možda i naš najviši savremeni istoričar. Velika je šteta da nijeste redovni profesor na čuvenom FCJK ali i da nijeste redovni član istoriskih nauka kod DANU.

LJEŠNJANIN
12.01.2023-15:22 15:22
Reply to  Doclea

@DOCLEA Ili si glup ili si pokvareni provokator. Rekao bih da si provokator po na;inu pisanja.
Gospodin Bajković nije istoričar po struci već arhitekta. Tako da ne može biti redovni član DANU kao istoričar ali može kao arhitekta čiji je vanredni član.
1. “daste” se piše odvojeno.
2. “najviši” ili “najveći”?
3. “istorijski” a ne “istoriski”

Zaključak:
Nesoju, đed ti se prevrće u grobu što si postao posrbica i što si cuclao mošnje pokojnome Sotoni.

RIR
12.01.2023-14:23 14:23

…još jedne predivno poglavlje naše rane prošlosti -istorije…
nažalost moja generacija a bogami i mlađe učili su srb “junačke bojeve” na Mišaru ,Čegru i druge od “veličanstvene istorije”/kaže AcA Vučić/…
SVAKA ČAST BAJKOVIĆU ! prelijepo je imati ” hobi “ proučavati i dokumentovati istoriju svoga naroda A usput kako sam saznao ,odličan arhitekta sa značajnim realizovanim arh.projektima…
za komentar “Orlov Krš”-a sve čestitke -sve je baš tako …!