Piše: Šeki Radončić
Hajkanje će se nastaviti i u Monitoru od 4. maja 2012. Koprivica i Popović će, sa novom mržnjom i izlizanim etiketama mitraljirati Vešovića i Radončića, dok će u broju od 11. maja Balša Brković, prvo udvoričko pero Crne Gore, ponovo svojim umjetničkim repom mahati pred gazdom Miškom, etiketirajući Gazdine oponente:
„Cijela ta imbecilna priča ovdašnjih gebelsovskih propagandista je zapravo – smiješna. Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ,,šef “ svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta?
Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo. Zna se što se dobro plaća u našoj domovini – ljubav prema diktatoru, a ne kritikovanje. Iz kontakta sa ljudima vidim da čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…“, veli Don Mikelijev dvorski pisac.
Balša nam je otkrio kako se u CG postaje milijunaš: prodajom ljubavi Diktatoru. I siromašni profesor računa je morao proći taj mukotrpni put do bogatstva. Zahvaljujući Balši, tajni više nema. Napokon smo otkrili porijeklo imovine tajkuna Miodraga M. Perovića: do silnog novca je došao naplaćujući ljubav Diktatoru, kojeg je volio do posljednjeg eura. Tek kada je prodavac ljubavi postao enormno bogat, ujeo je korisnika svojih usluga za ruku, srušio korito i počeo da drži tirade o poštenju i moralu.
Danas Don Mikeli, kao medijski diktator, kupuje i plaća ljubav, a Balša je za tu vrstu uslužnih djelatnosti, dvojbe nema, veoma spreman.
Nastavljajući hajku, Vijesti od 19. maja 2012. objavljuju „stav“, Zona sumraka, Miška Đukića. U tom tekstu Đukić opisuje kako je bezuspješno obijajući pragove policije, tužilaštva i sudova htio da me stavi iza brave pod optužbom da sam napisao da me je on „LIČNO“ (!?) isljeđivao u stanu Miodraga Perovića i da „Šemsudin posjeduje pištolj“. Ako taj „pištolj opali“, veli uplašeni Đukić, na njega su „pucali policija i sud“.
Miško, to jest Milo Đukić je, kako se navodi u knjizi, Prevrat ‘89, Branka Vojičića i Veseljka Koprivice, „evidentirano i kažnjavano lice zbog kršenja Zakona o javnom redu i miru“, kao i nasilnik koji je oteo mikrofon predsjedniku Predsjedništva CG, Božini Ivanoviću, dok je držao govor ispred Skupštine CG.
Milo Đukić je šesti medijski vojnik Miodraga Perovića, koji je pokušao da me kriminalizuje, da me prikaže kao opasnog nasilnika i potencijalnog ubicu. Prije Đukića to su, kao što znamo, učinili Pejović, Popović, Pavlović, Kočan i Koprivica. No Đukićevim tekstom haranga na pisca ove knjige prešla je svaku mjeru čak i u crnogorskom medijskom kazamatu Miodraga M. Perovića. Koji, u nemoći da moralno sahrani Šekija Radončića, koristi evidentirana lica i siledžije, i podstiče ih na moj linč, što pokazuje na kakve je niske grane pao. A mislio je Prodavac Laži da je Šeki Radončić samo još jedan glineni golub kojeg će s jednim medijskim hicem razbiti u paramparčad.
U sjutrašnjem nastavku čitaćete PERO I KRV
*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Pokusao je nedje davno i Balsa Brkovic da “postane parajlija” sa “postenom”rabotom- brasnom “nularicom”doduse u manjim “pakovanjima”a bio je ujedno i “tehnolog”morao je probati svaku posiljku.