Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Četnička cokula na vratu Rahmana Jebazovića

Dok je vukao omlitavljeno tijelo prema vratima zastao je kod ogledala u hodniku i posmatrao lik kudravog, ispijenog polučovjeka, sa otegnutim podočnjacima, zakrvavljenim očima, isušenim obrazima, devastiranog životnim promašajima i lošim procjenama. Tada je iz svoje glave čuo tuđi glas koji ga je podrugljivo kritikovao - ''Ovako izgleda pošteni Vučićev Albanac bez velikosrpske maske''...

Piše: Balša Knežević

Instalacije u staroj zgradi su dotrajale pa ga je već sedmicama iritiralo pulsiranje vodovodnih cijevi koje jednostavno nijesu znale da kažu dosta. Kap po kap curela je voda iz olabavljenih slavina što je pogoršavalo njegovu ionako tešku, samoubilačku razdražljivost.

Mladi Rahman Jebazović-Jebaz je znao da je donio puno pogrešnih odluka, ali se trenutno nalazio u situaciji u kojoj više ne može da na kredit i bez konsekvenci korača kroz život, nadajući se da će nalogodavci gumicom političkog populizma izbrisati sve njegove brljotine.

Našao se u političkom ćorsokaku iz kog ne može da se iščupa demagogijom i lažima, niti da ga zaobiđe jeftinim vašarskim trikovima koje je naučio od lažnih prijatelja iz paramedijske sekte, opasnog ekstremističkog kulta ”krvi i tla” i njihovih paganskih vračeva u crnim mantijama.

Okrenuo je stari digitalni sat koji je svijetlio u mračnoj sobi sa oronulim tapetama flekavim od tragova vlage, da pogleda koliko je sati, jer mobilni telefon odavno nije smio da uključi iz straha od suočavanja sa mirijadom prijetnji i uvreda koje mu stižu podsljednjih sedmica.

Crveni brojevi na satu pokazivali su da je 2:13, a on i dalje nije mogao da zaspe. Prevrtao se na dušeku mokrom od znoja dok su isparenja sa teškim zadahom URinA i konstantni zagušujući osjećaj paranoje boravak u skučenoj sobi učinili nemogućim.

Umor ga je pritiskao kao velikosrpska čizma klerofašističkog krvoloka građane Crne Gore, pa je u jednom trenutku uspio da se zajebe i utone u kratak san. Ali paranoični strah i osjećaj koji se kod ljudi neiskvarenih lažima i prevarom može uporediti sa grižom savjesti, radio je u Jebazovom organizmu kao dragstor i nije mu dozvoljavao da snom prekrati muke makar i 15 minuta.

Odustao je od pokušaja da napaćenu dušu ”relaksira” prijeko potrebnim isključenjem iz svijeta surove realnosti, ustao je, obukao pantalone i krenuo prema ulaznim vratima. Pomislio je da će ga posjeta omiljenoj kafani i sabijanje 10-15 doza žestine osloboditi proganjajućeg osjećaja teške anksioznosti koja mu nije dozvoljavala da odmori tijelo i dušu iscijeđene političkim porazima i ugovorima sa zlokobnim sijačima regionalnog zla ogrnutih u pagansku mantiju krvi.

Dok je vukao omlitavljeno tijelo prema vratima zastao je kod ogledala u hodniku i posmatrao lik kudravog, ispijenog polučovjeka, sa otegnutim podočnjacima, zakrvavljenim očima, isušenim obrazima, iako mladog, ipak devastiranog životnim promašajima i lošim procjenama.

Tada je iz svoje glave čuo tuđi glas koji ga je podrugljivo kritikovao – ”Ovako izgleda pošteni Vučićev Albanac bez velikosrpske maske”!

Prožeo ga je fizički osjećaj užasa kakav nije osjetio još od posljednje posjete Cetinju!

Panično je otvorio vrata i u trku se spustio niz stepenice i izašao na ulicu, a tuđi, gotovo demonski  glas u njegovoj glavi se presnijećivao od sladostrasnog smijeha. Prosto se hranio paničnim strahom nesrećnog Jebaza koji je sada koliko ga izmorene noge nose trčao u svoj omiljeni noćni klub na nekoliko čašica žestine, tako neophodnih u ovom teškom momentu nervnog rastrojstva.

Veliki rozi neonski natpis ”Kod Četnikuše” pomaljao se iza ćoška i razgrtao mrkli mrak paničnog straha koji je divljao njegovom raštimovanom psihom.

Dotrčao je do teških drvenih vrata, panično ih otvorio i zakucao se za šank hitrinom koja se može uporediti samo sa brzinom  gumenog metka ispaljenog na nenaoružanog Cetinjanina!

”Dobro je, samo relaksirano, živ si! Tri-četiri duple šumadijske prepečenice i bićeš kao nov”, pomislio  je Jebaz dok je sa osjećajem neizmjernog olakšanje gledao Četnikušu Svetosavović Boženović koja je nepomično stojala ispred boca žestokih pića poređanih na policama iza šanka.

