Piše: Šeki Radončić
Što se tiče tvrdnje Duška Vukovića, dragog gosta Slavoljubove i Miodragove egzekutorke Tine Raičević, da je Šeki Radončić snimio dva filma o Slobodanu Pejoviću, „pri tom se Šeki poziva na to da je došao do novih informacija“, te da je „iza prve verzije stojala jedna politička odluka a iza druge verzije druga“, samo ću reći: Velika je laž da je Šeki Radončić snimio dva filma o Pejoviću.
Karneval je, kao što znamo, režirao Alen Drljević, a Šeki Radončić je koscenarist tog filma. Ko god je odgledao Karneval zna da je to film o deportacijama, tragičnoj sudbini deportovanih ljudi i njihovim porodicama, i novinaru Šekiju Radončiću koji istražuje taj slučaj, a ne o Slobodanu Pejoviću, koji se tu pojavljuje minutu i po, i srčano svjedoči o svom (izmišljenom) podvigu.
Heroj našeg doba jeste MOJ film o Pejoviću, lažnom heroju koji, s leđa mrtvih kolega dobija brojna priznanja za pokazanu građansku kuraž.
Šeki je taj film napravio po diktatu istine, to jest na osnovu novih saznanja i potresnih svjedočenja žrtava koje Pejovića, na pomen čijeg imena Murić danas skače kao juče na pojavu ministra policije, prepoznaju kao brutalnog hapsitelja, koji je njihove najbliže slao u smrt. Možda Mason Duško smatra da je ovu istinu Šeki Radončić po diktatu Prodavaca Laži i masonske lože trebalo da sakrije od javnosti?
Ipak, razumijem slobodnog zidara: on je na osnovu jedne političke odluke pisao jednu istinu u Komunistu, gdje je obnašao funkciju urednika, pa je na osnovu političke odluke Miodraga Perovića pisao drugi istinu, u Monitoru i Vijestima gdje je bio novinar, i konačno, na osnovu političke odluke masona, kojim zasigurno pripada i Miodrag M. Perović, sada zida treću ‘istinu’ o Radončiću.“
Zastaću za trenutak. Sjećam se kako je Miško Perović, prije desetak godina, bio pun predivnih utisaka po povratku iz Pariza, gdje je u delegaciji sa Jevremom Brkovićem, Mladenom Lomparom i još nekim osobama, kojih se doista ne mogu sjetiti, boravio u svojstvu jednog od osnivača crnogorske masonske lože. Zahvaljujući antirežimliji Mišku delegacija je, naravno, putovala Milovim avionom, u kojem, nažalost, nije bilo mjesta i za mlađanog masona Balšu Brkovića. Nešto kasnije, zidar Miško je, kako sam čuo, pasivizirao svoj status u toj loži, vjerovatno zato što je shvatio da tu nema šta da zdipi za sebe.
Iako se pravi nevješt, Duško Vuković veoma dobro zna da je Lovac Pejović postao heroj našeg doba uz pomoć Monitora, Vijesti, portala Vijesti i TV Vijesti. Na svaki Hapsiteljev mig o slomljenom retrovizoru na njegovim kolima, ti mediji su dizali neviđenu galamu prikazujući takve montaže kao još jedan neuspio pokušaj atentata na Slobodana Pejovića.
Pa nije Parlamentarna skupština Vijeća Evrope 2011. godine donijela rezoluciju o zaštiti svjedoka Slobodana Pejovića na osnovu njegovog učešća u Karnevalu od minutu i po, snimljenog pet godina ranije, već na osnovu Pejovićevih laži i višegodišnjeg spinovanja javnosti „nezavisnih medija“. Da sve bude očiglednije, Perovićevi najamnici i dalje kuju u zvijezde svog junaka Pejovića, istovremeno optužujući mene da sam ga ja učinio herojem.“
Dok su antiratni profiter, ratni huškač i Veliki majstor Velike lože CG mudro ćutali, replicirao mi je povremeni kolumnista i iskompromitovani advokat iz Rožaja. Umjesto da govori o činjenicama koje sam naveo o toj poštenjačini, Murić drsko laže da sam na njegov nastup na TV Vijesti reagovao bez ikakvog povoda, i veli da to razumije, jer su „ljudska stanja i bolest čovjeka, uzrok mnogo čemu“. Nakon što me proglasio psihičkim bolesnikom, Perovićev povremeni kolumnista i bivši policijski inspektor mi je opet priprijetio Tužilaštvom i „razgovorom preko sudskog zapisnika“.
Što me uplašilo, pa sam iz straha opet replicirao Perovićevom hajkaču, da bih još jednom pokazao kakvu ološ Prodavac Laži angažuje da me moralno likvidiraju. Pošto sam, opet, bio u posebnom „ljudskom stanju“, ovog puta tolerancije i praštanja, nijesam napisao niti jednu riječ o tome koji je to policijski inspektor iz Rožaja zapalio svoju kuću, kako bi naplatio osiguranje, pa, nakon što se sve otkrilo, hvatao veze da ne bude uhapšen. A nakon što je nogiran iz policije, postao advokat.
Nijesam napravljen od željeza, pa ne mogu, ma koliko se trudio, da iskuliram baš sve uvrede, spletke i javna podmetanja Prodavca Laži i njegovih medijskih goniča. Stoga sam dao besu da ću „razgovor preko sudskog zapisnika“ sa obezglavljenim bivšim policijskim inspektorom Velijom Murićem obaviti sa gas-maskom na licu. Maska će mi biti neophodna jer se bojim da ću od vonja Murićeve ljuckovine pasti u nesvijest.
Na to suđenje ću pozvati i sve medije. Posebnu pozivnicu, sa crnim povezom, uputiću bosovima crnogorske medijske Cosa nostre da dođu u sudnicu i odaju dužnu počast još jednom svom vojniku palom u gotovo trogodišnjoj medijskoj hajci na Šekija Radončića.
U sjutrašnjem nastavku čitaćete UMJESTO EPILOGA
*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta