Petak, 26 Aprila, 2024
Rubrika:

Dritan na vodi

Potčinjavanje Beogradu i ostalih balkanskih zemalja, među kojima je, naravno i Crna Gora, Dritan smatra poželjnim i prirodnim procesom, kako bi i one, je li, prihvatile gore pomenutu ''dobru energiju koja se širi po Srbiji''.

Piše: Goran Popović

Prvo je protivzakonito glisirao Bojanom, a zatim pošao da vidi Beograd na vodi. I ostao fasciniran. Premijer nam Dritan Abazović stalno je na nekoj vodi. No, kako uglavnom pogrešno radi svoj posao, ta će mu voda  pod nogama, sasvim sigurno, uskoro promijeniti agregatno stanje i učiniti da se nađe na vrlo klizavom terenu.

Premijer nam je Dritan u posljednjih nekoliko dana vrlo često pominjao i svoju namjeru da “mijenja budućnost”. Ova njegova metafizička besmislica, lišena svake racionalne veze sa prostornom i vremenskom stvarnošću, još jedan je dokaz Dritanove intelektualne insuficijencije, nezrelosti i nedoraslosti poslu kojim se trenutno bavi.

Ili se tu, možda, radi o sinhronizovanoj akciji  Crkve Srbije, koja svojim istorijskim falsifikatima mijenja prošlost, i Dritana koji mijenja budućnost, kako bi se negdje sreli u sadašnjosti na zajedničkom zadatku urušavanja nezavisne, sekularne i proevropske Crne Gore, te promocije “Srpskog sveta”, koristeći kao alate tzv. “temeljni ugovor” i Vučićev projekat tzv. “Otvoreni Balkan”.

Dritanova fasciniranost Vučićem i Porfirijem učinila je da nam premijer otkrije i svoju namjeru da dodatno proširi granice “Otvorenog Balkana”, odnosno “Srpskog sveta”.  U intervjuu RTS-u on, naime, kaže: “Mislim da će Beograd vrlo brzo, ako to već nije u ovom momentu, a mislim čak i da jeste, ali ako ne, vrlo brzo postati glavni regionalni centar”.

Pa onda dodaje: “Ovdje podrazumijevam i zemlje EU koje se graniče sa Srbijom. Tako da, kako Beograd ide naprijed, nadam se da će ta neka dobra energija da se širi i po Srbiji, ali i po drugim mjestima. Cilj je da svi idemo naprijed, da ne gledamo unazad”.

Eto tako, dakle, Dritan misli da Hrvatska, Mađarska, Rumunija i Bugarska, članice Evropske unije i članice NATO, treba da se ugledaju i stave pod upravu Beograda, “glavnog regionalnog centra”, koji, usput budi rečeno, ima vro izraženu averziju prema evropskim vrijednostima i razvija prijateljske odnose sa Rusijom. To najboje pokazuju rezultati nedavnog istraživanja prema kojima bi za učlanjenje Srbije u EU glasao tek nešto više od 30 odsto građana, a njih više od 80 odsto je protiv uvođenja sankcija Rusiji koja je brutalno napala Ukrajinu i tamo čini besprizorne zločine.

Potčinjavanje Beogradu i ostalih balkanskih zemalja, među kojima je, naravno i Crna Gora, Dritan smatra poželjnim i prirodnim procesom, kako bi i one, je li, prihvatile gore pomenutu “dobru energiju koja se širi po Srbiji”.

Za ovaj panegirik Vučiću Dritan je kao nagradu dobio obećanje da Vulinova policija neće više zajebavati građane Crne Gore prilikom prelaska granice. Mada premijerka Brnabić “prvi put čuje za to”?! A primijetila je i da ministar Nedimović sada ne nosi farmerke, što je bio znak velikog poštovanja prema Dritanu u odnosu na njegovog prethodnika Zdravka. I, to je to. Nema dalje…

Osim što je Dritan u Beogradu slagao da DPS i SDP “nijesu imali primjedbi na normativni dio temeljnog ugovora”, saznali smo minule neđelje da u Vladi imamo još jednog lažavog ministra. I to ministra pravde Kovača koji je izjavio da “su četiri člana vladine radne grupe podržala predloženi tekst ugovora sa Crkvom Srbije”, pominjući posebno imena visokih vladinih činovnika Borisa Marića i Sergeja Sekulovića. Gromoglasna ćutnja Marića i Sekulovića na ovu temu, kao i objavljeni zvanični zapisnik, međutim, osnovano upućuju na zaključak da, ne samo da nije bilo te saglasnosti, već da sjedniku te “radne grupe” niko od pomenutih nije ni prisustvovao.

Kad smo kod “temeljnog ugovora”, treba reći da je sasvim opravdano zalaganje potpredsjednika za ekonomski razvoj u Dritanovoj vladi, časnog električara Vladimira Jokovića, za što hitnije potpisivanje tog akta. Jer, time bi  značajno mogli biti uvećani budžetski prihodi. Ako se, naime, u “temeljni ugovor” uvrsti obaveza Crkve Srbije da plaća porez, državna kasa bi na taj način mogla da se puni skoro isto kao i od turizma u rekordnim godinama.

Jer, porez na nepregledne nekretnine, zemljište i objekte koji su već poklonjeni Crkvi Srbije u Crnoj Gori, kao i one koje će, prema odredbama “temeljnog ugovora”, tek biti prepisane na nju, mora da se mjeri milionima eura. Još ako se na crkvenim vašarištima, posebno pod Ostrogom, uvede “kumarin” fiskalizacioni QR kod, biće para… Uostalom, na tom fonu je i izjava patrijarha Porfirija koji veli da njegova crkva neće veća, ali ni manja prava nego što ih imaju ostali građani. Uključujući, naravno, i ulogu poreskog obveznika.

Ako ćeš, Dritane, da mijenjaš budućnost – evo ti prilike! Dok si još na vodi…

 

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve