Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Crnogorci u progonstvu za oslobođenje od sistematskog istrebljenja naroda od Srbije (1920-1923)

Crnogorsko pitanje je vrlo jednostavno. Njeni neprijatelji ga komplikuju na međunarodnom nivou kako bi pomrsili Velike sile i da bi, čekajući, mogli da počine razbojništvo. Trenutna situacija u Crnoj Gori je sistematsko istrebljenje naroda od strane Srbije, kako bi ga mogli prisiliti na potčinjavanje, na nasilnu aneksiju, piše u knjizi crnogorski rodoljub i suverenista ministar dr Pero Đ. Šoć

Za aktuelno.me

Piše: Novak Adžić

Knjiga dr Pera Đ. Šoća, ministra prosvjete i crkvenih poslova, ministra pravde i ministra spoljnih poslova u crnogorskim vladama u egzilu (1917-1925), u prijevodu sa francuskog jezika na crnogorski jezik, naslova je „Saveznik mučenik Crna Gora“. Ona je na francuskom originalu objavljena u Parizu 1920. godine. Naslov originala ovog rada dr Pera Đ. Šoća je „L'allié martyr le Monténégro.

U toj knjizi crnogorski rodoljub i suverenista ministar dr Pero Đ. Šoć, između ostalog, piše i ovo:

Ništa ne sprječava krvavu crnogorsku tragediju koja traje od novembra 1918. godine. Sile se oglušuju o vapaj. Oni koji se trude da podignu srpski tron na crnogorskom grobu će se duboko razočarati.

Crnogorsko pitanje je vrlo jednostavno. Njeni neprijatelji ga komplikuju na međunarodnom nivou kako bi pomrsili Velike sile i da bi, čekajući, mogli da počine razbojništvo. Trenutna situacija u Crnoj Gori je sistematsko istrebljenje naroda od strane Srbije, kako bi ga mogli prisiliti na potčinjavanje, na nasilnu aneksiju.

Crna Gora je ustavna država. Kao takva, njena suvernost i nezavisnost moraju biti u potpunosti obnovljene. Osnovni uslov za to je evakuacija Srba sa njene teritorije.

Ministar Kraljevine Crne Gore dr Pero Šoć

Upravo tada na temelju Ustava, koji garantuje pravo glasa, mogu biti organizovani izbori u vidu sjednice Skupštine Crne Gore. Kako se drugačije može znati šta žele Crnogorci sem na prethodno naveden način? Pravo, bilo ustavno ili međunarodno, ne poznaje druga rješenja. Svako drugo rješenje bi bila prisila ili nepravda.

Niko ne može prejudicirati o tome kako će odlučiti crnogorski narod. Strane sile takođe nemaju pravo da prejudiciraju izraz volje crnogorskog naroda. To bi bilo protiv prava, univerzalno priznatog narodima, da se njima upravlja. To bi bio flagrantni način zadiranja u suverenost nezavisne države.

Izaći ću iz okvira ekspozea o diplomatskoj situaciji. Govoriću, kao slobodan čovjek, onima iz zemlje koji su nas učili pravima čovjeka. Moja zemlja je van zakona. Mir na Balkanu se nikad neće izgraditi na nepravdi. Crnogorska deviza je „Sloboda ili smrt!“.

Crna Gora je na umoru. Ne očajava. Nasilje ne može ubiti pravdu.

Francuzima koji su sačuvali slavno nasljeđe i sjajnu tradiciju oslobodilaca, Francuzima koji imaju srce slobodnih građana, Francuzima koji su se borili kako bi ljudi mogli slobodno sobom da upravljaju, Francuzima s Marne i Verduna, u ime moje braće koja pate, i trpe strašne muke, vičem: „U pomoć!“. Ne tražimo milost, mi tražimo pravdu !” .

Kad je poslanstvo Kraljevina SHS u Carigradu, 6. novembra 1920. godine, obznanilo da mu se jave svi Crnogorci u Carigradu radi promjene pasoša, grupa Crnogoraca iz Carigrada: Vojo Ivović, Nikola Petrović i Filip Vujović su odbili da uzmu pasoš KSHS izražavajući vjernost kralju Nikoli i Crnoj Gori. Oni su 8. novembra 1920. godine napisali pismo iz Carigrada i poslali ga uredniku “Glasa Crnogorca”, u Nejiu, na Seni kod Pariza, u kojem izražavaju molbu, kako kažu da ne spase od ovog nasilja i budemo zaštićenio te da naše slavno ime ne izgubimo Crnogorac, borićemo se dok je u nas Duha od nasilja…[1] isticali su u tome pismu, u kojemu demonstriraju svoju odlučnost da ostanu Crnogorci i da se odupru nasilju koje im to hoće osporiti i oduzeti.

Spomenica Božićnog ustanka

Oficir, poručnik crnogorske vojske, Ilija R. Kontić, (rođen 1892, Straševina, Nikšić), učesnik Božićnog ustanka (1919), zelenaš, komita-gerilac više godina, koje se oružanim putem borio protiv srpskih okupatora i ugnjetača Crne Gore, te istalnuti pripadnik crnogorske vojske u Gaeti i političke emigracije u Italiji, do 1922. godine, a potom u Argentini više decenija, đe se, dosljedno i promptno, borio za pravo, čast, slobodu i nezavisnost Crne Gore.

Kad je početkom 1922. godine, iz Italije otišao u politički egzil u Argentinu, zajedno sa većom grupom koju je predvodio Krsto Zrnov Popović, nastanio se Ilija Kontić, poput Popovića i drugih, potom u Buenos Airesu i patriotski, politički i propagandno djelovao u cilju obnove državnosti Crne Gore i nacionalne slobode Crnogoraca, a protiv režima ustanovljenog 1918. godine u KSHS, nakon okupacije i nasilne aneksije Gore, izvršene od strane Srbije.

Od 1923. godine Ilija R. Kontić pripadao je domoljubivoj, emigrantskoj „Crnogorskoj narodnoj stranci seljaka i radnika“, na čijem se čelu u S.A.D. nalazio bivši crnogorski ministar Milo M. Vujović. Zapravo, u Argentini je Kontić pripadao njenom „ustaškom odjelu“, odnosno, ustaničkom odsjeku i bio njegov predsjednik.

Napominjemo da su se tadašnji crnogorski ustanici nazivali ustaši, te da to nema nikakve veze sa kasnije nastalim hrvatskim ustaškim pokretom.

O djelovanju crnogorskog suvereniste Ilije M. Kontića svjedoči i sljedeći tekst.

 

„GLAS IZ JUŽNE AMERIKE

                        Buenos Aijres, 10.-12. 1923.

                        Gosp. MIRU B. MITROVIĆU

                        UREDNIKU „Crnogorskog glasnika,

                                               Detroit, Mič.

 

            Dragi brate Mitroviću,

            Ovime vas molim, da izvolite ovo mojih nekoliko redaka uvrstiti u naš dični organ, „Crnogorski Glasnik“.

            Braćo članovi bivšeg „Saveza nezavisnih Crnogoraca“, a sada „Crnogorskog potpornog saveza“, kao i „Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika“:

            Kao što vi je poznato, da je jedan viši dio crnogorskih boraca prešao u ovu plemenitu zemlju, to jest Republiku Argentinu, u kojoj nađosmo veliko gostoprimstvo i zašititu, u kojoj nam se ukaza zgodna prilika da produžimo započetu borbu za čast, pravo i slobodu naše viteške domovine; gdje nađosmo veliki broj naše braće Crnogoraca, koji ne svi rado raširenih ruku dočekaše u svoj bratski zagrljaj, koji svi skupa u zajednici sa nama produžuju svetu borbu za čast i pravo mile ni domovine, koji su se riješili, da se do potonje kapi krvi bore protivu krvavog biogradskog režima i njegovih dahija, koji naše golo i nezaštićeno roblje na svake muke udaraju.-

            Braćo! Kao što vi je poznato, bez slobode, ljubavi, pregnuća, bez požrtvovanja-ne dobiva se pobjeda, a po naseb-bez zajedničke naše grupisane borbe. Zato smo i mi osnovali naš ustaški odio i stupili u bratsko kolo naše braće u Sjevernoj Americi u Crnogorsku Narodnu Stranku Seljaka i Radnika, odakle ćemo svi složno moći povesti svetu borbu.

            Naši opšti neprijatelji to su uviđeli, zato su još 1922. godine preko nekih naših odroda, pokušali da pošto poto unište našu borbu i našu organizaciju, ali blagodareći čistom razumu i iskrenosti naše braće, nijesu uspjeli-no su tamošnja braća znali i umjeli očistiti gubu iz torine, to jest očistiti naš Savez od izroda i trgovaca.

            Mi smo se tome radovali, i u jednom od ranijih brojeva našeg dičnog „Crnogorskog Glasnika“ mi smo svima vama odali našu zahvalnost.

            No na veliku zalost, ti se odrodi i biogradski plaćenici ponovo javiše.

            Brat Vaso Đ. Kovačević piše ni jedno veliko pismo, i u njemu još više čudesa; pri zaključku veli: Mi smo iz Saveza brisali Mira B. Mitrovića, a „Crnogorski Glasnik“ nije više organ Saveza ni tumač crnogorskih patriota.

            Nas ovo pismo brata Kovačevića ni malo nije zbunilo niti za minut od borbe udaljilo; mi smo znali po čijem se nalogu piše, znali smo, ko to diktira! Mi se u tome nijesmo prevarili, jer dođe krilati orao raširenih krila-naš mili „Crnogorski Glasnik“, u kom sve u potankosti viđesmo, što izrodi i plaćeni misle.

            Mi našoj braći u Sjevernoj Americi čestitamo na uspjehu, koji znadoše i umješe odrode i biogradske plaćenike poćerati iz njihove sredine. To ćemo i mi ovamo učinjeti, ako se koji pojavi, no ih među nama nema.

            Članovi ustaškog odjela u Buenos Ajresu podižu svoj glas i šilju svoj apel na braću članove Crnogorskog Potpornog saveza, a tako i na članove Crnogorske Narodne Stranke Seljaka i Radnika, čiji smo i mi članovi, da svi složno produže započetu svetu borbu za čast, pravo i slobodu Crne Gore.

            Kumimo ve, braćo, nemojte se dati zavesti i pasti u šake našim protivnicima, našim odrodima, koje ni naš mili i jedini list „Crnogorski Glasnik“ na javnost iznosi.

            Crna je Gora Crnogoraca. To je bilo i to mora biti! Nestaće palikuća, nestaće izroda i prodanih duša. Njihova će se imena samo po zlu i izdajstvu spominjati. Pravda i istina nepravdu i laž će pobijediti. Zato mi smo više no uvjereni, da se blizu primakao dan naše pobjede-da slave i uskrnuća Crne Gore i Crnogoraca.

            Crnogorac treba da dade sve za čast i domovinu. Zato slogom u borbu za čast, pravo i slobodu domovine!

            U ime članova ustaškog odjela br. 14 Crnogorskog potpornog Saveza, šilju svojoj braći članovi C. P. S. i Crnogorske Narodne Stranke Seljaka i Radnika svoj bratski pozdrav s usklicima:

            Živjela naša mučenička domovina Crna Gora!

            Živio Crnogorski Potporni Savez!

Živjela Crnogorska Narodna Stranka Seljaka i Radnika!

Za ustaški odio u Buenos Ajresu, Južna Amerika,

S bratskim pozdravom

Predsjednik, Ilija R. Kontić“.

