Demonstrabilna kampanja

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Kao svako konvertitstvo, tako i naprasna pomama brojnih vjernika, raznih markuša, samo govori o staroj istini da su najgori oni koji prevrnu naopako. Mučno je gledati stare pometine kako nosevima hrle zemlji dok ljube ruke onima čiji đedovi mogu da budu. Postoje li makar ostaci dostojanstva kod mnogih Crnogoraca, bar da se priśete svojih predaka i pomisle jesu li se oni ikad tako ponižavali?

Izgleda da su čast i obraz kod Crnogoraca (bez obzira kako se danas izjašnjavali) umrli sa generacijama mog oca. Tada je svako ko se služio nečasnim sredstvima, lažima, obmanama, podmetanjima, ogovaranjima, denuciranjem bilo koje vrste, bio obilježen za sva vremena i bez ikakvog poštovanja. Čini se, ipak, da je današnje vrijeme mnogo više bezbožničko, za razliku od tadašnjeg vremena, iako je bilo socijalističko. Što se više krsti, klanja i ljube ruke to je sve više i više protuva.

To potvrđuju i javni nastupi većine pretendenata na vlast, koji se uglavnom svode na trivijalna podmetanja, kriminalizovanje, poluistine i kafanska ogovaranja, iznimno plitku demagogiju, uz obavezno otvaranje razvojne banke i fabrika po śeveru. Kad bi se čovjek bavio glupostima kojima se truju birači i neprofesionalnim i polupismenim novinarima koji učestvuju u tom galimatijasu bijede, trebalo bi mu na desetine kolumni.

Odjednom je nastala poplava portala, raznih grupa po društvenim mrežama koji se, zajedno sa nekim etabliranim medijima, služe najnižim sredsvima u prljavim političkim kampanjama, obezčovječujući svoje političke protivnike i praveći od njih moralne nakaze. Vidljiv je veliki novac koji stoji iza tih kampanja, ma odakle dolazio. Pokušavaju se obrlatiti birači jeftinom demagogijom kako bi živjeli duplo bolje da nije lopovluka, korupcije, kao da je to uopšte realno sa sadašnjim nivoom BDP. Oni koji naśedaju na takve gluposti, teško će se trijezniti.

Iako se u Srbiji više puta mijenjala vlast, iako je svaka buduća vlast na isti način bazirala svoju predizbornu kampanju, kad je postala vlast proizvodila je više afera i više je optuživana za kriminal i korupciju nego predhodna. Čak je jedan dr. Koštunica Vojislav, etalon nesposobnosti i vizionar Srbije među šljivama, uspio da se domogne vlasti na kriminalizovanju prethodnika. Pogotovu što se uz svaku novu vlast prestroje najpremazaniji kadrove bivših, jer su novi nesposobni da se snađu prve godine vladavine. Zato obično svoju vladavinu započinju uzimanjem najčešće skupih kredita u inostranstvu. Slika i prilika je vlast SNS-a, u kojoj se na velikom broju visokih mjesta u vlasti nalaze bivši kadrovi Demokratske stranke, i to oni što imaju po dvadeset i kusur stanova po inostranstvu, i koja je prvih godina vladavine zadužila Srbiju sedam milijardi eura.

Obećavanje fabrika bez obrazloženja ko će da ih gradi, kojim sredstvima, zašto bi ih gradio na śeveru Crne Gore, koje su to prednosti koje donose veći profit vlasniku, šarena su laža političkih manipulatora. Države odavno ne grade fabrike niujednoj tržišnoj ekonomiji, jer su države najnesposobniji i najneekomičniji upravljač i svaka fabrika koju država vodi, na kraju, socijalizuje svoje gubitke. Valjda smo se u to uvjerili na primjeru mnoštva fabrika u Crnoj Gori i regionu koje su propale u tržišnoj privredi jer nijesu bile održive i nije bilo zainteresovanog kupca, a država nije imala novca da sipa u jamu bezdanicu. Fabrike grade samo oni koji imaju interes i koje motiviše profit, sviđelo se ili ne nekim socijaldemokratama koji još žive u doba samoupravljanja. Da je neko mogao da ostvari pristojan profit, odavno bi se śever okitio fabričkim dimnjacima. O razvojnim bankama neću, jer sam sto puta pisao da Crna Gora niti ima novca za kapital te banke, bez da se zadužuje, niti treba da ponovi iskustvo svih razvojnih banaka u tranziciji čiji je kapital završio u privatnim rukama.

Fraze tipa kako je Crna Gora država „bogatih pojedinaca“, kako, valjda, nije bogatih građana, kao da je to tek tako moguće u jednoj siromašnoj zemlji, što Crna Gora, bez obzira na ogroman skok BDP u potonjih 14 godina, još uvijek jeste, kao da govore ljudi koji žive pod staklenim zvonom. U svim bivšim zemljama socijalizma se izdvojila klasa bogatih ljudi, zovite ih i tajkunima, od Češke, Poljske, baltičkih zemalja, Rumunije, Bugarske, Rusije, Srbije, Hrvatske… i manje više su svi dolazili na isti način do kapitala. To se u ekonomiji zove prvobitna akumulacija kapitala, koja nije bila ništa nježnija u svim zemljama razvijenog demokratskog svijeta. Bez te prvobitne akumulacije kapitala ne bi bilo kapitalista, ne bi bilo preduzetništva, ne bi bilo radnih mjesta bez u administraciji i javnim preduzećima i to se, drugovi koji ste prespavali potonjih 30 godina, zove – kapitalizam. Uranilovke i društvo raspodjele siromaštva ne otvaraju nova radna mjesta. Sem na seoskim gazdinstvima. E sad, možda ovi što se bave tajkunima imaju drugačiju ideju društva, ali se bojim da je ta ideja davno propala. I ono što je boljka crnogorskog društva nije što ima bogate pojedince, nego što joj političara ne fali, dok ima ogroman deficit kvalitetnih preduzetnika. Bolje bi bilo svima da se prilagođavamo svijetu u kojem živimo, ulažemo u sebe i svoje znanje, tada vam neće biti jedino zanimanje ispijanje kafa po kafanama i ogovaranje onih koji bolje žive od vas. I glorifikovanje propalih sistema.

Za prava pitanja voditelja raznih političkih emisija, sem profesionalnog, potrebno je elementarno znanje o onome o čemu pitate sagovornike. Neprofesionalno nabacivanje i sugerisanje sagovorniku i tema, i meta u skladu sa svojim političkim ubjeđenjima, iznošenja raznih intrigaških i rekla – kazala tvrdnji, teško da spadaju u profesionalno novinarstvo. Posebno u predizbornoj kampanji.

Ogavno je u jednoj političkoj treš emisiji, Neđeljom u petak, prikazivati stravičnu izjavu Amfilohija Radovića za koga ne treba narod da glasa kao beningnu u odnosu na podršku koju je, tobože, davao Đukanoviću. Iako su te podrške Amfilohija Đukanoviću u kafanskim varijantama narastale do mitskih razmjera. Strašne je riječi izgovorio Amfilohije Radović! Riječi koje svako sa gramom intelekta i časti mora osuditi, a ne ih mjeriti sa nekom retoričkom podrškom koja nije imala uticaja. Pozivom da narod ne glasa „za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine“ udario je na temelje crnogorskog slobodarstva i antifažizma i stao na stranu crnogorskih izroda i Joanikija Lipovca, saradnika fašista i okupatora. Svako kome se ove riječi nijesu zabile u srce ne može sebe nazivati Crnogorcem.

Pažljivo pratim sve što se događa u Crnoj Gori i śećam se Amfilohijeve „podrške“ nezavisnoj Crnoj Gori u vidu izjava „ne pravi se pita od govana“ (2005. godina). Ali u kuhinji titogradske malograđanštine i proizvođača olajavanja Đukanovića sve je moguće. Biti protiv Đukanovića kod te malograđanštine je dokaz da si neka faca, frajer, iako je ponajviše zaslugom Đukanovića Crna Gora obnovila nezavisnost, ušla u NATO, a ako nastavi ovim putem, ubrzo će ući i u EU. Još da riješi crkveno pitanje, koje dijeli i svađa Crnogorce, nadvisiće mnoge crnogorske velikane, koje su, da ne zaboravimo, možda još više nego Đukanovića danas, olajavali savremenici i slavili ih tek kao mrtve. Da je Đukanović u nekim periodima iz oportunih razloga koketirao sa SPC, jeste, a da je Amfilohije ikada podržao bilo što što ne ide na srpsku vodenicu notorna je besmislica.

Sem stravične Amfilohijeve rečenice, kojom je najsvjetliju crnogorsku tradiciju „obagrio“, od srpskog vladike Joanikija smo proglašeni okupatorima zemlje u kojoj smo rođeni,  koju neizmjerno volimo i kojoj smo stoprocentno odani? Čak smo upoređeni sa austrougarskim i talijanskim okupatorima. Koja je to ludačka logika po kojoj su oni koji su odani svojoj zemlji okupatori, a oni koji hoće da ta zemlja bude politička, kulturna i ekonomska kolonija druge zemlje oslobodioci, sam bog zna? Možemo se razlikovati u viziji Crne Gore, možemo se politički razlikovati, možemo se nacionalno razlikovati, ali nazvati okupatorima one čiji su preci krvarili za Crnu Goru, to može samo besčašće.

A da se razlikujemo u vizijama budućnosti Crne Gore – razlikujemo. Za mene je budućnost Crne Gore među pristojnim uređenim zemljama zapadne demokratije, što dalje od krmeljavog svetosavskog klerofašizma i pravoslavnog narodnjaštva, daleko od retrogradne Rusije i njenih podmuklih interesa, daleko od onih koji Crnu Goru ne vide dijelom zapadne civilizacije, već kao dio svojih imperijalnih snova. Ovo potonje je ono što Milan Knežević nudi ako, daleko bilo, pobjedi na izborima. Vučić će, naravno, biti prvi gost sa Irinejem, njegove svakodnevne nastupe će redovno prenositi RTCG kako bi građani Crne Gore uživali u njegovim „mudrostima“ i verbalnoj akrobatici kojom se sve izvrće, a Srbija će tobože podići crnogorsku privredu otvarajući pogone po śeveru sa platama od 300 eura i preuzeti luku Bar.

Zaluđuju nas o oslanjanju na Srbiju, kao da to nije već ispričana priča prije 102. godine i uže na koje su nas kačili. Bojim se da opet ne dobijemo samo žandarmerijske stanice. Simpatično je što Knežević bezuslovno vjeruje u 365-dnevnu predizbornu kampanju Vučića o Periklovom (zlatnom) dobu u Srbiji. Što reče jedna sindikalistkinja na jednoj beogradskoj televizije, bolje znamo koliko je ljudi izgubilo posao u Njemačkoj nego u Srbiji. A građani Srbije, uz svu demagogiju o rastu plata, danas za isti novac kupuju duplo manje namirnica nego prije deset godina. Tako je kad držiš sve medije i kad se ne skidaš sa njih. A Milan gleda, i gleda, i gleda i divi se. I misli, tako ću i ja (malo)śutra praviti Potemkinova sela.

Ne vjerujte građani Crne Gore u prepodobrost onih koji su vas do juče psovali kao Šiptare, Turke, Brozovu kopilad, nazivali volovima i već kako znaju. Danas vas zovu komšijama, kumovima i nude danajske darove. Sve dok se ne dokopaju svog cilja… Priča o pomirenju i zajedništvu pravoslavaca nije ništa drugo nego fašisoidna namjera da se uništi građansko društvo i obesprave manjine, lojalne Crnoj Gori. A URA, crnogorski naziv za sat i partizanski poklič, obavezno da zamjeni sa SPREM'TE SE, SPREM'TE SE… za koaliciju.

Zato, Crna Gora pobijediti mora. Civilizovano, onako kakvi jesmo, bez prijetnji nasiljem, bez osvete, bez laži, bez podmetanja, sa svim drugim narodima kojima je Crna Gora na srcu i jedina domovina – olovkom! Da je vječna.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta