Buzdovani

Balabanski apatrid u ulozi kompromisnog predsjednika Skupštine Aleksa Bečić i prvi pendrek Crne Gore kojem je crveni karton upisan na razglednici iz Skoplja Dritan Abazović polako ali sigurno izrastaju u karikaturalne simbole posrnuća crnogorske politike.

Neiskusni duo ametera-političara na zadataku rušenja dražve u ime novokomponovane teokratsko- izdajničke – klerofašističke vlasti diletanata, pokazali su u proteklih nekoliko sedmica da su im demokratija, poštovanje prava i načela isitne samo floskule koje su nužno morali da koriste kao demagoške poštapalice dok se nisu dokopali pozicija moći.

Kad su njihova mlada tjelesa, napeta od besomučnog foliranja birača konačno zasjela u udobne fotelje vlasti, Bečić i Abazović su jedva dočekali da otpuste gasove bahatosti i političkog siledžijstva koje su putem jeftinih demagoških trikova i obmana tokom predizborne kampanje krili od svojih birača.

Mlade političke siledžije

Sva bahatost i silništvo lažnih demokrata i legalista koje su teškom mukom prikrivali od javnosti, ispoljila se u noći između 28. i 29. decembra kada su po nalogu okupatorske Svetosavske crkve zabili nož u leđa Crnoj Gori i Crnogorcima.

Mlade političke siledžije dirketno su odgovorne što je Skupština ilegalno usvojila sramni zakonski akt kojim se jednoj klerofašističkoj, parapolitičkoj organzaciji ogrezloj u teški nacionalizam, korupciju i najteži kriminal aminuje okupacija crnogorskih teritorija u ime strane države.

Ta legislativna bruka izglasana je uz kršenje poslovnika, zakona i odluka DIK-a, a plenarno izjašnjavanje su pratili pravno i verbalno nasilje, prijetnje i zastrašivanje upućeno predsjedniku DIK-a Aleksi Ivanoviću od strane dva mlada buzdovan- silnika.

Većina članova DIK-a 28. decembra odbila je da verifikuje mandat novoj poslanici URA-e Suadi Zoronjić, nakon što se njen kolega Filip Adžić kukavički izmakao i poturio je da trpi kritike zbog aminovanja izdajničkog zakonskog akta. Međutim, za par političkih buzdovana pravne procedure i odluka jedne državne institucije ne znače ništa, pa su u staljinističkom stilu na silu sproveli svoju samovolju i bezočnim kršenjem zakona i propisa na silu izdejstvovali usvajanje izdajničkog akta.

Ali možda se mladim buzdovanima crnogorske politike može i oprostiti ovakva kombinacija siledžijskog ponašanja i diletantizma s obzirom da čitav prethodni mandat nijesu dolazili u Skupštinu, a za to su uredno primali veoma dobre honorare.

Sa nasilja na manipulacije

Međutim, nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović očekivano odbio da stavi potpis na sramni dokument koji je donesen pod okriljem noći uz mnoštvo ilegalnih radnji, Abazović je pokazao da je osim siledžiijstva sklon osvetoljubivosti, patološkom laganju i manipulacijama.

Osokoljen spinovanjem svojih nalogodavaca i razjaren zbog Đukanovićevog poštovanja Ustava i zakona, mladi političar koji je od albanskog četnika dospio do statusa četnika sa punim radnim vremenom na poslu uništenja Crne Gore, izmislio je da Đukanović državi duguje 12 miliona eura poreza! Da stvar bude još gora Abazović je ustvrdio da Đukanović govori o identitetu i ugroženosti Crne Gore od velikosrpskog nacionalizma baš zbog tog izmišljenog poreskog duga!?

Abazović je ubrzo demantovan i ismijan od crnogorske javnosti zbog providnih laži, ali u maniru pravog bahatog priučenog buzdovan-političkog aparatčika u rukama velikosrpskih nalogodavaca odbio je da prizna da je lagao, što je u ovom slučaju manje bitno. Jer, očigledno samo on i nekoliko zaslijepljenih nesrećnika ne vidi, ili ne želi da vidi, levijatana velikosrpstva, četništva i svetosavlja koji preko nove izdajničke vlasti guta Crnu Goru.

Mladom buzdovanu kojeg čeka crveni karton u razglednici iz Skoplja, veći problem od velikosrpske i ruske hegemonije je izmišljeni poreski dug predsjednika Crne Gore prema kome po svemu sudeći ima ličnu patološku fiksaciju, kao i njegovi nalogodavci. Svaki komentar u odbranu te Dritanove maštovitosti bi morao da bude teška smijurija…I ništa više. Niti manje.

I na kraju mladog “makedonskog” buzdovana i njegovog prijatelja apatrida iz Balabana treba podsjetiti na čuvene Njegoševe riječi – ”Kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom…”.

Balša Knežević