Za aktuelno.me
Piše: Šeki Radončić
I JA TEBE VOLIM
Nakon što je istina o Perovićevim vezama sa režimom i tajnom policijom probila debeli led njegovog licemjerja i laži, na površinu je izbila i istina o njegovim pljačkama i otimačinama. Da se M. Perović i njegovi ortaci ponašaju prema medijima koje smo zajednički stvarali kao prema svom ratnom plijenu shvatio sam na desetogodišnjici Vijesti. Povodom tog jubileja javnosti su se, kao vlasnici i osnivači Vijesti, predstavili Miodrag Perović, Željko Ivanović, Slavoljub Šćekić i Ljubiša Mitrović.
Novinare Monitora, koji su činili osnivački i vlasnički kostur Vijesti, nijesu ni pomenuli. Pa sam kontaktirao kolege-suosnivače Nebojšu Redžića, Darka Šukovića, Draška Đuranovića, Branka Vojičića… Nebojša mi je ispričao šta se dogodilo i, što je važnije, dao mi kopije sudske dokumentacije koje nesporno potvrđuju da su Miško & Ortaci, falsifikujući naše potpise, prisvojili naše akcije i novce i bratski ih podijelili između sebe.
Pošto se zna odakle riba smrdi, upustio sam se u mejl-obračun sa šefom te četvoročlane bande, Miodragom Perovićem. Bitku sam počeo u kasnim noćnim satima (kad ne spavam ja, nek ne spavaju ni oni), 24. decembra 2007. godine, sljedećim mejlom:
Dragi Peroviću,
“Veoma sam srećan što si, kao ključni čovjek ‘Vijesti’, odlučio da vratiš otete akcije Nebojši Redžiću i Branki Plamenac i to kroz finansijsku nadoknadu o čijoj visini ste se dogovorili. To je dobro radi tvoje savjesti, tvog imidža i ‘Vijesti’, ali i zbog moje malenkosti: napokon sam i ja došao na red da vratim otete akcije…
Pošto vidim da moji ‘stari prijatelji’ i dalje podmuklo rade iza mojih leđa, obraćam ti se, dragi Peroviću, na ovaj način – pismeno. Istovremeno te molim da ovaj mejl proslijediš Ivanoviću, Mitroviću i Šćekiću. Dakle, ovim putem najljubaznije molim da mi vratite akcije koje ste mi oteli na način koji najviše liči hajdučiji crnogorskih dobrovoljaca po Dubrovniku. I Crna Gora sada vraća oteto, pa se nadam da ćete i vi. Ako konsultujete papire vidjećete da se moje ime nalazi na visokom četvrtom mjestu na listi ‘Udruženja za slobodno novinarstvo’, odmah iza Miška, Željka, Ljubiše i da po tom osnovu posjedujem 2,4 odsto akcija u ‘Vijestima’.
Ako znamo da ‘Vijesti’ sada vrijede 8 miliona eura nije teško zaključiti da vrijednost mojih ukradenih akcija iznosi oko 170.000 eura i to bez dividende. Moram naglasiti: za ovakvo krivično djelo u uređenim zemljama dobija se i do 20. godina zatvora…
Dragi Peroviću,
pouzdano znam da ste vas četvorica novinarskih tajkuna na svu sreću veoma,
veoma bogati i da novac odnosno akcije koje mi dugujete za vas ne predstavljaju neki teret. Tome je svakako doprinijelo i to što ste za svoj profesionalni angažman u ‘Vijestima’, obavljajući razne funkcije, sebi određivali enormne nadoknade, i uz to uzimali dividende. I neka ste. Ovo vam govorim zbog toga da znate da znam da ste za obavljanje svog redovnog posla bili dobro plaćeni…
Dragi Peroviću,
iako duboko pogođen vašom otimačinom i još više vašim lažnim prijateljstvom, ne tražim osvetu, već pravdu. A to, kao što znaš, umijem jako dobro raditi, čak i onda kada se ne radi o meni, već o meni nepoznatim ljudima. Dakle, ne želim da prijetim tužbama protiv vas, ili tužbom protiv države CG koja nije zaštitila moju svojinu (a ta tužba može dogurati i do Strazbura); ne želim da vam prijetim ni zajedničkom tužbom prevarenih novinara, ‘kolega i prijatelja’; ne želim da vam prijetim ni Tužilaštvom, iako ovdje ima posla i za policiju i za tužioce; ne želim da dokaze o ovoj neviđenoj krađi šaljem domaćim i stranim medijima i institucijama… Samo želim da četvorica mojih prijatelja, u ime pravde, zakona i starog prijateljstva, sjednu za sto i dogovore se da mi što prije vrate ono što mi pripada, po božjim i ljudskim zakonima.
I još nešto: najljubaznije vas molim da me ubuduće redovno pozivate na proslave godišnjice ‘Vijesti’, te da me u svojim javnim nastupima obavezno pominjete kao jednog od osnivača te naše zajedničke novine.
Šeki RADONČIĆ
Uveče sam od Perovića dobio odgovor sa dva aspekta: pravnim i moralnim. U pravnom, Perović objašnjava da je pri prvoj registraciji preduzeća Daily Press, Milka Tadić bila njegov privremeni partner sa 1/3 vlasništva, da je potom nađena pravna forma „da Milku zamijeni udruženje novinara“ i da je „poslije osam ili devet mjeseci, izvršena preregistracija preduzeća: Milka je zamijenjena Udruženjem za slobodno novinarstvo“.
„Potpisivao sam ono što je advokat tražio da potpišem“, veli Perović, naivan kao francuska sobarica, i precizira kako je zakon „ukinuo pravo udruženjima građana da posjeduju udjele (pravni termin za vlasništvo) u preduzećima, a i samu egzistanciju takvih udruženja.“
„Tako je ispalo da je nešto više od godinu dana od preregistracije udruženje trebalo zamijeniti konkretnim fizičkim licima. Saglasno dogovoru da to budu novinari koji su prešli u ‘Vijesti’, izvršena je nova registracija u tom duhu. Ja, naravno, nijesam ništa naslijedio od udruženja, već sam od 33,33% koje sam kontrolisao 13,33% dao u korist novinara koji su pravili list“.
Što se tiče moralnog aspekta, čestiti Perović svu odgovornost prebacuje na svog učenika i ortaka Željka Ivanovića:
„Za probleme koji se sada pojavljuju zaslužan je Željko. Kad sam ja dobio infarkt, on je preuzeo poslove oko formiranja lista. Mnoge stvari je uradio na osnovu usmenog dogovora sa ljudima. Prije nekoliko godina inicirana je priča o vlasništvu novinara. Od kad je Željko šipkovan, pritisak se povećao.
Pojavili su se i oni koji nijesu ni znali da ih je Željko bio stavio na spisak. Nije mi milo što je tvoje ovakvo pismo došlo zajedno u tom vremenu. Željko je tvoj pravi prijatelj. Kad je naručeni Redžić prije mjesec i po rekao da ima podršku tri vodeća crnogorska političara i da će me tužiti, ja sam govorio Željku da s tobom porazgovara, za svaki slučaj. (I ti si letio avionima.) On mi je odgovorio da s tobom dijeli duboko prijateljstvo, te da je i da će tebi na mnogo načina činiti, a i ti njemu. I da ne želi da trguje povodom jedne nesporne stvari. Itd, itd. Ja dobrovoljno posredujem kad pretpostavljam da to ima smisla, iako ponekad osjećam morbidno zadovoljstvo što se kolju oni koji su se udruživali protiv mene. Nažalost, dijelim kolektivni dignitet i s vama, a ne samo s profesorima. Iako nikada nijesam postao pravi novinar, tj. zvijer kao većina vas.
Love,
M.
- ŠTA TI JE ŠEKI, JESI LI POLUDIO?
Bijesan, Mišku sam odgovorio „dim u dim“:
Dragi Miško Peroviću, iako si telefonom najavio korektno pismo dobio sam pismo puno uvreda i potcjenjivanja. Znaš, sa Željkom sam imao jako emotivan razgovor, ali dostojanstven kako i dolikuje prijateljima koji su zajednički prošli mnogo toga ali se, bar se nadam, samo privremeno razilaze. Ti, nažalost, nisi mogao dalje od sebe. No, Šeki nikom ne ostaje dužan.
Prvo, nijesi osporio niti jednu činjenicu koju sam naveo, a to je da se moje ime nalazi na akcionarskoj listi ‘Vijesti’, da po tom osnovu posjedujem 2,4 odsto akcija u Vijestima, te da vrijednost mojih akcija iznosi nekih 170.000 eura i to bez dividende.
Iako se pozivaš na nekakve pravne aspekte, nijesi osporio da se za krivično djelo koje je počinjeno u ‘Vijestima’ u uređenim zemljama dobija i do 20. godina zatvora. Ali za svaki slučaj sve prebacuješ na Željka Ivanovića. Tako to rade pravi prijatelji. Ipak si jedno priznao: da je preregistracija izvršena tako što je, iza naših leđa, sve prebačeno na novinare ‘Vijesti’. Navedi još i imena tih novinara i vidjećemo u čije su džepove završile naše pare…
O‘ avionima, dragi Miško Peroviću, ti nemaš prava nikom da prigovaraš. Ja sam putujući avionom spašavao Crnu Goru, a ti svoju guzicu. Čuvaću ti obraz, koliko i ti meni: sa tim ‘avionima’ na koje misliš ti si išao u Hjuston. Oni su ti plaćali operacije, tebe su db-ovci štitili i izvodili iz CG… Pa ti si, dragi Miško Peroviću, u tvom stanu, organizovao isljeđivanje svog novinara, Šekija Radončića, koje je lično obavio tadašnji šef crnogorske tajne policije Vukašin Maraš… To je doista nezabilježen slučaj u svijetu. Iz navedenog se, dakle, vidi, rečeno tvojim žargonom, ko su zvijeri: matematičari ili novinari?
U ime starog prijateljstva, posljednji put vas molim da ovaj spor riješimo unutar naše kuće, dakle mimo finansijske policije, tužilaštva, sudstva, medija… Stoga očekujem da u sljedećem javljanju, dragi Peroviću, izađeš sa vrlo konkretnim stavom: prijedlozima i dinamikom isplate moga novca ili sa odbijanjem mog zahtjeva.
Ja se dalje ne mislim trošiti na privatne prepiske pune ujedanja, uvreda i insinuacija.
Pozdrav Šeki
P.S. I ja tebe volim.“
„Dragi Šeki“, odgovara nepopravljivi Miško, „tvoje ime se nikada nije nalazilo na spisku vlasnika (kako ti kažeš akcionara) ‘Vijesti’ niti si ti ikada posjedovao vlasništvo u tom listu. Ti si bio član novinarskog udruženja čija je djelatnost bila razvoj slobodnog i profesionalnog novinarstva. Udruženju je bilo dato pravo da raspolaže sa 33,33% ‘Vijesti’, ali to pravo nije bilo prenosivo na članove udruženja pojedinačno. Na primjer, nasljednici (djeca) člana udruženja, u slučaju njegove smrti, nijesu imala nikakva nasljedna prava. Bilo je to nešto kao članstvo u sindikalnoj organizaciji…
Tebi i porodici želim zdravlje i sreću u novoj – 2008. godini.
Miško.
Istog dana otpozdravljam sindikalcu Mišku:
„Dragi Miško, moram biti iskren: nema para zbog kojih bi spao na ove grane na koje ste vi spali. Prvo, laž je da se moje ime nije nikada nalazilo na spisku vlasnika ‘Vijesti’. Veoma dobro znaš, Peroviću, da sam dao svoj novac kao početni kapital u ‘Vijestima’ i da se moje ime nalazi na četvrtom mjestu Udruženja čije su akacije iznosile 33,33 posto… Kažeš, da je Udruženju dato da raspolaže sa 33,33 posto akcija, ali da to nije bilo prenosivo na članove udruženja pojedinačno. Pa kako ste vi onda to pravo pojedinačno prenijeli na sebe? I kako ste onda, crni Peroviću, donijeli odluku da vi postanete pojedinačni suvlasnici preduzeća? Nije valjda da postoje dva zakona, za poštene, i za lopove?
Miško, svuda je na svijetu vlasništvo, u koje spadaju i akcije, svetinja. Dugujete mi skoro 170.000 eura, plus dividende i ne pozivaj se na pravo i zakon koji meni može to oduzeti, jer su se na takve ‘zakone’ pozivali i pljačkaši Dubrovnika i Karadžićevi koljači…
Dragi Peroviću,ne mogu da vjerujem kako vas je taj silni novac toliko deformisao. Pa vi ste postali moralne rugobe, čovječe. Pa vi nemate više prava da i najokorelije kriminalce pozivate na čast, na pravdu, na poštenje. Pa šta će vam novac kada vaša djeca, prije ili kasnije, postanu svjesna činjenice da ste se obogatili tako što ste opljačkali najbolje prijatelje i kolege?
Dragi Miško,
mislim da vam je bolje da mi isplatite po tih 40-tak hiljada koje vama, s obzirom na enormno bogatstvo malo znače. No, ukoliko do 10. januara 2007. godine ne pristanete da mi vratite opljačkane akcije biću prinuđen na sljedeće:
- Prijaviću krađu mojih dionica policiji.
