ANATOMIJA JEDNE HAJKE (42): Medijsko ubistvo policajca Božidara Jaukovića

Piše: Šeki Radončić

Na kraju reagovanja sam imao malu molbu za glavnog urednika Slobodne Bosne: „Senade, tako ti Svetoga Petra Cetinjskog i svega ti dragog i milog, više ne pakuj u tvojoj novini ovakvo crnogorsko smeće“.

Olupina nije replicirao. Što ne čudi od junaka, na kojeg je, kako veli, pokušano na „desetine atentata“,  ali je samo „preživio sedam“. Mada danas priča kako je bio laka meta, koju je mogao da smakne ko god je htio i da zato ne odgovara, Slavko Feniks je bio najčuvaniji opozicioni političar.

Vazda je oko njega bilo bar pet tjelohranitelja, a tokom izbornih kampanja i po pedesetak momaka, spremnih da se, na svaki metak, bace ispred Slavka. Vjerovali su da bi tako poginuli za Crnu Goru i njenu slobodu, a ne za jedno ništavilo. Za razliku od Slavka, njegovi najbliži saradnici i mi iz antiratnog pokreta bili smo apsolutno nezaštićeni i mogli smo samo da se uzdamo u Božju zaštitu.

Dok su hajkali na mene, Olupina i „nezavisni“ mediji su se, udruženim snagama, još brutalnije okomili na Božidara Jaukovića, policajca iz Herceg Novog, koga su, prije ikakve presude, mjesecima nazivali Đukanovićevim plaćenim ubicom. Jauković, nažalost, nije preživio medijski linč, zapravo pakao koji su mu priredili Olupina i medijska mafija. Nekoliko mjeseci kasnije, 12. marta 2013., izvršio je samoubistvo u svom stanu.

Sve je počelo, 6. juna 2012., u jednom hercegnovskom kafiću. Perović je bio u društvu sa dvojicom prijatelja: Novljaninom Vasom Marićem, čuvenom po njegovanoj bradi do pasa i po mahanju zastavom Srbije na utakmicama između crnogorskih vaterpolo klubova, i sa još jednim čovjekom. Vesela družina ubrzo je uletjela u nevolje: došlo je do žučne kafanske svađe teškorječivog Perovića i čovjeka za susjednim stolom.

Kako bi zaštitila sebe i svog supruga, Danijela Vasiljević iz Švicarske, gospođa u poodmakloj trudnoći, pozvala je policiju. Uskoro su stigli i pripadnici Interventnog voda, koje je Perović, kako se ističe u saopštenju policije, počeo da vrijeđa i psuje.

Potom je, kako se tvrdi, pijani Perović spoljnom stranom šake udario policajca Jaukovića po grudima. Jauković je nakon toga uzvratio i odgurnuo Perovića. Koji se zateturao i pao na kameno tlo…U bolnici je ustanovljeno da je Perović zadobio frakturu osmog desnog rebra.

Perović je iz bolnice optužio Jaukovića da je plaćeni ubica Mila Đukanovića koji je pokušao da ga ubije. Sa takvom presudom, krenula je perovićevska hajka na Jaukovića u privatnim medijima. „Nezavisno“ novinarstvo, bazirano na pravilu „naše interpretacije su nove činjenice“, to jest na brutalnom prekrajanju činjenica, dovelo je do toga da se ljudi u medijima proglašavaju čak i ubicama, mada nikog nijesu ubili.

Pod pritiskom medija, Jauković je suspendovan, a nekoliko mjeseci kasnije i nepravosnažno osuđen na četiri mjeseca zatvora, „zbog prekoračenja ovlaštenja“. No, zbog kršenja uslovne kazne, koja mu je izrečena zbog dva ranija djela, Jaukoviću je pridodato dodatnih 14 mjeseci zatvora. Ukupna presuda mu je, dakle, rezultirala sa 18 mjeseci zatvora.

Nakon izrečene presude, potišteni Jauković je bez riječi napustio sudnicu.

I Perović je bio nezadovoljan. U Vijestima je izjavio da je Jaukoviću trebalo suditi za atentat, odnosno „za očigleno temeljito i suptilno pripremano ubistvo“. Da se, recimo, za slomljeno rebro prilikom nesrećnog pada, kojem je neuravnoteženi Perović i sam doprinio, Jauković umjesto na 18 mjeseci, osudi na 18 godina zatvora. Minimum. Pošto više nije mogao da izdrži pakao koji su mu priredili Perović(i) i privatni mediji, očajni Jauković je, šest dana nakon presude, izvršio samoubistvo u svom stanu. Iza njega su ostali supruga i dvoje djece.

Vijesti nijesu nikada upoznale svoje čitaoce sa zvaničnom potvrdom MUPa da je Jauković počinio samoubistvo.

Povodom (samo)ubistva Božidara Jaukovića, Slavko se nije oglasio. Nije izjavio saučešće Jaukovićevoj porodici, nije pokazao ni zrno žaljenja ni stida. Povodom tog klasičnog medijskog ubistva, reagovala je porodica nesrećnog Božidara saopštenjem u kojem Slavka Perovića naziva „oličenjem ljudske deponije“:

„Da nije takav, pitali bi ga da li može mirno da spava. Ako je i najmanji trzaj ljudskosti i bio u njemu, umro je onog trena kad je došao u dodir s prezimenom Jauković. Želimo da kažemo građanima Crne Gore da porodica Jauković nije uzela novac, niti bilo kome roditelja, sina, brata, muža… Kao i uvijek i sad je pokazao kolika je kukavica“.

U sjutrašnjem nastavku čitaćete DPS: SLAVKO TRAŽIO DESET MILIONA DOLARA DA GLASA ZA CRNU GORU

*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta