Dritanovo čudo i kvarni novinari

Piše: Goran Popović

Premijer Abazović rekao je juče kako je njegova vlada za samo 50 dana napravila čudo. Što to čudo niko ne vidi, požalio se premijer, krivi su kvarni novinari koji samo pišu o problemima i pokreću neke neugodne teme, kao što su tzv. temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, „Otvoreni Balkan“, zapošljavanje sumnjivih savjetnika u Vladi…

E pa, gospodo novinari, stvarno nije u redu što ne pišete o Dritanovim čudima u ovih 50 dana. Više ste, zlonamjerno, skloni da pišete o čudima koja su nas zadesila u onih 500 dana dok je Abazović bio vicepremijer u vladi Zdravka Krivokapića, umjesto da se posvetite istraživačkom novinarstvu i pronađete bar jedno od Dritanovih novih čuda.

Premijer je juče takođe rekao da su prioriteti njegove vlade vladavina prava i ekonomski razvoj. Kad je riječ o vladavini prava još nijesu procesuirani bivši ministri Spajić i Milatović zbog nezakonitog zaduživanja države i urušavanja njene ekonomske i fiskalne stabilnosti, posebno dovođenja zdravstvenog sistema na rub kolapsa. Nije procesuirana ni bivša ministarka Bratić koja je nezakonito smijenila više od 200 direktora škola i isto tako postavljala svoje pročetnički opredijejene kadrove. Nije procesuirana ni bivša ministarka Injac zbog zloupotrebe službenog položaja i devastacije bezbjednosnog sistema, posebno u odnosu sa NATO savezom. Nijesu procesuirani ni akteri brutalne policijske akcije na Cetinju, sa sve suzavcem, šok bombama i gumenim mecima, prilikom helikopterskog desanta srpskih popova, uključujući i „kosmopolitskog“ Porfirija, na Cetinjski manastir…

Đe je tu „čudo“.

Drugi prioritet, ekonomski razvoj, povjeren je Dritanovom potpredsjedniku zaduženom za ekonomski razvoj Vladimiru Jokoviću, koji je ovih dana izjavio da je on u vladu ušao kako bi se potpisao „temeljni ugovor“ sa Srpskom pravoslavnom crkvom, sa sve preambulom u kojoj se konstatuje kako je Crkva Srbije 600 godina starija sama od sebe. E, to možda jeste „čudo“.

Ali to što je uvođenjem akciza na gorivo za jahte za kratko  vrijeme ozbiljno ugroženo poslovanje Porto Montenegra, kao i brojnih logističkih preduzeća, i što je povećanjem poreza na dobit  kompanija sa devet na 15 odsto Crna Gora postala neatraktivna destinacija za  potencijalne strane investitore, i što ostavlja Milutina Đukanovića u rukovodstvu EPCG-a, svakako ne možemo računati u neko Dritanovo ekonomsko čudo.

Za njega je, možda, povoljna okolnost što kvarni novinari ne pišu o tim čudima, kao što to nevješto pokušava da radi još samo rukovodstvo Javnog servisa RTCG, nadajući se da će tako, bar još izvjesno vrijeme, Boris Raonić i njemu odani novinari zadržati svoje ničim zaslužene pozicije.

Nema čuda ni na planu ubrzavanja evropskih integracija, što je jedan od proklamovanih prioriteta Dritanove manjinske vlade, što je pokazao posljednji briselski samit o Zapadnom Balkanu. Nove ideje, poput Makronove o „evropskoj političkoj zajednici“, ili „Otvorenog Balkana“, najbolje je u programu  Gradske TV definisao evropski izvjestilac Tonino Picula, nazvavši ih „političkom protetikom“ u uslovima potpunog izostanka konzistetne politike proširenja Evropske unije. I Dritan bi trebao da shvati da Crnoj Gori nijesu potrebne „štake“ i „proteze“, poput „Otvorenog Balkana“, na njenom putu evropskih integracija.

No, viđećemo hoće li se neko čudo desiti nakon Dritanove posjete Beogradu, gdje odlazi u pratnji 12 novokomponovanih Vučićevih  „apostola“.

Volio bi, veli Abazović, da se opet sretne i sa Porfirijem, iako to zvaničnim protokolom nije predviđeno. Ko zna, možda je to i dobro, jer nakon intenzivne saradnje sa srpskim popovima i čestih sjednika pod Ostrogom, konačno bismo mogli dobiti i premijera Dritana – čudotvorca…Slava mu i milost.