Nedjelja, 18 Aprila, 2021
Rubrika:

”Bježi mi kugo sa ognjišta mila”

Sva Argentina da je naša ne mili nam se, ne bismo imali mira i pokoja dok izvojujemo slobodu. Sve su nam misli tamo uprte. Iako smo fizički od Vas udaljeni preko velikijeh i dubokijeh mora kao i od Vašijeh kolega i ostalijeh crnogorskijeh patriota, ipak smo duhovno svakog časa s vama i gotovi smo da zajednički podnosimo i zlo i dobro. Svi upošte nestrpljivo očekujemo onaj čas kada ćete nas pozvati pod našu nepobjedivu slavnu zastavu. Ne bi smo došli  inokosni, vjerujte nam, no bi krenulo na hiljade.

Za aktuelno.me

Piše: Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka

(PISMO CRNOGORSKIH SUVERENISTA, USTANIKA, ZELENAŠA, KOMITA I EMIGRANATA IZ ARGENTINE OD 28. MAJA 1922. GODINE)

Predsjedniku i ministru crnogorske Vlade u egzilu u Italiji (Rimu), divizijaru Milutinu M. Vučiniću, crnogorski oficiri i patrioti, borci »ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE«, Krsto Zrnov Popović, Živko Mašanov Nikčević, Marko A. Matanović i Vasko Grujičin Marojević su 28. maja 1922. godine, poslali su pismo, pod naslovom “Bježi mi kugo s ognjišta mila”, u kome, oni, govore o svojoj izgnaničkoj sudbini u Argentini, kao i o vijestima koje dobijaju u vezi sa Crnom Gorom, te planiranim akcijama koje namjeravaju preduzeti za crnogorsku stvar, a, nadasve, o velikospskoj, zločinačkoj okupaciji i nasilnoj aneksiji Crne Gore, itd. Između ostalog, oni u tome pismu kralja KSHS Aleksandra Karađorđevića nazivaju »Aleksandar Palikuća«, budući da je pod žezlom njegovim spaljivana Crna Gora od kraja 1918. Godine.

Novak Adžić

To pismo glasi u cjelosti:

»BJEŽI MI KUGO S OGNJIŠTA MILA«

Buenos Aires ,28 maja 1922.g.

           Predsjedniku Ministarskog savjeta Kraljevine Crne Gore, ministru vojnom i td. Divizijaru gospodinu Milutinu M.Vučiniću, RIM

       Primili smo vaše pismo od 30.marta. Istovremeno primili smo i nekoliko komada komunike-a,  poslatih  preko ovdašnjeg našeg konzulata  kao i neke izvadke iz listova koji su nam upućivani.                   

       Sadržinu vašeg pisma razumjeli smo, te smo vam veoma blagodarni što ste izvoljeli nas  izvijestiti o pravom dosadanjem stanju naše pravedne stvari.

       Za nas je bilo zadovoljavajuće, jer smo iz toga  uvidjeli da naša zajednička  ideja napreduje kako u unutrašnjosti  zemlje, tako i vani. Nadamo se da će i nama doći Veliki Dan za vaspostavu naše mile Otadžbine- Crne Gore.

Iz priložaka  uviđeli smo da je veoma mutno stanje u Jugoslaviju,  naročito u Crnu Goru i Hrvatsku a djelimice i po Srbiji i po ostalijem pokrajnama. Iz svega toga zaključujemo da će ubrzo biti veliki krah, slom za dovijek Karađorđeviću i njegovoj tevabiji.

Sve vijesti, kao god i ono pismo iz Crne Gore, rasturili smo svuda gdje se god nalaze Crnogorci. Prepisivali smo ih, jer smo ih morali šiljati na mnogo mjesta.

Sa istijema smo upoznavali i Dalmatince i Hrvate. To saopštenje učinilo je dosta dobar utisak, skoro na sve Crnogorce u svijeh ulivena je nada, da će se ubrzo naše pitanje povoljno riješiti. I na Hrvate i na Dalmatince dosta je lijep utisak učinjelo ovo saopštenje i dalo im se do znanja da ne samo u Crnu Goru već u čitavu Jugoslaviju vri, i da se već zvijerstva, nameti na narod od strane Srbije itd. ne mogu više trpjeti.

Nije potrebno da vam napominjemo, kada i sami znate, s kakvom  smo namjerom ovamo došli  i s kojim patriotskim osjećajima. Namjera nam je bila ta, da vama – odnosno Kralju, Vladi-u onu tešku situaciju olakšamo u radu i  svakom drugom prigovoru, te da se na lijepi način izvrši  privremena  demobilizacija, što se i postiglo našim polaskom ovamo, i da stupimo što bliže sa ovamošnjiijem Crnogorcima i objasnimo im o pravom stanju stvari.

Kao svuda tako i ovamo bilo je dosta zavedenijeh Crnogoraca, koji su se lako dali zavesti, pošto od našijeh ovamo nije bilo nikoga, neprestanom agitacijom od strane srbijanskijeh pristalica i pisanja  izvjesnijeh  neprijateljskijeh  listova  kao što su »Jadran« i njegovi ogranci – »Zajednica« koja izlazi u Rozaliju, »Vis« u Santa Fe, »Jugoslovenska država« u Valparaiso-Čile, »Druga Republika«, itd. Najviše je neraspoloženje  među Crnogorcima i bunt naših izroda u Gaeti, i priče koje su pojedini proturali među njima, od strane nekijeh koji su prije nas ovamo stigli.

Čim smo ovamo stigli prva nam je briga bila ta, da Crnogorce u potankostima o svemu  obavjestimo o pravom stanju stvari  i da im  ulijemo duh, da nikad ne gube nadu, te sa zajedničkom slogom, ljubavlju i izdržljivošću  da ćemo sigurno doći do sjajne naše pobjede.

Koje nijesmo mogli vidjeti usljed udaljenosti, a nijesmo mogli poći, usljed materijalne oskudice, da se š njima sastanemo, to smo ih pismeno obavještavali o svemu, a i preko  usta našijeh ustaša koji su s nama došli, a razmiljeli se na svakoju stranu.

Na ovaj način uspjeli smo, te je poveći broj zavedenijeh priješao k nama. Još je ostao jedan mali dio zavedenijeh kojih se najviše nalazi u Tandilu, a to su većinom Bjelopavlići, Kuči i Vasojevići.

U prvom našem pismu naglasili smo vam da su ovamošnji Crnogorci  patrioti, to i sad napominjemo, ali nijedan ništa  nema. Ručak bez večere. Ono što zaradi pojede, kupi odjeću i obuću i potroši kroz kafane. Ništa mu preteći nemože pošto su male nadnice, od 3 do 5 peča  dnevno, a i to bi dobro bilo da su radnje stalne, no pojedini radi najviše na jednom mjestu  po jedan ili dva mjeseca, pa onda nestani radnje, te je primoran  tražiti drugu rabotu i izlagati se putnijem i podvoznijem troškovima. Ima slučajeva da pojedini  na jednome radnom mjestu radi samo po 5 dana, pa onda gazda prekine radnju, a dotični ostani za nekoliko dana bezposlen, dok drugu radnju uhvati. Usljed toga jedva  smo ovđe u Buenos Airesu sakupili oko 300 peča, sa našijem udjelom  tako smo uputili dva telefonska protesta. Jedan predsjedniku konferencije u Đenovu, baš u onom smislu, kao što ste napomenuli u onom vašem citiranom pismu, a drugi Poankareu, da izvrši obećanja, koja je dao u ime Francuske  i saveznika Blaženopočivšem Kralju Nikoli za vaspostavu Crne Gore.

Skoro svakim vaporom dolazi ovamo naroda iz Hrvatske i Dalmacije. Oni pričaju svakome, a naročito svojima, da se više nikako nemože podnositi vladavina srbijanska. Kažuju da im Srbijanci sve uzeše a ništa im ne davaju. Da se uopšte svuda čini veliki pritisak na narod, tako da se po dvojica ne mogu nigđe zajedno sastaviti, a kada prošetaju – špijuni i policija upanu među njima i rastjeraju ih. Dalje, vele, da narod strada od gladi i da će biti smrtnijeh slučajeva. To još više razočarava ovamošnje Hrvate, Dalmatince i Primorce. Svakim danom da se primjetiti da se približuju k nama, a ostupaju od pristalica srbijanskijeh.

Ima po tri stotine kuća dalmatinskijeh oko dva štacijona u Rozaliju koje su sve protivu  Srbije. Među sobom maju jednog učitelja Dalmatinca, koji neprestano agitira za Srbiju. Ali su se ovi dogovorili da ga istuku ili proćeraju.

Kakvo je raspoloženje Hrvata, Dalmatinaca, Primoraca i ostalijeh naspram Srbije, najbolje se dalo viđeti pri dolasku ovamo dr Iva Grizigona za koga se preko usta Mihanovića i pristalica srbijanskijeh kaživalo da on dolazi ovđe za generalnog  jugoslovenskog  konsula, a u isto vrijeme da će biti i najstariji od sviju jugoslovenskijeh konsulata u Južnu Ameriku, te da ga treba kao takvoga i dočekati.

Kada je Grizigono ovđe stigao, dočekalo ga samo društvo “Jadran”, na čelu sa Mihanovićem i nekijem kap Vickovićem, sa nekoliko pristalica srbijanskijeh. Od naroda nije bio niko. Grizigono oslovijo je prisutne da je sve prekomorske Jugoslovene pozdravio kralj Aleksandar i preporučio da se radi i pomaže država jugoslovenska.

Nije ovdje mnogo potrajao pa je pošao u Ruzaliju i Santa Fe, gdje ima veliki broj Dalmatinaca, Hrvata i Primoraca, a u koje dvije varoši kao što napomenusmo, ima ogranaka od “Jadrana”. U društvu mu je bio i Milo Mihanović. Na oba mjesta dočekali su ih društva –u Rozaliju zajedno, u Santa Fe -“Vis”.

Kada su bili u Rozaliju, kako vele, Mihanović je molio konsula francuskog da još za koje vrijeme bude na ruku ogranku lista “Vis” i narodu u provinciji Santa Fe. I, bajagi, vele da se Francuz kao Francuz toj molbi odazvao, a u stvari ne iznose koju je to pomoć i u čemu dao. 

Poslije  pet šest  dana povratili su se ovđe, a prije toga na  15 dana  oglasili su da će se sedmog maja ove god. Održati zbor u društvu jugoslovenske “Uzajamne Pripomoći”. Na trku se išlo i agitiralo da što viši broj na zbor dođe, a naročito Crnogoraca.

I taj je dan došao, ali za Grizigonju i Mihanovića nepovoljan pošto na tome zboru nije bilo više od 60 njihovijeh pristalica. Od Crnogoraca bilo je samo pet – šestoro bez  vrijednosti. Znamo  grdne  povukoše.

Nije nam još, za sada, poznato, što su na tome skupu govorili, bez jedino to, da namjeravaju sva društva uvesti u ovu “Uzajamnu Pomoć” i da su telegrafski odpravili odpozdrav Aleksandru »oslobodiocu« – palikući.

Od toga mu odpozdrava nije bolje, no gore, jer ovamošnji narod nije za njega, može se sigurno reći, a evo primjera. Svuda se po ulicama dalo čuti od Hrvata, Dalmatinaca, Primoraca itd., a naročito od Crnogoraca : evo, vele, došao je jugoslovenski konsul, no kada je u tome svojstvu došao zašto nije primljen od vlade argentinske; zašto nije iznijo jugoslovensku krunu i zastavu, kao što je to učinio cnogorski konsul, zašto  nije otvorio konsulat i ne obavlja poslove konsularne.

Došlo se do ubjeđenja da je to samo jedan agitator srbijanski, i ništa više, te mu je i to skrhalo, ako je uopšte imao ugleda. Pošto Grizogonjo nije zvanično primljen od strane argentinske vlade, a počem nema nikakvijeh vidnih znakova državnijeh, samo njegove pristalice intervjuisali su ga, kojima je odgovorio da je on zaista ovđe jugoslovenski konsul, i da ga je za to mjesto preporučio Pašić u svrhu tu da priređuje sve za organizaciju konsulata, koji će se – veli – brzo otvoriti, kada mu dođe sekretar dr Hadžić, a do tada da će društvo “Jadran”, kao i do sada, voditi  agente konsularne. I zaista Grizogonjo  ne obavlja nikakve zvanične konsularne poslove samo što provodi agitaciju.

Memorandum Hrvatskog Bloka  izazvao je kod ovdašnjh Hrvata veoma dobar utisak. Skoro svi Hrvati privrženi su tome bloku, te iznose u “Jugoslovensku državu” da je ta ideja opravdana i da svi Hrvati treba da mu poklone pažnju. Od kada su Hrvati saznali za ovaj memorandum, sve se više odbijaju od pristalica srbijanskih i sami se grupišu. Dalje, ovđe skoro kružili su glasovi kroz novine da se Hrvatska odvojila od Srbije i da je sastavljena hrvatska vlada, pod predsjedništvom g. S.Radića. Baš onoga dana kada je ta notica izašla u novinama – Hrvati su prekinuli rad gdje je god koji bio, te su toga dana manifestovali po Buenos Airesu. Njihovom oduševljenju nije bilo kraja. I naši su učestvovali u njihovo veselje i piće plaćali.

Taj čin hrvatski veoma je nas oveselio i okuražio, nadajući se da će i  crnogorski narod  to već jednom učiniti i osvjestiti se. Ako on – narod – neće nama će iz inostranstva kada se prikupimo i približimo lakše doći do naše pobjede .

Poslije ove vijesti ništa nijesmo mogli saznati, iako neprestano pitamo šta se čini u Hrvatskoj. Ali svakojako ni mi ni Hrvati ne mislimo da će taj čin tako olako proći Srbiju, a za hrvatski blok, što tako ne bi učinio bez sigurnog uspjeha .

Iza našega udarca kojega smo dali Srbiji u sred srca, ovaj je hrvatski  drugi udar te mislimo da je već prskao onaj kazan koji je počeo vreti od onoga našega slavnoga dana – 21.decembra 1918 .god – kada smo Srbiji dali otpozdrav tanadima iz pušaka koji i danas zvijuču po onim našim gorama i brdima, – i kad smo još rekli :”Bježi mi kugo s ognjišta mila”.

Napominjemo, da je Grizogonjo svijema srbijanskim pristalicama saopštio da ova vijest nije istinita no da je zlonamjerno puštena te da je u Hrvatskoj potpuno mir. Dalje, srbijanske pristalice na sva usta govore da su ovu vijest lansirali crnogorski nezadovoljnici iz Rima, đe, vele, da je izvor laži, i iz Barija, kako biše time u očima svjetske konferencije ubili ugled biogradskoj vladi i njezinim delegatima. Mi, pak, sa naše strane oponiramo tome dokazujući da je vijest istinita, i do sad većina nama vjeruje. Što će biti dalje viđećemo.

Sa velikijem zadovoljstvom možemo vas  pozitivno izvijestiti da kod velike mase ovamošnjih Crnogoraca stoji moral na visinu. Pravi su patrioti i složni su izdržati sve muke i patnje za postigniće naše pravedne stvari. Iako su u tuđini i udaljeni od svoje otadžbine, ipak drže se kao pravi Crnogorci i bore se protivu svakoga onoga  ko nasrće na čast i pravo Crne Gore.

Mnozina od njh namjeravalo je poći u Crnu Goru, da poslije 15 i 20 o.g. vidi svoju familiju i svoj zavičaj, ali ipak ne hoće sada  govoreći : “Neću nikad poći pod sramotnom vladavinom srbijanskom, pa ću isčekati čas kada ćemo svi zajedno poći na poziv naše vlade, i zajednički pobjedonosno poći u Crnu Goru”. Mi ih savjetujemo da  ništa nemari da pođu kućama, te daće onamo kao pravi Crnogorci doprinijeti više koristi našoj opštoj stvari, ali oni  nikako ne hoću, jer im se čini sramota  da ih ko ne prekori. Još više čini i smetnju polaska i pisma koja dolaze iz Crne Gore u kojima saopštavaju da je onamo stanje nesnosno i da biše množina ovamo došla da im srbijanske vlasti dadu pasoš. Na isti način od polaska svojijem kućama ustručavaju se i mnogi Hrvati i Dalmatinci. Od svijeh našijeh koji su poodavno došli ovamo poći će tri četiri, i to ono koji su u starijim godinama.

Znamo da ste Vi i g.ministar dr Pero Šoć bili u Đenovu prilikom sastanka svjetske konferencije, a za g. Jovana (Plamenca-op. N.A) i Vlada vidjeli smo iz onijeh istrižaka kao da su bili u Beč i Budimpeštu. To nas je veoma oveselilo i okuražilo nas je, dako već vaš patriotski rad uz pripomoć pravijeh crnogorskijeh patriota, urodi plodom, a sigurno bi se plod tog rada i ostvario odvajanjem Hrvatske od Srbije.

            Sva Argentina da je naša ne mili nam se, ne bismo imali mira i pokoja dok izvojujemo slobodu. Sve su nam misli tamo uprte. Iako smo fizički od Vas udaljeni preko velikijeh i dubokijeh mora kao i od Vašijeh kolega i ostalijeh crnogorskijeh patriota, ipak smo duhovno svakog časa s vama i gotovi smo da zajednički podnosimo i zlo i dobro. Svi upošte nestrpljivo očekujemo onaj čas kada ćete nas pozvati pod našu nepobjedivu slavnu zastavu. Ne bi smo došli  inokosni, vjerujte nam, no bi krenulo na hiljade. U tome slučaju trebalo bi jedan brod uputiti. Malo bi ko i od ovijeh te su davno došli imao podvozni i putni trošak. Osim gore rečenog daje nam povoda misliti da se nešto krupno iza brda valja i dolazak generala italijanskog g. Kavilje koji je o tragu dva mjeseca došao ovamo neprestano putuje i obilazi sve krajeve gdje su Italijani naseljeni. Drži im govore, poziva ih na patriotizam za kralja i otadžbinu. Putovao je i u rapubliku Monte Video i Čile. Svuda je od strane Italijanaca svečano predusrijetan i naišao je na veliku popularnost. Takođe je primljen svečano i od poglavara državnijeh i državnijeh vlasti. Nigđe ni kutića đe su Talijani naseljeni nije propuštio što nije pošao.

            Dobro bi bilo kada bi g. Radić uputio jedan proglas, osim onog memoranduma, na ovamošnje Hrvate, a bio bi siguran u uspjeh.

Ne možemo propuštiti a da vas ne izvijestimo o ovome: Ima nekoliko dana upoznali smo se sa g. Juan A. Gantorno ingeniero Luimizzo, ovdašnjeg građania, a porijeklom je Italijanac. Veoma je obrazovan čovjek, a pri tome dosta je i bogat. Preduzima radnje velike. Veoma simpatiše Crnoj Gori i žali što Italija nije nas još pridržavala. On je u isto vrijeme i dopisnik »Prese«, ovdašnjeg najuglednijeg lista. Stavio nam se na raspoloženje, da mu dajemo članke o našoj stvari, kao god i sve ostalo što bilo u našem interesu, a on da će ih rado svagda publicirati besplatno. On lijepi glas uživa i kod sviju ovamošnjijeh ličnosti. Mi smo mu, ovom prilikom, ukratko izložili o svemu onome što se dešavalo i to usmeno preko tumača.

S toga, s obzirom na to što ovamo od našijeh ne zna ni jedan ni približno prevoditi, a budli pravilno, našli smo za razlog umoliti vas, ako nalazite za nužno, da od tada na italijanskom jeziku po potrebi, upućujete nam koji članak što je u našim interesima, a mi ćemo ga njemu predavati radi publiakcije. Mi ćemo, pak, kada se to ukaže, napisati i s tumačem sve riječ po riječ prevoditi.

Ranije smo vas izvijestili da je naš ovdašnji generalni konzul vrlo dobar čovjek i da se dosta dobro zauzima za našu stvar. Ali kako je u isto vrijeme i trgovac to ima mnogo trgovačkog posla, te mu nedostaje vremena da za našu stvar radi onoliko koliko bi trebalo. S toga gledišta potrebno bi bilo da sve vijesti koje od tuda šaljete za ovamo, upućujete ih neposredno na našu adresu, jer će se tako mnogo prije rasturati i saopštavati Crngorcima, i inače o tamošnjijem prilikama, odnosno, jugoslovenskijem. Razumije se da konsula, kao i do sada treba o svemu informisati kao našeg diplomatskog zastupnika. Ovo naglasismo s toga, što on ne zna da govori srbski, a kod sebe nema tumača, te bi sve vijesti morale mnogo zastati, dok bi ih on objavio. Uostalom mu nemamo što primijetiti.

Sami znate u kakvoj smo neizvjesnosti,  a naročito sada, poslije sastanka svjetske konferencije u Đenovu i onog događaja u Hrvatsku. Ništa ne možemo pozitivno saznati, a i ono što bi se moglo znati preko novina nema ko da prevodi.

Mnogo bismo bili Vam zahvalni, kada biste izvoljeli saopštiti nam, ono što se može, kako stoji sad naša stvar međunarodno i da li je na konferenciji, ako ne direktno, a ono indirektno, od koga, koji zaslužuje, bilo govora o nama i kakvom se od toga uspjeha imamo nadati. Kako je sada u Hrvatskoj, i inače. Da li se već osvijestio crnogorski narod itd. Da li ste još svi tu u timu, ili ste razaslali đe koga, kao ono što se govoraše, a strah nas je da nijeste mogli usljed finansijskih prilika.

        Pri završetku moramo Vas izvijesiti i o našem ličnom stanju.

         Poznato Vam je iz našeg ranijeg pisma da kada smo došli ovamo imali smo namjeru da u koga nađemo zemlju i da se na istu nastanimo za izvjesno vrijeme. To nam je dalo povoda, dako se i mi đe organiziramo, da se ne skićemo tamo- ovamo kao do sad, da jedan za drugoga ne zna.

         Poznato Vam je i to da nas je na početku onaj Francuz prevario za zemlju, kao i to da smo stupili u pogodbu sa jednim veleposjednikom italijanskim po porijeklu. U tu svrhu, 22. marta o. g. pošli smo sa punomotnjikom ovoga gazde u Kordovu, udaljenu odavde 28 sati željeznicom. Pregledali smo zemlju o kojoj je riječ. Ona je udaljena od štaciona 8 sati. Prava jedna pustinja. Do sad se tu nije niko naseljavao. izgledaše malo divljačna. Ali svakojako, u cilju da se organiziramo, složni smo bili da ovu zemlju uzmemo i rekli punomotnjiku da telegrafski pozove gazdu, da ugovor ovdje sačini. Iz Kordova smo se povratili 26. marta, a gazda nije mogao ovdje doći prije 10 maja o. g., kojega je dana i došao. No, u ovom međuvremenu, mnogo se štogod dogodilo u Evropu i promijenila se je politika, a naročito nesnosno stanje u Jugoslaviji, dalo nam je povoda da odstupimo od namjere da se nastanimo na zemlju, pa i privremeno. S toga, a naročito zbog događaja u Jugoslaviju, kad smo 10. o.m. učinili sastanak sa gazdom, iako su nam bili povoljni uslovi da zemlju uzmemo, ipak smo tražili od gazde na nam dadne i ono bez čega smo lako mogli pasati, tako da se pogodba odugovlačuje. Napošljetku, dali smo mu napismeno uslove što mi tražimo, pa prema tome da nam on na pismeno dadne sve što nam može dati za obrađivanje zemlje kao i za hranu do prvog fruta. Na tome smo se razdvojili. Kao što rekosmo, ovo smo učinili da se razbatali pogodba, usljed tamošnjijeh događaja i da to poreče od gazdine strane, jer nam je bilo neprijatno zemlju uzet i toliki novac da gazda utroši oko nas, a pa da mu poslije pola godine sve propane, kada mi krenemo tamo.

I zbilja, 21. o.m. gazda nam je pismeno saopštio kada bi nam sve dao što smo u tražili da bi morao utrošiti preko 60.000 peča, te da mu je nemoguće ispuniti naše uslove i uputiti toliku sumu. Dakle, za nas je dobro i ispalo, nadajući se u tamošnji uspjeh, što smo pogodbu razbili za ovu zemlju. Ne znamo kako će Vam se dopadnuti ova naša rabota, ali smo u to rišćali, pa šta Bog da.

Poznato Vam je, takođe, da smo u mjesecu martu ove god. preko našeg konsulata tražili od argentinske vlade da bi nam dala državnu zemlju za naseljenje. Po našoj molbi nijesmo dobili do sad nikakvog odgovora, a ne nalazimo za potrebno da urgiramo za odgovor.

Sva momčad koja su s nama došla, kao i ona ranije iz Italije zaradili su po raznijem mjestima. Teško prolaze, jer su im male nadnice, pošto su još nevješti, jedva da se mogu prehranjivati. Nijesu daleko odavde udaljeni, jer smo im preporučili da traže obližnje radnje. Sa njima imamo redovno prepisku. Siromasi neprekidno pitaju o novostima. Ne mogu iščekati dok tamo krenu.

Što se tiče nas četvorice, mi smo nekako do sad ovđe stajali blagodareći nekim ovdašnjijem Crnogorcima koji nam daju hranu i stan, ali što je mnogo mnogo je, nećemo moći i dalje ovđe osatnuti, jer smo se zadužili, pa nas je od toga stid, premda nam govore da nikud ove zime ne idemo.

Iako je skoro svakojemu Crnogorcu žao da mi četvorica idemo u radove, da nijesmo vreće itd. iako nam vele da bipe nas radije viđeli mrtve no da amališemo, radi samoga ugleda i da se ne nasmiju naši neprijatelji i ne reknu: »Evo ih!Sada viđite šta možete!«, ipak smo prinuđeni odmah nekuda poći da malo raduckamo, a gledajući da odemo onamo đe nema našijeh protivnika. Uostalom, radićemo kao i do sada. Svagda ćemo imati vezu sa svijema našijema. Sve od tuda što bi se šiljalo, molimo da bi nam se sva pošiljka na dosadanju adresu upućivala. Sve će nam sigurno uredno doći.

Molimo g. Ministra Predsjednika da uz duboko poštovanje sa svojim kolegama primi naše i ostalijeh Crnogoraca najsrdačnije pozdrave. U očekivanju novijeh vijesti, kako ovom, tako i svakom drugom prilikom, bilježimo se sa osobitijem poštovanjem.

Adresa: Galle F. –Guirogo No 1189 Dosk. Pud. Buenos Aires R. Argentina

 

Krsto Popović

Živko Nikčević

MarkoMatanović

Vasko Marojević

(Original ovog pisma nalazi se u Narodnoj biblioteci Srbije, Rukopisno odjeljenje. Istražio ga je tamo i objavio dr Danilo Radojević u časopisu “Matica”, Cetinje, 2003. str. 249-260, te potom i Novak Adžić, u: »Đeneral Krsto Zrnov Popović-ličnost, djelo i vrijeme«,..zbornik radova sa naučnog skupa, Cetinje, Vladin Dom, 1. i 2. jul 2011, DANU, Podgorica, 2011, str. 154-163. Boldovanje u tekstu je autora ovog priloga).

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Bijela kuća upozorila Rusiju da će snositi posljedice ako umre Navaljni

Bijela kuća je upozorila da će Rusija snositi "posljedice" u slučaju smrti ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog, čije se zdrastveno stanje u zatvoru pogoršalo. „Što se...

ABA: Raspucani Mornar ide u Laktaše po plej-of, Budućnosti izmiče prvo mjesto

Mornar je izašao zadovoljniji iz crnogorskog klasika u ABA ligi. Barani su u Topolici savladali Budućnosti 100:92, pa će idućeg vikenda juriti trijumf nad Igokeom...

U Srbiji preminulo još 37 osoba, registrovano 2.069 slučajeva infekcije

Prema zvaničnim podacima, u poslednja 24 sata preminulo je još 37 osoba od posledica koronavirusa u Srbiji, pa je ukupan broj žrtava povećan na...

F1 Ferstapen najbolji u Imoli, Hamilton nakon velike greške došao do drugog mjesta

Pobjednik druge trke ovogodišnjeg šampionata Formule 1 je vozač Red Bula Maks Ferstapen. Holanđanin je u Imoli slavio sa više od 20 sekundi prednosti u...

Mitrović: URA, ne treba ti glava, ruka vođi treba

Poslanik DPS-a Ivan Mitrović komentarisao je izjavu premijera Zdravka Krivokapića da je Vlada Crne Gore spremna za potpisivanje ugovora sa SPC. "Postaneš premijer Crne Gore...

Najčitanije

Povezano

O raspeću Crne Gore poslije 1918. godine

Za aktuelno.me Piše: Mr Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar Crna Gora i Crnogorci pružali su od početka 1919. godine i godinama potom energičan vojno-politički narodni oslobodilački...

Stjepan Radić i crnogorsko pitanje

Za aktuelno.me Piše: Mr. Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka Lider Hrvatske seljačke stranke (HSS) Stjepan Radić  je od 1923. godine, pa sve dok nije podlegao ranama ...

Adžić: Crkva udara na Crnu Goru preko aktuelne vlade

Nakon što je izabrana 42. Vlada Crne Gore, gotovo je postao manir da se u institucijama sekularne države često spominje crkva. Zato istoričara i...

Vojvoda Božo Petrović-Njegoš pod represijom okupatorskog srpskog režima

Za aktuelno.me Piše: Mr Novak ADŽIĆ Vojvoda Božo Petrović Njegoš (1845–1927) bio je bliski rođak kralja Nikole, Predsjednik Crnogorskog Senata, komandant Južnog sektora crnogorske vojske u...

Komentari

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
gagi
28.02.2021-08:21 08:21

Original ovog pisma nalazi se u Narodnoj biblioteci Srbije,Rukopisno odjeljenje. Novace Adzicu ubijedjen sam da moze biti ona stara “Bilo je tamo,popapila maca”,jer gotovo sigurno da se neko od “eminentih istoricara” nebeske drzave dokopao tog pisma kao sto je “istoricar smet i dogmata” Matija Beckovic i njegovi privjesci(da ne nabraja) cine sve da “nestane istorija”Crne Gore. Vjerujem da ce ih “nagraditi”Bog kao njihovog “voljenog”popa oskopice i Donje Morace Rista Cirova Radovica,

Sara
28.02.2021-11:48 11:48

Mi se sad nalazimo u istoj tragediji..nasi Crnogorci (iz proslosti) nijesu nista naucili..sta se desavalo prije 100 godina….
u skolama nema ni traga o ovome..niti o nasilnoj aneksiji od strane srbijanaca..Zasto su to prikrili..i to sve na stetu drzave CG…?????

Gornji kraj
28.02.2021-14:16 14:16

[email protected] Ti si legenda.Bas sad čitamo sa komsijama,blizim i daljim rođacima tvoje komentare. Sozirom da si svoje komentare prosirijo a odrzao kvalitet deklamujemo ih naglas svi zajedno i nijesmo te makli sa reportoara. Ljuti smo na tkz mitropolita NVO Crnogorske peavoslavne crkve da se ne javlja sa svojim malobrojnim vernicima. Umoljavamote da intervenciju napeaviš da Mikica,kakoga iz miloste zovemo mi montenegrini, ubrza i pojača svoju delatnost inace cemoga eliminisati sa reportoara.E Viva Gagi legendo legendarna!