ANATOMIJA JEDNE HAJKE (30): Dan sjećanja na žrtve medijske mafije

Piše: Šeki Radončić

Da skrene pažnju javnosti sa pisanja u Slobodnoj Bosni, Svetlana je, po uzoru na heroja Sloba, izmislila da je na nju pokušan atentat. Slobodna Bosna, od 20. decembra 2012., piše da je neuspjeli atentat, kako je Broz napisala na portalu Gariwa, izvršen „rafalnim pucanjem iz automatske puške ispred njene kuće nacionalistički ofarbanih pojedinaca“.

No zvaničnici MUP-a Kantona Sarajevo izjavili su za Slobodnu Bosnu da je gospoja Broz sve izmislila i da policiji nije ni prijavila „atentat“.

„Posljednje suočavanje humanitarke i stradalnice sa sarajevskom policijom“, konstatuje Slobodna Bosna, „bilo je prije nekoliko godina, ali sasvim drugom, bizarnijom prilikom. Humanitarka i prevarantica tada se fizički obračunala sa svojom komšinicom, izvjesnom Lajlom Almasuri, a povod je bio zajednički intimni prijatelj Sulejman Đapo. Istina, Svetlana Broz imala je i niz drugih konflikata sa komšijama, ali policija nije nalazila za shodno da se miješa u seoske svađe u naselju Miševići u okolini Sarajeva“.

Možda ću biti optužen da citiranjem Slobodne Bosne zadirem u privatnost Titove unuke, ali je u pitanju atentat na Brozove, a to je, svakako, pitanje od najšireg javnog interesa. Da je atentat na tu gospođicu pokušan u Nezavisnoj, gdje priče o preživjelim atentatima uspijevaju kao paprike u Zeti, svi bi se „nezavisni“ digli na noge.

Iako me hvata mučnina od ološi koja učestvuje u mom medijskom linčovanju u režiji Prodavca Laži, pozabaviću se i ugroženošću glavnih likova Svetlaninog filma. Apsolutni rekorder po broju preživjelih atentata u Nezavisnoj sve donedavno je bio Slobodan Pejović. „Krunski svjedok“ je svojevremeno, sa zadovoljstvom lažljivca čijim se lažima vjeruje, svjedočio da je preživio tri atentata, koje nije prijavio policiji, i za njih niko drugi ne zna. Valjda nije htio, onako osjećajan kakvim ga je Bog dao, da policiju gnjavi svojim privatnim problemima. Autora Heroja našeg doba jeste prijavio da mu je postavio sačekušu, ali je kamera, razumije se, najubitačnije oružje.

Pejovića je sa tog trona zbacio Slavko Perović. Izjavio je da je na njega pokušano na „desetine atentata“, koje je „na razne načine uspio da izbjegne“, ali i da je „preživio sedam organizovanih atentata“, a zna ko ih je „naručio i organizovao“. Ni uviđavni Perović o brojnim atentatima nije do sada želio javno da govori“, „da ne bi širio strah među narodom.“ (Vijesti, 4. mart 2013.).

Svetlanin crtić je zbilja neviđen film: ona je preživjela jedan atentat, Slobodan Pejović 3+1, na Slavka Perovića pokušano je na „desetine atentata“, ali je preživio samo sedam organizovanih, na Milana Popovića dva.

Jedan kolektivni sa Željkom, Balšom, Šćekom… kada su dobili prijeteće anonimno pismo, drugi od poznatog atentatora – Šemsudina Radončića, koji ga je za dlaku roknuo teledirigovanom SMS porukom. Esad Kočan je takođe jedva pretekao od iste poruke i ruke istog atentatora, kao i Veseljko Koprivica kojeg je taj plaćenik iz Sarajeva pokušao da likvidira smrtonosnim pogledom iz taksija. Veseljku je, naravno, život i dalje ugrožen, jer ga komšije iz penzionerskog kluba neprestano strijeljaju prezrivim pogledima. Rezervista Veseljko je, uz to, smijem se kladiti, preživio više atentata od rekordera Slavka dok je s puškom u ruci oslobađao Trebinje, Mostar i Dubrovnik sa okolinom od golorukog domicilnog stanovništva. Ali iz puke skromnosti, a takvi su pravi heroji, o tome ćuti.

Ta „retka grupa“, kako je krsti Popović, „hrabrih i odvažnih ljudi“ preživjela je ukupno 15 + 1+ desetine + više atentata, ali ih nijesu sve prijavili policiji i javnosti da ne bi širili „strah među narodom“. Iako nije eksplicitno rečeno, razumno je pretpostaviti da su svi atentati na ove moralne vertikale izvršeni po nalogu režima, pogotovo oni koje je izveo nemilosrdni egzekutor Šemsudin Bin Radončić.

No, kao čovjek koji je o zlodjelima crnogorske policije napisao četiri knjige, i dalje čvrsto stojim iza tvrdnje izrečene u mojoj knjizi Iza maske da su se „egzekutori koje je regrutovala crnogorska tajna policija pokazali kao vrhunski majstori za smaknuća“. Stoga se, kao ozbiljan istražitelj djelovanja crnogorske tajne policije, a mojim će se djelom, kako je napisao Željko Ivanović, „u budućnosti služiti i novinarske škole, ali i istoričari, politikolozi, sociolozi, pravnici“, moram upitati: jesu li crnogorski majstori za smaknuća u pomenutim pokušajima atentata bili ćorave bake koje nijesu mogle da pogode metu, ili se radi o drugom: ni manje skupine „retko hrabrih i odvažnih“, ni većih lažova.

Kako god bilo, nova regionalna nada dokumentarnog filma, penzionerka Svetlana Broz svoj propagandni film o Pejoviću nije stavila na portal svoje nevladine organizacije. Možda zato što se tome suprotstavio izmanipulisani Kicinger, ili zato što je film isključivo urađen u propagandne svrhe crnogorskog medijskog klana. Ili se uplašila moje tužbe.

Hajkač Esad Kočan je, da ponovim, privatni intervju Milačića i Pejovića, ili Pejovića i Milačića, vrag će znati, držao na portalu svoje novine 292. dana, iako klipove sa You Tube drugi mediji na svojim portalima obično drže jedan, maksimalno dva dana. A huškačko-pljuvački uradak Svetlane Broz, koji ona, da ponovim, nije stavila na svoj portal, huškač Kočan je na portalu Monitora držao 312 dana. Dakle, na portalu Monitora, u tom izlogu mržnje Miodraga Perovića, huškački uradci protiv Šekija

Radončića, „sporednog lika kojim se mi ne bavimo“, kako reče najveća sramota crnogorskog novinarstva Esad Kočan, stojali su 604. dana.

Perovićev i Kočanov Rat protiv Šekija, toksičnim govorom mržnje, huškanjem i kontinuitetom, za deset kopalja nadmašio je zloglasnu Konatarevu svesku Rat za mir, koja je na izlozima bila manje od dva mjeseca.

Što pokazuje koliko je miškovština i kočanizacija devastirala struku i otrovala crnogorsku javnu scenu, i kakvim se sve neljuduskim metodama koriste ideolog i kreator medijskih zločina Miodrag M. Perović i njegov klan. Zbog čijeg bi djelovanja jednog dana u Crnoj Gori možda trebalo da se uvede Dan sjećanja na sve žrtve medijskih progona i zločina „nezavisnih“.

U sjutrašnjem nastavku čitaćete PAPAK IZ PAPA I SMRADONČIĆ IZ GUSINJA

*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta