za aktuelno.me

Piše: Mr Novak ADŽIĆ, dipl. pravnik i istoričar, doktorand istorijskih nauka

Milo Petrović-Njegoš, potomak dinastije Petrović-Njegoš (rođen  3. oktobra 1889., godine, u selu Erakovići, u Njegušima) bio je nepokolebljivi crnogorski patriota, oficir crnogorske vojske, te pregnantni, postojani i hrabri borac protiv srpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore izvršene od strane Srbije 1918. godine. On je bio jedan od prvaka Božićnog ustanka 1919. godine, te, potom, pripadnik u rangu oficira crnogorske vojske u Italiji (1919-1922) i crnogorski politički emigrant do smrti, u brojnim evropskim državama (umro je u 89 godini života u Gavleju, Irska, 22. novembra 1978., kao autentični crnogoski suverenista i sahranjen u Irskoj na groblju u gradu Limeriku).

Milo Petrović-Njegoš zalagao se, kontinuirano i dosljedno, a pogotovo od 1918., i potom neprestano do smrti, za poštovanje prava crnogorskog naroda na nacionalnu suverenost i narodno samoopredjeljenje o državno-pravnom statusu Crne Gore. Činio je to on iz egzila konzistentno i permanentno pružajući energičan otpor velikosrpskoj okupaciji i aneksiji Crne Gore i denacionalizaciji, asimilaciji i posrbljavanju Crnogoraca. On je, u tom smislu, pozivao Crnogorce da zahtijevaju od strane Velikih Sila, koje su obećale restauraciju Crne Gore da ispune svoja oficijelna obećanja i date garancije u pogledu obnove države Crne Gore. To Milo Petrović-Njegoš apostrofira i u Božićnom Proglasu od 20. XII 1931. godine upućenog Crnogorcima (napisanom na crnogorskom i engleskom jeziku) i to iz Ženeve (Švajcarska), u kome navodi sljedeće:

„CRNOGORCI,

Želim vam veseli Božić i srećnu Novu godinu! Moleći se Svemogućem Bogu da bi nam uskoro donio oslobođenje naše predrage i mnogo-napaćene Otadžbine.

Sa vama, Crnogorci, čvrsto obdržavam nadu da će biti povraćena Kruna koja je Crnoj Gori opljačkana, kruna Petrović Njegoša pod kojom su u stare dane Crnogorci bili vođeni iz trijumfa u trijumf, iz slave u slavu, dok je naša zemlja bila uzdignuta u očima ostalih naroda do visina zasluženoga dobroga glasa.

Nikada se Crnogorci nijesu ponosili materijalnim bogastvima. Njihovo se blago sastojalo od hrabrosti, Hrišćanskoga viteštva i nepokolebljivoga i nepopustljivoga otačastvo-ljublja.

Do nedavnih se je vremena svijet opominjao i divio junačkim podvizima naših praotaca. Poneki od najvećih umova najvećih naroda obesmrtili su u svojim pjesmama junačke podvige Crnogorskoga roda: nesravnjivoga u sukobljavanju sa ogromno nadmoćnijim brojevima neprijateljevim.

Takva je bila naša negdašnja slava! Ali kako stojimo danas?

Avaj! Svjetski je Rat buknuo kada je naš mnogoljubljeni Kralj Nikola već bio zašao u duboku starost, te je-donde pobjedonosan-bio primoran da napusti rodnu grudu i da ispusti svoju plemenitu dušu u tuđini.

Posljednje su godine njegovoga života bile savremenice sa najžalosnijim dobima koje je naša narodna istorija ikada zapisala u svoje ljetopise: kada je vladalac jedne susjedne i savezne Države unio u Crnu Goru oganj i mač, pljačkajući i silujući naš narod, i najzad prisajedini našu zemlju svojoj Kraljevini Srbiji.

Ali se približuje vrijeme kada ćete-zadahnuti uspomenom vaših predaka,-biti oslobođeni sramnoga jarma Karađorđevića. Svijet će ponovo priznati da Crna Gora pripada Crnogorcima, a nijednome drugome narodu.

Na oslobođenje Otadžbine vi ste, Crnogorci, pozvani pravom nasljeđa i dužnosti. A imate i ovu utjehu: da su suverene i pobjednice Velike Sile Evrope i Republike Američkih Sjedinjenih Država u zalog dale svoje časne riječi da će Kraljevina Crna Gora biti vaspostavljena. Vaše je pravo i vaša dužnost da zahtijevate od tih Velikih Sila da ispune te njihove zaloge.

Pošto su se preostali članovi Kraljevske kuće Petrović-Njegoš naravnjali sa srpskim zavojevačem i odrekli se svoga zakonitog nasljeđa, Ja jedini ostajem da vas povedem.

Ja, koji sam predstavnik starije grane Petrović Njegoš i lojalni nasljednik slavnih Crnogorskih tradicija, nikada se nijesam uskolebao za ovih bolnih 13. godina izgnanstva.

Plemenito ste obdržali dostojanstvo Crne Gore vi koji ste radije izabrali izganstvo nego li naravnanje. A strepljivo ste podnosili vi koji nijeste mogli pregoreti žrtvu da napustite svoju rodnu grudu.

Moje je srce uza sve vas, i Ja vas sve preklinjem da imate nadu u Boga koji je našemu viteškome narodu davao pobjede u prošlosti i osposobio nas je da postignemo ono što bi bez Nebesnoga blagoslova bilo izvan ljudske moći. Bog nas se nije odrekao. S toga Ja neću da očajavam ni za našu Zemlju ni za Svijet.

Neka bi Nova 1932-na godina viđela trijumf istine i pravde: i vaspostavljanje slobodne i častne Crne Gore!

 

20-ga decembra 1931.              Milo, s.r..

 

Ženeva, Švajcarska“.

 

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

 

 

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve