Crnogorski suverenista Jovan Čubranović u borbu za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru (1925-1926)

Za aktuelno.me

Piše: Mr  Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka

Trojica istaknutih Crnogoraca i boraca za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru, tokom 1925. godine u Velikoj Britaniji i Irskoj preduzimaju akcije u tamošnjoj i široj međunarodnoj javnosti da reaktueliziraju crnogorsko pitanje. To su princ Milo Petrović-Njegoš, te potom alajbarjaktar i komandir Marko Zekov Popović i, najazd,  novinar i publicista Jovan-Jovo Čubranović, koji je od ranije na tlu Engleske i Irske vodio crnogorsku rodoljubivu propagandu. Jovan-Jovo Čubranović, novinar i publicista, se tokom 1924. godine povezao sa Komitetom za odbranu Crne Gore u Dablinu (Irska)[1], kada je on te godine formiran[2] i bio jako aktivan u zastupanju političke ideje za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru.

U Londonu Milo Petrović i Marko Zekov Popović vode propagandu za crnogorsku stvar, dok njihov prijatelj i saborac Jovan-Jovo Čubranović čini u Irskoj promociju ideja i agitaciju za crnogorsku nezavisnost. Jovan Čubranović je širom Evrope vodio akciju i držao tribine i predavanja s težnjom da utiče na međunarodnu javnost i moćne političke krugove da pokrenu crnogorsko pitanje pred nekim značajnim međunarodnim formumom i institucijom.

Jovan Čubranović je zastupao gotovo identične ideološko-političke stavove kao i princ Milo Petrović i komandir alajbarjaktar Marko Zekov Popović, smatrajući da sa stanovišta međunarodnog prava ne postoji nijedan međunarodni ugovor kojim je Crna Gora prestala postojati kao nezavisna država. Borba za odbranu i opstanak Crne Gore kao nezavisne države bilo je njihovo osnovno programsko načelo. U tom smislu, poput Mila Petrovića i Marka Z. Popovića, i Jovan Čubranović je, između ostalog, i preko štampe u Irskoj govorio o Crnoj Gori i nepravdi koja joj je učinjena 1918. i docnije. Jovan Čubranović, član „Crnogorske nacionalne odbrane“ održao je o crnogorskom pitanju u Dablinu 1925. godine i zahtijevao evakuaciju srpskih trupa iz Crne Gore[3]. Čubranovićevo predavanje objavljeno je kao brošura pod naslovom „Le Montenegro devant la Ligue internationale des femmes“ 1926. godine u Parizu[4].

Neumorni, državotvorno i nacionalno samosvjesni i pregnantni politički emigrant, suverenista crnogorski, Jovan Čubranović je, između ostalog, dao intervju dopisniku irskog lista „The Cork Examiner“ 19. maja 1925. godine. Taj intervju Jovana Čubranovića, donosimo onako kako ga je prenio „Crnogorski glasnik“ iz Detroita, Mičigen, SAD, broj 75 od 1. jula 1925., pod redakcijskim naslovom „Irska štampa o Crnoj Gori“. U tom tekstu, kojeg u cjelosti prenosimo iz detroitskog „Crnogorskog Glasnika“, kaže se sljedeće:

„IRSKA ŠTAMPA O CRNOJ GORI

Mi smo u pretprošlom broju donijeli jedan članak o radu i važnosti pokreta preko štampe u Crnoj Gori, kao i o radu, kojega u Engleskoj i Irlandi[5] razvija naš vrijedni patriota i poslanik g. J. Čubranović, a danas donosimo jedan važan intervju, kojega je isti dao dopisniku velikog irskog lista „The Cork Eksaminer“ 19. maja.

Rečeni list donosi sledeće:

„U zastupanju crnogorskog pitanja, g. J. Čubranović je došao u Irsku. On ovo pitanje zastupa s velikim oduševljenjem i odlučnošću, te je dopisniku našeg lista rekao sljedeće riječi:

Veliki svjetski rat koji je počeo 4. avgusta 1914.g, koštao je 10 miliona života i 5  milijardi engleskih funti sterlinga, a bio je izazvan ubistvom od 28. juna izvršenim nad prestolonasljednikom Austrije u Sarajevu. Crna Gora je stupila na stranu Saveznika za načela slobode, a pošto je zaista uradila više nego li svoj dio, oduzeta joj je sloboda, koju je ona više hiljada godina čuvala; tako da je predata u ropstvo od grupe političara, koji su svi manje-više bili zainteresovani u bankama i eksploatisanju prirodnih bogatstava Crne Gore.

ODGOVORNOST VELIKIH SILA

Ja čisto uzimam tri velika naroda od svake krivice spram Crne Gore – veli g. Čubranović – i ako su prećutali tu ogromnu nepravdu spram Crne Gore, ali se to isto može reći i za političare, predstavnike, koji su upravljali sa ta tri velika naroda, jer na njima leži prava odgovornost crnogorske sudbine; njihovi nasljednici, tj. današnje vlade tih naroda teško mogu  da ne trpe posljedice pa ipak su svojom samom dužnošću obavezani da isprave ovaj kriminal nepravde učinjene njihovom savezniku Crnoj Gori.

Veliki napor, koji je u svjetskom ratu izdržala Crna Gora- a bez obzira na strašne gubitke, koje je prije toga imala u balkanskim ratovima, ona je na neprekidne molbe, koje joj je Srbija upućivala za bratsku pomoć- i s obzirom na svoje idealne tradicije, odmah se rješila da da svoju pomoć, i objavila rat Austriji.