- Prijaviću Tužilaštvu CG najveću korupciju i krađu ikad zabilježenu u nekom od medija u CG i okruženju i javno ću se ponuditi za svjedoka.
- Podnijeću tužbu protiv samoproglašenih vlasnika ‘Vijesti’ Modraga Perovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Slavoljuba Šćekića.
- O tome ću, zajedno sa dokumentacijom koju posjedujem, upoznati crnogorsku javnost i to putem konferencije za novinare a stranim organizacijama ću dostaviti prevode dokumenata /imam i intervjue gdje vi, gospodo, kažete da su vlasnici ‘Vijesti’ novinari ‘Monitora’/
- Kompletnu dokumentaciju o krađi akcija ću dostaviti i g. Vučiniću, tj. vašim novim poslovnim partnerima.
- Okupiću sve opljačkane novinare da zajednički zatražimo reviziju poslovanja ‘Vijesti’ i ‘Monitora’, ta dva legla pljačke i korupcije.
- Pozvaću crnogorsku javnost i sve poštene ljude da bojkotuju kupovinu ‘Vijesti, i tako prestanu da finansiraju lopove i samozvane moralne vertikale, koji su postali medijski tajkuni tako što su opljačkali svoje najbolje prijatelje i kolege.
- I ono najvažnije: dok je Šeki živ, dragi Peroviću, stalno ću vam disati iza vrata. Žalićete do kraja života, vjeruj mi, što vam je ikad palo na pamet da me izigrate i opljačkate. Znate i sami da kada se nečeg dohvatim to ne puštam.
Pozdrav Šeki
P.S.
Izgleda mi je suđeno da sve velike cg. pljačke, zločini i nepravde prođu preko mojih leđa. Neka je i tebi srećna Nova godina“.
Mišku je u odgovoru splasnuo početni entuzijazam. Stidljivo priznaje da ima osnova za tužbe protiv ortaka i njega:
„Šta ti je Šeki, jesi li poludio? Kunem ti se svim na ovome svijetu da mi nije namjera da te lišim bilo čega što ti pripada. Podatke koje ti dajem mozeš provjeriti u Privrednom sudu u Podgorici kao što je to učinila Branka Plamenac prije nego što je došla na razgovor sa Ljubišom i Željkom. Registracija je javni dokument i može ga vidjeti svaki novinar. Obnavlja se svaki put kad se mijenjaju osnivači (vlasnici), kad se mijenjaju ili obnavljaju direktori, kad se mijenja adresa, itd. Tamo ćes naći da su u decembru 1998. (korak koji tebe interesuje), osnivači Perović Miodrag 33,33%, Slavica Popović 33,33%, Udruženje za slobodno novinarstvo 33,33% zamijenjeni osnivačima Perović Katarina 20%, Mitrović Ljubiša 20%, Eraković Aleksandar 20%, Šćekić Slavoljub 20%, Ivanović Željko 20%. Branka mi je rekla da ona razumije, nakon razgovora sa advokatom, to što Nebojša i Branko ne razumiju, da ne može na sudu dobiti vlasnički udio (ti ga nazivaš akcijama), ali da može da tuži ovu našu trojku novinara za neku zloupotrebu nje, odnosno vas koji ste bili na spisku. Mene bi, eventualno, mogla da tuži za to što ih nijesam spriječio da to čine, ali bi bilo nategnuto, budući da su sva dokumenta bila uredna, a ja nijesam bio član udruženja i nikad nijesam opštio sa njom direktno po ovim pitanjima…
Da rezimiram. Pred tobom stoje dvije opcije: da trojici tvojih kolega – prijatelja, a i meni, napraviš štetu ali ne dobiješ ništa ili vrlo malo, ili da se nađe način i mjera da svi dobiju, uključujući i očuvanje ličnih odnosa”.
Miško, potom, osporava da Vijesti vrijede osam miliona eura, i veli da su on i njegovi ortaci morali uzeti kredite od po 500.000 eura na dvadeset godina, kako bi novina ostala u njihovim rukama, a ne „onih koji šipkuju“. „To znači da bih do moje 81. godine (u grobu) od ‘Vijesti’ imao samo honorar dok budem mogao nešto da radim, jer je 25 hiljada koje treba da vraćam godišnje daleko više od dividendi koje Vijesti mogu da mi daju.“
U sjutrašnjem nastavku čitajte DOBROSTOJEĆI ČIČICA
*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Idemo dalje gospodine Radoncicu,kao i uvijek arumentovano i istinito.