 

(„Crnogorski glasnik“, oficijelni organ Crnogorskog potpornog saveza i Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika,  Detroit, Mičigen, godina IX, broj 49, utorak 15. januara 1924.  str. 4).

Bilo je to vrijeme kad je, na žalost, crnogorska indipendistička politička emigracija u Južnoj i Sjevernoj Americi bila podijeljena i snažno zavađena i kad su jedni druge optuživali za nelojalnost Crnoj Gori. Taj raskol i sukob započeo je još kod crnogorske političke emigracije u Italiji i prenešen je i inteziviran na tlo Južne i Sjeverne Amerike, u kojoj je prešao značajan dio političkih emigranata iz Italije tokom 1922. godine i docnije. U Južnoj i Sjevernoj Americi postojale su i djelovale dvije struje u crnogorskoj političkoj emigraciji: jednu je predvodio bivši ministar Milo M. Vujović, a drugu znameniti crnogorski suverenista ministar predsjednik crnogorske vlade u egzilu Jovan Simonov Plamenac.

Preko „Amerikanskog Glasa Crnogorca“, koji je izlazio u Čikagu i „Crnogorskog Glasnika“ iz Detrioita te dvije struje vodile su propagandnu, preko koje se očitavala i sadržina njihovog međusobnog političkog razlaza i konflikta, koji je u konačnom bilo pogrešno, jer je samo nanijelo štetu proklamovanoj borbi za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Ilija R. Kontić je podržavao Vujovićevu struju u tom smislu.

Ilija R. Kontić bio je hrabri, odvažni i dosljedni borac za pravo, čast i slobodu crnogorske domovine i naroda protiv velikosrpske subjugacije Crne Gore.

 

[1] Vidjeti: dr Šerbo Rastoder, “Crna Gora u egzilu 1918-1925”, Podgorica, 2004, knjiga I, str. 65.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Cetinje Vračar
03.03.2023-07:35 07:35

Cenicemo te kao istoričara kad objavis zločine turaka,ausrougara,nemaca i hrvata nad crnogorcima.

Rip
03.03.2023-16:58 16:58

Koga briga šta ćete i koga vi cEniti ;)

Damjanović
03.03.2023-09:09 09:09

Vračare gedzovane, o ovim zločinima Srba se nije pričalo niti smo učili u školama, to je bila skrivena strana istorija, na svu sreću sada smo upoznati i sa tim periodom naše istorije, nikada u školi nijesmo učili ništa o Božićnom ustanku, ni o junačkim epopeja a i bitkama Crnogoraca, ali smo zato učili gubitnički istoriju Srba o Kosovu, neke minorne bitke na Mišaru , o zločinima Turaka, Austrougara smo znali ali o zločinima prilikom srpske okupacije nijesmo, niti o ukidanju NASE CPC, zato ti Posrbice nemoj da se potpisuješ kao Ct, nemoj vlastiti taj junački grad, duhovni, kulturni i istorijski… Pročitaj više »

Cetinje Vračar za Damjanavića
03.03.2023-11:54 11:54

Dobro znaš štabi ti na ovo reko naš cetinjanin istoričar Peđa Vukić!

Rip
03.03.2023-16:59 16:59

Vukić je bio taliban, dobro je da više nije živ. Jedan manje

ZAGA
03.03.2023-12:32 12:32

Ne Pominji slobodarsko Cetinje, ako ti je Stalo do Vračara! Mladi Crnogorci Moraju da uce svoju ISTORIJU PRE NEGO STO JE CG postala srbijanska Kolonija zahvaljujući Novaku i njegovim kolegama PATRIOTIMA!!
Unuka JSP!

Damjanović
03.03.2023-14:22 14:22

Vukić je bio čudak, načitan, ali indoktrinirani Svetosavljem i srpstvom, ni članove svoje familije nije mogao ubijediti u svoje stavove!