SRBIJANSKO BJEKSTVO

Crnogorska vojska je bila na vratima bosanske prijestonice Sarajeva, kad je njemački general Makenzen, u zajednici sa bugarskom vojskom, preduzeo ofanzivu i primorao srbijansku vojsku u bezglavno bjekstvo, u kome je izgubila 200 hiljde ljudi, cio ratni materijal i komoru. Ostaci srbijanske vojske, koji su brojali 40 hiljada, uspjeli su, da pod zaštitom crnogorske vojske pobjegnu na obalu Jadrana- odakle ih je talijanska flota prevela na ostrvo Krf: tu su se oporavili i preuredili na trošak Franuske i Engleske, a kasnije poslati na Solunski front.

Crna Gora ostavlena i bez ičije pomoći da vodi borbu, morala je pasti. Kralj Nikola, starac od blizu 80 godina, prebjegao je u Francusku i sa svojom vladom se smjestio u Bordo.

SRBIJANSKE INTRIGE

Vlade Francuske i Engleske bile su velikodušno izdašne spram Srbije, ali za Crnu Goru nijesu uradile popuno ništa. I glavni razlog našeg strahovitog stanja i današnje teške naše situacije nalazi se u postupcima vlada Pariza i Londona, za ljubav Srbije  (čija se vlada bavila u miru i tišini grčkog ostrva Krfa, dok se cio ostali svijet borio za njenu slobodu). Iz tog mirnog prebivališta, vlada Srbije je radila intrigama i lažima na propast Crne Gore i njeno osvajanje, pod zvučnim izgovorom „narodnog ujedinjenja“. Da bi uglačala rad u ovom cilju, srpska vlada je dovela na Krf dva Hrvata, jednog Slovenca i jednog Crnogorca. Na taj način, bez ikakvog zakonskog i ustavnog oslonca, sastavila je takozvanu troimenu  kraljevinu pod dinastijom Karađorđevića.

UBIJANJE PATRIOTA

Ovo lažno ujedinjenje naroda izazvalo je opasne pokrete i ustanke u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji. Ali samo u Crnoj Gori, Srbija je topovima i vatrom uništila oko 6 hiljada kuća, i poubijala hiljade crnogorskih patriota. Srbijanci duguju krv velikog broja žena i đece u Crnoj Gori.

CRNOGORSKI ZAHTJEVI

Mi se ne borimo za monarhiju ni za republiku- nastavio je govornik- mi samo hoćemo našu slobodu, i tražimo da se kazna dostojna primjera izvrši nad našim napadačima. G. Čubranović dodaje objašnjenje da je pitanje Crne Gore još otvoreno s gledišta međunarodnog prava, jer još ne postoji nijedan važeći međunarodni akt, kojim se poništava Crna Gora kao država.

MEĐUNARODNI ZLOČIN 

Na sjednici Irskog Odjeljenja Ženske Međunarodne Lige za Mir i Slobodu, donešena je sledeća rezolucija:

„Irsko Odjeljenje Ženske Međunarodne Lige za Mir i Slobodu, smatra, da postupak spram Crne Gore, kao i vojnička okupacija iste od strane Srbije s pristankom Saveznika, postao je jedan od najvećih zločina u modernoj istoriji.

Irsko Odjeljenje ove Međunrodne Lige moli i zaklinje sva druga Odjeljenja našeg udruženja, da u ime mira, slobode, pravde i humaniteta- upoznaje javnost sa nepravdom učinjenoj Crnoj Gori, i da pomaže ovom jauku strašnog nasilja, da podupru njihovo teško stanje svakom mogućom prilikom.

Povodom ovoga Irsko Odjeljenje napominje za način protesta, da svako Odjeljenje istakne pred vladom svoje državne zahtjeve, da se uzme na rješenje ovo još nesvršeno pitanje Crne Gore, te da preko njihovih delegata učine pitanje na Ligu Naroda. Istovremeno treba raditi, da se od sviju država dobije slobodan ulazak i izlazak svih crnogorskih građana  u svim zemljama, prema ispravnim dokumentima, sa kojima mogu dokazati, da je dotični Crnogorac- i to bez da plaćaju ikakve konzularne takse, jer je strašan položaj u kome se danas Crnogorci nalaze.“

Sem navedenog članka izašao je čitavi niz članaka i publikacija u Irskoj, a izlazi još. Mi žalimo, da zbog prostora ne možemo uvrstiti mnogih od ovih divnih članaka- ali ćemo raditi da kasnije još koji donesemo”[6].

[1] Prof. Dr Šerbo Rastoder, “Crna Gora u egzilu 1918-1925”, knjiga I, Podgorica, 2004. str. 86.

[2] Vidi i: Prof. Dr Jožef Bajza, “Crnogorsko pitanje”, priredili: dr Branislav Kovačević i Marijan-Mašo Miljić) izdanje na crnogorskom jeziku, Podgorica, 2001. str. 53.

[3] Vidi: Vuk Vinaver, „O interesovanju engleske javnosti za problem Crne Gore posle prvog svetskog rata“, „Istorijski zapisi“, godina XVIII, knjiga XX, sveska br. 1, Titograd, 1965,  str. 184.

[4] Ibid

[5] Riječ je o Irskoj

[6] „Crnogorski glasnik“ iz Detroita, Mičigen, SAD, broj 75 od 1. jula 1925, str. 2. članak „Irska štampa o Crnoj Gori“.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta