Baksuz

Piše: Balša Knežević

Predsjednik rapidno propadajuće vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić u narodu poznat kao ”Zdravinjo Boca”, polako ali sigurno počinje da uviđa da neće još dugo moći da obavlja funkciju premijera. Stoga se iz petnih žila trudi da se navikne na ”normalni” način života koji je upražnjavao prije nego je uz pomoć Svetosavske crkve i stranih službi došao na vlast.

Zdravinjo se trudi, ali kako javljaju  izvori portala Aktuelno iz duboke mreže, veoma nespretno se privikava na uslove života izvan premijerske funkcije, koja mu se, iako je kratko obavlja, toliko omilila da najbližim saradnicima govori da će mu ”fotelja više nedostajati nego što bi mu nedostajala domaća brlja”.

Premijerov trud da se ponovo uklopi u uobičajeni tok života izvan politike najočigledniji je bio u subotu kada je u nezapamćenom populističkom maniru neopjevanog salonskog kvazivjernika prošetao pijacom.

Kako saznajemo iz pouzdanih izvora bliskih udruženju pijačnih prodavaca sa crnogorskog primorja, Zdravinjova avantura nije bila obični populistički pokušaj sticanja jeftinih političkih poena, predstavljajući se kao neko ko je ”čovjek iz naroda”.

Loše mu ide trgovina  

Iako su mnogi uporedili neuspjeli populistički pokušaj Krivokapića sa ”diverzijama” koje je svojevremeno priređivao bivši predsjednik Srbije i Crne Gore Vojislav Koštunica  čestim izletima među ”običan narod”, premijer ipak nije imao direktnu namjeru da se politički reklamira.

Kako su javili dobro upućeni izvori portala Aktuelno, Krivokapić je u subotu bio prinuđen da izađe iz kuće jer ukućani nijesu više mogli da podnesu da danima ”leži na kauču i satire jednu za drugom čašicu domaće brlje”.

”Jedva su ga izveli iz kuće pod izgovorom da mora da ‘izađe na svjež vazduh’. Ukućani su ga poslali da kupi dva litra ulja, šargarepu i luk. Premijer je u izuzetno mamurnom stanju izašao iz kuće obučen u majicu koju njegova supruga koristi za čišćenje podova. Kod majice ga je privuklo to što je zaudarala na patoku, koja se koristi za čišćenje prozora, pa je valjda onako instinktivno navukao na sebe, zbog arome”, rekli su naši izvori dobro upućeni u događaje od prije dva dana.

Tek kad je izašao iz kuće shvatio je da je obukao majicu sa likom Momčila Krivokapića, jednog od najboljih učenika Amfilohija Radovića u disciplini ”mržnji prema Crnoj Gori i Crnogorcima”.

Na majici je kao što je crnogorska javnost već upoznata, pisalo ‘Sve mogu u Hristu koji mi moć daje’, a poseban šmek premijerovoj pojavi dao je lik popa Momčila koji je poznat po tome što je crnogorski grb i zastavu nazivao ‘pečenom kokoškom’, što je za Tivat govorio da je ‘ustaški grad’, a redovno je negirao crnogorsku naciju.

Pajtaši iz kafane za konflikt u kući

Kako su kazali izvori portala Aktuelno, nakon što je Zdravinjo u populističkom naletu porazgovarao sa narodom, sreo se sa starim pajtašima iz lokalnog dragstora sa kojima se nije vidio od kad upražnjava funkciju premijera.

”Zdravinjo nije krio oduševljenje što se sreo sa svojim starim kafanskim drugovima Markom, Lukom, Matejom i Jovanom sa kojima ima višegodišnji staž u kafanskom burikanju i velikosrpskom šenlučenju. Nije mogao da odbije poziv da svrati u njihovu omiljenu kafanu ‘Kod Čiče’ na toplu čašicu razgovora. Zdravinjo je pristao na ‘jedno pićence’ jer je morao brzo da se vrati i donese namirnice svojim ukućanima”, rekli su naši izvori.

Ispostavilo se da je premijer potcijenio uticaj dobrog štimunga na njegovu politikom i konstantnim smjenama pijanstva i mamurluka olabavljenu psihu, pa je onako razgaljen do kasnih večernjih sati ostao u kafani gdje su neumorno razmjenjivane anegdote o srpstvu, svetosavlju i duhovnicima sa Ravne Gore.

Međutim, Zdravinja kad se vratio kući nije dočekala ni malo prijatna atmosfera, jer su se ukućani toliko zabrinuli za njega da su ranije tog dana pozvali operativce iz najbolje opremljene bezbjednosno-obavještajne organizacije – SPC  da ga traže po terenu.

”Nakon što je ušao u kuću nije mu bilo prijatno. Samo smo čuli kako ukućani i bijesna supruga urlaju na njega bijesno pitajući – ‘đe su namirnice pijanduro i zašto umjesto ulja ulaziš u kuću sa bocom loze?’. ‘Kakvo je ovo sasuštanje, gori ste od Raja i Pipuna’ – to su zadnje riječi koje smo od Zdravinja uspjeli da čujemo prije nego što su prozori zatvoreni”, rekli su naši izvori.

Posle j….. nema  kajanja   

Nakon živopisnog dana, populističke šetnje po pijaci, pijančenja sa starim kafanskim pajtašima, svađe sa ukućanima, Zdravinjo se probudio sa gorkim ukusom u ustima i razarajućom grižom savjesti koju osjeća svaka poštena pijandura nakon žešćeg derneka – iako se ne sjeća zbog čega se tačno kaje.

Kako saznajemo, ukućani su ga gledali ispod oka, supruga nije htjela da priča sa njim, a možda i najporažavajuća okolnost za Zdravinja, kojeg je razarao jedan od najtežih mamurluka u životu, je to što u kući nije bilo rakije!

Zdravinju nakon toga nije ostalo ništa drugo nego da sebi kaže ”nakon j…. nema kajanja” i da se opet od prosječnog srpskog pijanca nastanjenog na teritoriji Crne Gore, pretvori u premijera!

”Dragi građani, obavještavam vas da sam promijenio svoju ranije donijetu odluku i da ću da idem u Trebinje na promociju knjige o Amfilohiju i Atanasiju. Ako mislite da su ovo samo proskule, grdno se varate. Niko neće vršiti pritisak na ovu vladu”, svečano je obavijestio Zdravinjo svoje ukućane nakon što je iz gole nužde od običnog građanina, opet postao premijer Crne Gore.

Iako je znao da je posjeta Trebinju samo izgovor da nastavi alkoholni dernek, nije ga bilo briga. Rekao je sebi ”ako mogu da izađem na kraj sa hiljadama četnika iz DF-a, mogu vala da se obračunam i sa sopstvenim ukućanima”.

Paranoja u Trebinju

Zdravko Krivokapić koji je opet ušao u ”premijer mod” prisustvovao je juče u Trebinju promociji knjige o Amfilohiju i Atanasiju i o tome se pohvalio na Tviteru, ali malo ljudi je upućeno da je u Trebinje otišao da bi pobjegao od kritički nastrojenih ukućana.

Krivokapić se juče, kako je napisao na Twitter-u, zahvalio domaćinima na “srdačnoj i bratskoj” dobrodošlici, i činjelo se da će nesmetano nastaviti da u Trebinju sabija domaću jabukovaču u omiljenoj kafani – ”Pod ravnogorskim hrastom”.

Taman kad se krupnim koracima sa osmjehom na ozarenom licu zaputio u omiljenu kafanu, i kad je gotovo mogao da osjeti kako mu domaća jabukovača klizi niz napaćeno svetosavsko grlo, pred njim se stvorio sablasni lik, u mantiji, sa dugom bradom i prijetećim pogledom.

Dileme nije bilo, bio je to mitropolit SPC Joanikije Mićović koji je imao šta da kaže premijeru koji je, kad ga je ugledao, naglo poblijedio.

”Pa đe si ti Zdravko, danima ne mogu da te dobijem, ovi tvoji me sve nešto preusmjeravaju. Kad ćeš da potpišeš ono”, pitao je Joanikije Zdravka.

”Ja sam Amfilohijev drug, sjećaš li se”

Premijer, čije je do tada nasmijano lice poprimilo obrise užasa i paranoje, stigao je samo tiho da progovori:

”Da li se znamo?”

Uzalud mu je Joanikije objašnjavao da je on ”Amfilohijev prijatelj”, kao i da su ”ga oni doveli na vlast”, ”da mu se kleo na vjernost dok mu je pomagao da formira vladu”…

Zdravinjo je samo nonšalantno odšetao praveći se da ga ne poznaje. Zatim je ušao u svoju omiljenu kafanu i napao domaću jabukovaču da bi što prije zaboravio nemili susret sa čovjekom kojega je nekad poznavao, a koji ga podsjeća na nemilu litijašku prošlost.

Kako navode naši izvori, Mićović je ostao u čudu nakon Zdravinjove reakcije. Samo se prekrstio 33 puta, prošaputao sebi u bradu ”baksuz”, i nastavio da krstari ulicama.

Zdravinjo je zadovoljan još jednim političkim trijumfom ostao da zatvara kafane po srpskom Trebinju i dominira u ulozi premijera, koji je ustvari jedan običan ”čovjek iz naroda” – nadasve prema potrebi…