Agonija trule vlasti

Piše: Goran Popović

Ako je Šekspirov Hamlet prije više vjekova ustvrdio kako je „nešto trulo u državi Danskoj“, danas i ovdje, kod nas, više nema nikakve dileme i pouzdano znamo: Vlast je trula u državi Crnoj Gori! Njeno kancerogeno činodejstvovanje za manje od godinu zahvatio je skoro svaku poru crnogorskog društvenog bića, urušava sve vrijednosti građanske, sekularne, antifašističke, skladne multietničke zajednice i ovu državu ksenofobično vuče u ponor srednjovjekovne klerikalne, nacionalističke septičke jame.

Bezuspješnom prikrivanju izvođača radova ove retrogradne politike iza frazetina o „evropejstvu, integracijama, demokratizaciji i pomirenju“, ipak, nazire se kraj. Agonija bolesnog organizma aktuelne nam vlasti, zapravo, već je nastupila, a simptoma je bezbroj.

Priča tzv. parlamentarne većine o rušenju Krivokapićeve vlade jedan je od njih. Krenulo se od rekonstrukcije, pa preko izbora nove vlade, a najveći konstituent vlasti DF zaprijetio je i vanrednim parlamentarnim izborima, uz posredovanje međunarodne zajednice. No, sve im je neubjedlivija priča posljednjih dana. Ostala dva konstituenta, Demokrate i URA, energično su protiv bilo kakvih izbora, sa bolesno originalnim objašnjenjem „da bi izbori bili izdaja volje građana“?!

Sad su požurili da zabrane i već raspisane lokalne izbore na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici, jer bi, prema svim projekcijama, rezultati tih izbora bili snažna potvrda vrtoglavog pada rejtinga „oslobodilaca“, odnosno njihove političke agonije. Ne mare, pri tom, što predloženim zakonskim aktom bitno narušavaju ustavne i druge pravne principe. Domaći pravni autoriteti  već su ukazali na to, posebno problematizujući „pravni osnov“ za retroaktivnu primjenu novog zakona (Đ. Blažić), a pogotovu uzurpiranja ustavnih određenja dužine trajanja mandata, tako što će tim zakonom oni biti skraćeni ili produženi (D.Šoć). Bečiću i družini u političkoj agoniji, međutim, nije bitna vladavina prava, već donošenje štetnih zakona po njihovoj (samo)volji. Kao što je bio slučaj i sa prvim zakonom koji su donijeli u ovom sazivu tzv. parlamentarne većine, Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, koji još čeka ocjenu ustavnosti.

Agonija Krivokapićeve vlade, koja trenutno u parlamentu ima podršku tri poslanika, posebna je priča. Posjeta premijera Beogradu je bila posebno simptomatična, a naročito njegova izjava da će „Crna Gora naredne godina postati članica Evropske unije“. Pominjao je još nešto u vezi sa „igranjem sa državom“, kao i o „nevidljivim političarima koji bi da pokažu svoju moć“…

Beogradski narativ Krivokapića, jednako je „normalan“ kao i  priča ministra Spajića o „maršalovom planu“, procvatu ekonomije i dupliranju plata svim zaposlenim. Da li je to moguće, veli Spajić, pitaju ga oduševljeni policajci i građevinski radnici…Tu, zapravo, čovjek nema što ozbiljno ni da komentariše. Čak bi za Krikokapića i Spajića bilo manje zlo da svjesno prodaju neku predizbornu maglu i lažu. Mnogo tužnije i za sažaljenje bi bilo da i sami vjeruju u to što pričaju. Ali, kad je neko u agoniji, teško je od njega očekivati racionalan pristup stvarnosti.

Kao što, na primjer, reče ministar Milatović, parafrazirano, kako se građanima do sada više isplatilo da budu nezaposleni, nego da rade?! Baš zabrinjavajuće…

PS: I dok prof. Branko Radulović na svojoj terasi pjeva „Srpska zemlja kroz oblake leti…“, sasvim logično je očekivati da prof. Zdravko Krivokapić doma pjeva „U mojoj kadi plešu krstarice, marinci pjevaju ruske pjesmice…“ Bar dok ne dođe Eskobar.