Njen lik ga je uvijek umirivao, ne zato što je Četnikuša zračila blagostanjem i smirenošću, već iz sasvim drugog razloga. Njena oronula pojava, naborano lice, spaljena kosa i jeftina garderoba koja je odisala stilom beogradske štajge prosto su ga tješili jer su izazivali pomisao da koliko god je njemu loše, uvijek postoji neko ko je u mnogo gorem stanju.

Njih dvoje nijesu morali da komuniciraju previše, poznavali su se isuviše dobro da jedno prema drugom ne bi gajili snažan osjećaj prezira i odbojnosti.

Znalo se – tri duple za njega da bi prestala drhtavica i da bi mogao da se relaksira od napada anksioznog demona velikosrpstva koji ga je gazio, pljuvao i omalovažavao kao Svetosavski kult crnogorsku naciju.  A za nju konstantno zalivanje žestinom  samo da bi podnijela njegovo prisustvo i da bi zajedno do svitanja mogli da prežvakavaju političke masne priče i laži u kojima su zajedno učestvovali.

Nakon sat i po intenzivne razmjene verbalnog smeća kroz pijanu  konverzaciju, Jebaz je kapitulirao pred naletom hronične iscrpljenosti,  stropoštao se sa stolice i zaspao ispod šanka.

Sanjao je najljepši  san kako sa vojvodom  Rajtonom Obilićem sisa eliksir mladosti i potencije sa sise Velike Srbije, nebeske majke ”srBskog sveta”. U snu je fantazirao kako se valja po proplancima evropske zelene politike dok zajedno sa svojim nikad dovoljno  dobro recikliranim evropskim ispraznim demagozima jaše na magičnom zmaju sopstvenog iskrivljenog poimanja pravde i hapsi gotovo sve građane  Crne Gore, te mrske ”DPS kriminalce i švercere kokaina”.

Zatim sa vojvodom Rajtonom  u pratnji  roja crnih mantija iz nebeske Srbije spušta glavu cara Lazara na  Lovćen, ruši mauzolej i postavlja temelje neke nove svetosavske Crne Gore oslobođene ”DPS kriminalaca”, dok mlade djevojke odjevene u  bijele  haljine umiljato  skandiraju  i slave ga nakon izvojevane  pobjede.

Činjelo mu se da bi čitavu vječnost mogao da uživa u velikosrpskom raju, ali tmurni oblaci patnje, anksioznosti i paranoične strepnje ponovo su počeli da ga pritiskaju. Njegov san se od blaženstva polako pretvarao u noćnu moru, počinjao je da osjeća sve težu fizičku nelagodu i neumoljivi stisak sudbine koji  je sve jače stezao njegov vrat. Počeo je da kašlje, da se guši…

Probudio se ispod šanka u lokvi sopstvene povraćke, vojnička cokula bradatog muškarca u crnoj uniformi neumoljivo ga je pritiskala.

Jebaz je panično prokrkljao:

– Šta želite od mene!?

Visoki, bradati, zadrigli muškarac u crnoj uniformi sa četiri ocila na desnom reveru, mrtvačkom glavom i natpisom ”Za kralja i otadžbinu, sloboda ili smrt” na lijevom, ravnodušno ga je gledao. Vonjao je na šljivu, svinjsko pečenje i bijeli luk. Zatim je uputio kratko pitanje:

– Jesi li ti Rahman Morina?

– Ne, ne, ne, ne, ne, ne! Pogriješili ste, zamijenili ste me sa nekim…

Rahmane, jesi li to ti?

Bradati muškarac nije skidao cokulu sa vrata  mladog Jebaza, neko vrijeme je posmatrao kako krklja savladan užasom pred neumitnim tokom sudbine. Nakon par minuta samo je ponovio pitanje:

– Jesi li ti Rahman Morina?

Jebaz je odćutao nekoliko sekundi i sa melanholičnim prizvukom tihe predaje izustio:

– Da, ja sam Rahman Morina Jebazović Jebaz.

Bradati demon velikosrpstva iz velikog džepa na uniformi izvadio je omču sa nijanasama bijele, plave i crvene boje. Kratko i odsječeno, kao da obavlja neki administrativni posao je poručio:

– Morina, poći ćeš samnom, čekaju te na Kalemegdanu…

Jutro je bilo tmurno i kišovito, odisalo je apom raspadajućeg lišća. Jebaz je mirno sjeo u crni Audi u kojem su ga čekala još tri korpulentna, zadrigla bradata muškarca.

Dok su se vozili ka aerodromu Rahman je shvatio da po prvi put posle mjeseci patnje više ne osjeća razarajući panični strah. Iako je znao da ga u ”prestonici” čekaju samo nove nijanse užasa, makar na kratko je osjetio popuštanje omče unutrašnjeg haosa. Nasmijao se… Pomiren sa sudbinom, skoro da je bio relaksiran…

Napomena: Svaka veza sa osobama iz stvarnog života je slučajna

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

16 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
GRAĐANSKI
22.09.2021-11:34 11:34

Gospodin Knežević je napisa’ –
pod brojem jedan:
PRAVU ISTINU;
pod brojem dva:
SVE TAMAN SPRAM ZASLUGA NESRETNJEG JEBAZOVIĆA.

Deseterac
22.09.2021-11:37 11:37

AVANZOVIĆ DR KITAN – Narodna junačka pjesma za gusle i diple Umislio Avanzović Kitan da je sada mnogo, mnogo bitan. Na litijama se ulitio tako usran na vlast pohitio. Njemu jadnom ništa nije jasno, kad na kraju shvati, biće kasno, tek tada prozreće svoju bratiju kad mu navuku crnu mantiju. Uzeće mu za nju pravu mjeru a onda će uslast da ga žderu. Što učini sebi crni sine da ti kosti glođu bjesne psine! Kitko, Kitane, nema ti druge, tako skončaju sve bedne sluge. Sa Rumije časna vila kliče urazumi sebe nesrećniče. NEKA NAM JE VJEČNA CRNA GORA JER JEDINO… Pročitaj više »

Katuni bez strujr
22.09.2021-11:45 11:45

Velika mana Dritana je sto je premmalo ljudi uhapsijo. Ako se popravi necemo glasa za njega.

Ha20
22.09.2021-12:44 12:44

Kompleksi nizih vrijednosti su cudan fenomen. Ovaj Efenndija Jebazovic je vrlo identican primjer on jadnik uvijek skida gace na koljena cim mu namigne onaj cupavi trol Profiric i Pizdousti Vucko. Hvala na paznji.

Bob
22.09.2021-14:59 14:59

Ali morala je slika Dritana na početku da komite shvate o kome je riječ.

GRAĐANSKI
22.09.2021-17:54 17:54

Srbočetniče i klerofašisto, očito ti duha i duhovitosti manjka! A kad spominješ komite svakoji put: ustani, pogledaj se u zrcalo i zastidi! Inače, ti i tebi podobni ćete jednog dana Dritana opetovano zvat Šiptar itd.

Neko tamo
22.09.2021-18:19 18:19

Bobe nije ti ovo in4s da vrijedjas Crnogorce

A kad shvatis da zbog 1 poslanika se u crnoj gori promjenilo sve na 1000 stepeni evo sada drugi put se docekiuje četnički bradati majmun u mantiji
Sve vise trobojki srpskih ikona sve vece svetosavlje revansizmi otimanje

I to sve zbog 1 poslanika recimo. zbog jedne bozene jelusic ili suade zoronjic

Ali URA izdajnicka partija je partija 2 tajkuna debilnog glupana zeljka goveda i jarca miodraga kesedzije

Neko tamo
22.09.2021-18:22 18:22

E danas je tacno godinu dana kako je vlada na celu sa pijandurom formirana

U manastiru ostrog 22 septembra 2020
A dogovoru su bili pokojni amfilohije uličar jabaz i pijandura i od tada je vlada formirana
A zapravo front i demokrate nijesu ucestvovale sa 37 poslanika

Neko tamo
22.09.2021-18:24 18:24

Katunac mislis na svetosavce sto su radili ovih godinu dana kao i njihove bradate majmune u mantijama

Kad budete isli za srbiju sa vasim bradatim majmunima obezbijedicemo vam traktore

Bob
22.09.2021-19:21 19:21

“Cetnicki bradati majmun u mantiji”, vrlo lijepo se izrazavate, sigurno ste za evropsku, sekularnu, geadjansku, nato crnu goru

!!!
22.09.2021-19:47 19:47

Gospodin i gospodja Bazdigovno i Bazdigovnjanka!Osjecaju se daleko.

Bruno
22.09.2021-21:03 21:03

Ovo je super prica Ako je cilj da ih ucvrsti jos tri god. jer se nikome ne ide na izbore.
Cisto da se zna.

Tihana
22.09.2021-22:43 22:43

Balša Vi ste neprevaziđeni u razobličavanju ovih spodoba u ulozi Vlade CG!

Neko tamo
23.09.2021-00:10 00:10

@Bob

Niko vam nije kriv tako je jos od 30ih godins sa nikolajom velimirovicem i justinom popovicem pa do danas

Je li se Bugarski rumunski grcki makedonski popovi mijesa u politiku i sastavljaju vladu huskaju u ratu pjevaju pjesme

Da li to Hodze i pape rade ne

Samo SPC koja vas uci i vaspitava da mrzite da sirite svetosavlje sta se smije a sta se ne smije

Neko tamo
23.09.2021-00:14 00:14

Da li zaista ovi nesrecnici mogu da izdrze tri godine do izbora

Mogu zasto jer ce uvjek da uskoci kacavenda pahomije filaret joanikije porfirije hrizostom da ih miri

Jer pijandura je vjernik jjihov 1 i 2 koalicija su isto vjerni njima e jedino URA ali urom upravljaju tajkuni iz vijesti a tajkunima iz vijesti ce uciniti sve da se DPS ne vrati na vlast

Bijeli Pavle
12.12.2021-05:07 05:07

Iako je poznato da nije pristojno sladiti se slatkim zalogajima iz crnogorske istorije pred ogladnjelim srpskim ustima i znajući za posljedice nikad se ne bih uzdržava te nepristojnosti