Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Crnogorska nacija u Njegoševo vrijeme

U Njegoševo vrijeme Crnogorci su objektivno i subjektivno, prema službenim, zvaničnim dokumentima, Crnogorci- javnim iskazom bili su etnički i nacionalni Crnogorci. I Njegoš je bio etnički i nacionalno Crnogorac. Takav je bio i kao vladika, državnik, mitropolit i književnik, odnosno, pjesnik

Za aktuelno.me

Piše: Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

Crnogorski etnonin i nacionim (označen sintagmom “rodom Crnogorac”) primarno dokazuju crnogorski pasoši izdavani brojnim Crnogorcima u vrijeme Njegoševe Crne Gore (1830-1851). U osnovi riječi narod i nacija-natio, (nasci u latinskom jeziku, znači izvorno, etimoloski, roditi se) je riječ rod, a u pasošima (Crnogorsko provodno pismo, Crnogorski pasaport), dakle, putnim ispravama, Njegoševog doba i s Njegoševim potpisom i pečatom Crnogorskog senata, njihovim imaocima, nosiocima pisalo je uz vlastito ime i prezime odrednica „rodom Crnogorac“, iza čega se navodi mjesto odakle je njihov nosilac, odnosno, vlasnik.

Mnoštvo je sačuvanih takvih pasoša, mnoge je objavio, u naučnim istraživanjima u formi faksimila, akademik i istoričar dr Jevto Milović, dok je značajan broj njih sačuvan u Njegoševoj arhivi u Biljardi na Cetinju, u okviru Narodnog muzeja Crne Gore, a jedan dio takvih pasoša nalazi se u privatnim, ličnim i porodičnim, arhivima i još uvijek nijesu javno publikovani.

Tako je, recimo, vladika crnogorski Petar Petrović Njegoš svojeručno potpisao CRNOGORSKO PROVODNO PISMO (No 24), izdato na Cetinju sa pečatom Crnogorskoga Praviteljstvujušćeg Senata,  20. februara 1838. godine, čiji je imaoc, odnosno, kako se u njemu kaže “pokazatel”, “Mihailo Vuković rodom iz Cucah Crnogorac”. Takođe, vladika crnogorski P. P. Njegoš je na Cetinju 2. marta 1850. potpisao »Crnogorski pasport« na ime: »Joko Savov Petranović, rodom iz Gluhog dola, Crnogorac«, što dokazuje da su Crnogorci Njegoševog vremena i u vrijeme njegove vlasti bili etnički i nacionalno Crnogorci. Inače, odrednica “rodom Crnogorac” označava etničko i nacionalno porijeklo i pripadnost narodu, naciji i državi.

U Njegoševo vrijeme Crnogorci su objektivno i subjektivno, prema službenim, zvaničnim dokumentima, Crnogorci- javnim iskazom bili su etnički i nacionalni Crnogorci. I Njegoš je bio etnički i nacionalno Crnogorac. Takav je bio i kao vladika, državnik, mitropolit i književnik, odnosno, pjesnik.

O tome prof. dr Slobodan Tomović piše: „Da su Crnogorci u Njegoševim razmišljanjima etnonim, pokazuju i pasoši koje je izdavao svojim sunarodnicima, u kojima je precizirao crnogorsko porijeklo njihovih korisnika“. (Prof. Dr Slobodan Tomović, “„Komentar Gorskog vijenca“, Nikšić, 1986, str. 395.) Slično, gotovo isto kao i dr S. Tomović, pisao je i akademik prof. dr., istoričar Branko Pavićević, koji o tome veli:“Pasoši u doba vladike Petra II u početku su nosili naziv Crnogorsko provodno pismo, da bi ubrzo naziv bio zamijenjen Crnogorski pasport. U svim sačuvanim crnogorskim pasportima, a postoji ih ne mali broj, nalazi se rubrika za nacionalnost, a u svakoj je ruka zvaničnog sekretara (uglavnom Praviteljstvujušćeg senata) ispisivala „Crnogorac“. Kao sto je i poznato, svaki crnogorski pasport bio je ovjeren državnim pečatom, „mohurom“, koji je imao ugravirani naslov „Crnogorskog Praviteljstvujušćeg Senata i vsjej Cernoj Gori-mohur(Akademik dr Branko Pavićević, “Sazdanje crnogorske nacionalne države 1796-1878″, CID, Podgorica, 2007, str. 213.)

Poput  S. Tomovića i B. Pavićevića, takođe naučno utemeljeno, konstatuje i akademik prof dr Mijat Šuković, kada piše: „Konstatujem da su u istorijskoj literaturi objavljene fotokopije nekoliko crnogorskih pasoša, od većeg broja sačuvanih u nekoliko arhiva. Od objavljenih fotokopija, dostupnih svakome, kao ilustraciju identifikujem fotokopiju pasoša izdatog 1840. godine, pod N0 132, Marku Vrbici iz Njeguša. Na pasošu pise: Crnogorski pasport, a u odgovarajućoj rubrici, poslije mjesta rođenja, napisano je „Crnogorac“. Ta dva podatka identična su i u pasošu izdatom popu Stevanu Ivanoviću. Ko hoće da „zaviri“ u arhivsku građu vidjeće više crnogorakih pasoša sa odednicom „Crnogorac. (Akademik dr Mijat Šukovic, „Crnogorska nacija izrasla prirodnim tokovima“ u knjizi „Crna Gora od federacije ka nezavisnosti“, CANU, Podgorica, 2001, str. 294-295.)

Dakle, jasno je da je u državnim ispravama Crne Gore, pasosima izdavanim u Njegosevo doba, u rubrici nacionalnost, nacionalna, etnička pripadnost, upisivano konkretnim licima, korisnicima istih- odrednica Crnogorac („rodom Crnogorac“-a rod je tada bio u Crnoj Gori sinonim za etničku i nacionalnu pripadnost. Rod je značio jednako  na(rod). A latinski termin nasci znači, iskonski, roditi se, rod).

Recimo i to da Njegoš nikad nije nidje spomenuo svetog Savu Nemanjića, ali jeste izričito navodio da je Crnogorska crkva autokefalna

Velikosrpski nacionalisti, kartografi i asimilatori zloupotrebljavali su Njegoša i danas to čine svi oni koji ne misle dobro Crnoj Gori i njenoj nezavisnosti i koji bi nasrećniji bili kad bi Crna Gora bila bez Crnogoraca i kad ne bi bilo Crne Gore. Uvijek sam bio protiv svojatanja i zloupotrebe Njegoša u ideološke i političke svrhe. Njegoša treba ostaviti istorijskoj nauci, istoriji književnosti, književnoj kritici i umjetničkoj analizi, a izuzeti ga iz okvira ideološke i političke manipulacije, agitacije i propagande.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve