piše: Željko Vukmirović
Ni lijepo ne valja. Imao je srpski predsjednik Aleksandar Vučić sjajnu ponudu od ovdašnje zvijezde profesionalnog srpstva Milana Kneževića da otkupi zetske lubenice i opari se. Ionako je na tržištu niska otkupna cijena garantovala dobitak. Posao sa lubenicama je bio zicer i siguran profit. Ništa od toga. Za Vučića, ispalo je da zvanična vlast u Podgorici, baš kao one zvanične u Prištini, Zagrebu i Sarajevu, želi samo zlo srpskoj privredi. I da on to razumije, da sa tim nema problema.
Problem je, pak, u detaljima. Tamo valjda, uostalom, problem oduvijek i živi. Milan Knežević je nakon obznanjivanja molbe, pa onda i zahvalnice Vučiću koji mu je kao obećao da će Srbija otkupiti zetske lubenice, zaslužio samo podsmijeh, gdje bilo. Uz to, Crna Gora je bez iznenađenja zaslužila tek otvoreni prezir i novo ponižavanje od srpske izvršne vlasti i poklonika srpske politike koja negira postojanje crnogorske nacije i države. I to bi zapravo bili jedini i najveći hitovi iz produkcije Kneževića i Vučića, za ovu priliku. Za sve Zećane koji uzgajaju lubenice, od ovakvih menadžera, nema nikakve koristi. A i najviše lubenica iz Crne Gore pokupovala je država Bosna i Hercegovina.
Novi detalj zaslužuje posebnu pažnju. Od imenovanja neprijateljstva “zvanične Podgorice”, Vučićevo spominjanje zvanične Prištine je prošlo gotovo nezapaženo. Ovo uzgredno priznavanje vlasti na Kosovu je spakovano uz tradicionalne neprijatelje u Hrvatskoj i BiH, zapravo kapitalne Zagreb i Sarajevo. Ipak, za nešto pomnije posmatrače i pristalice detalja, sve vrca od priznanja zvanične Prištine.
Slijedi detalj koji upotpunjuje sliku regionalne stvarnosti. Vučić je ovih dana obezbjedio svoje mjesto u istoriji. Na protestima protiv iskopavanja litijuma, te smišljotine da se zarade lijepe pare preko ekološke katastrofe i bar malo dodvori višegodišnjim evropskim investitorima koje od Vučićeve opsesije Kinom i Rusijom jedva da je iko ikada spominjao, okupilo se na desetine hiljada ljudi. Ono što plijeni ovaj niz detalja je da se to dogodilo u mjeri u kojoj takvo protesno okupljanje nije viđeno ni u najslavnijoj eri protesta protiv vlasti Slobodana Miloševića. Samim tim, biće da je Srbija dobila dostojnog nasljednika vladara iz jednog od najmračnijih vremena svog postojanja. Mada, bilo je tih vremena…
Konačno, neizostavan detalj predstavlja sada već uigrano i redovno verbalno suprostavljanje susjedima kao obavezno gradivo “srpskog sveta”. Sva suprostavljanja u drugačijim formama ispostavila su se već kao nesrećna rješenja.
Bolje da je kupio lubenice. Bolje da nije spominjao Podgoricu.
To su ti detalji na koje je morao da obrati pažnju.
Bolje da je pojeo jedan pupun no ovu lubenicu, em bi mu bilo zdravije em bi poboljšao prodaju zapostavljenih pipuna pa bi im i cijena skočila. Pogotovo da je progunuo jedan zecki pipun vele da utiče na probavu i da se poslije obedovanja pipuna lakše defekališe tijelo. Mada su ovi zecki pipuni u potonje vrijeme oprskani pa znaju izazvati dijareju i probleme mnogih drugih vrsta. Trebao je da progune orginalni zecki pipun sa ušima, jer postoji opravdana bojazan da će ga neko iz srbske opozicije trgovati, pošto se nešto primirio i ne daje podršku iskopavanja litijuma…