Korona se ne događa nekome drugome I dalekome, korona je blizu nas i izuzetno se lako prenosi. Moj prijatelj i njegova kćerka, koji stanuju na trećem spratu u istoj zgradi u kojoj i ja, liječe se od korone, ali nijesu za bolnicu. Pošto on već 15 dana ima temperaturu od 37,2 do 38, 5, predložio sam njegovj supruzi da pozovu kućnog ljekara koji će mu prepisati terapiju da ne bi dehidrirao. Antibiotici se ne smiju davati, takođe ni brufen, ali infuzija će mu pomoći, govori za Pobjedu iz Pariza dr Zaim Kalamperović.
Doktor Kalamperović je plastični hirurg, Starobaranin koji je tri decenije u ,,gradu svjetlosti“. Kaže da nekoliko dana nije izlazio iz kuće nego su mu sinovi donosili hranu koju bi preko terase podizao pomoću kanapa. Ima dva nasljednika – stariji Kevin sada priprema doktorat iz istorije umjetnosti o Vladu Veličkoviću na Sorboni, a Lorin je peta godina Pravnog fakulteta i sprema se za advokaturu.
Prva linija odbrane
– Ne radim već 14 dana jer su plastični hirurzi i oftalmolozi manje angažovani. Na početku epidemije pozivali su me u neke klinike da asistiram kolegama, ali sad više ne, jer je bolje organizovano. Najviše posla imaju infektolozi, virusolozi, kardiolozi, pulmolozi i anesteziolozi, dok smo mi hirurzi u drugom planu. Respiratora ima, bolnice su odlično opremljene, u staračkim domovima su posebno oprezni, budući da je ta populacija najviše ugrožena. Medicinske sestre i tehničari praktično ne odlaze kući i oni su, sa ljekarima, sada prva linija odbrane. Kompletno osoblje je 100 posto izloženo riziku, trude se da se sačuvaju, ali su direktno izloženi kontaktima i treba im odati priznanje i zahvalnost. U ovim trenucima vidi se koliko je medicina važna, naglašava dr Kalamperović.
Govoreći o životu u Parizu ovih dana, naš sagovornik kaže da je režim takav da je izlaz slobodan do 18 časova i to jedino sa propusnicom kojom se odobrava kretanje do kilometar od stana, a prethodno je bilo do dva. Takođe se može izaći i sa kućnim ljubimcem.
– Jedna od mjera je da ne mogu biti više od dvije osobe zajedno, a za prevoz u automobilu takođe važe posebne mjere – mogu biti dvije osobe, vozač i još jedan putnik na zadnjem sjedištu. Na ulici se moramo kretati sa maskom i rukavicama, apoteke rade non-stop, u supermarketima prijepodne nema gužve, a popodne su veliki redovi. Rijetko trgujem, pošto imam kućnu pomoćnicu, ali je ona sad pošla u Srbiju, pa sam ja kupovao. Pitao sam sina za nešto što sam platio 12,5 eura je li to realna cijena, a on mi je odgovorio da obično košta pet eura. Znači, poskupljenja ima, ali se obavljaju diskretno – kaže dr Kalamperović.
Sablasne ulice
Napominje da su sve škole zatvorene, te da ulice milionskog Pariza izgledaju sablasno, ni nalik raskošu grada svjetlosti.
– U Parizu nema turizma, sve je umrlo, jedino radi farmaceutska industrija. Ulice i bulevari koji su nekada bili krcati, sada su pusti, tek na svakih sto metara vidimo prolaznika, a automobila nema po kilometar. U početku se pravila nijesu poštovala, takav je ovdje mentalitet, govorilo se: Mi smo jaki i možemo sve. Odjednom se, međutim, sve promijenilo, ljudi su ozbiljnije shvatili mjere i disciplinovani su – kaže dr Kalamperović i dodaje da su kazne za kršenje od 135 eura pa do zatvorskih.
Svakodnevica u korona režimu donijela je i – suočavanje sa otkazima. Veliki broj ljudi je na birou, a procedura do dobijanja prve isplate od države (80 odsto od plate) traje jer treba prikupiti dokumentaciju, što je otežano u vrijeme ograničenog kretanja i zatvorenih ustanova.
– Nije lako preživjeti ta dva mjeseca jer je potrebno hraniti familiju, plaćati račune… Predsjednik Makron je donio odluku da se prolongira plaćanje kredita za tri mjeseca, bez kamate. Lakše je onima koji imaju zalihe, ali dosta ih nema… Ja ne radim već 15 dana, a ako ne operišem znači da nemam prihoda. Niko ne zna koliko će ovo još da traje i tako nam prolaze dani u neizvjesnosti pomiješanoj sa strahom. Pazimo najviše što možemo, trebaće i vremena i strpljenja da se svi vratimo u normalan život. Sve oči su uprte u medicinu i svi se nadaju pronalasku vakcine, ali ni to ne može odmah i predstoji nam težak period i dug put oporavka – kaže dr Kalamperović.
Tektonske promjene
On naglašava da će nakon epidemije biti presložene kockice na cijeloj planeti, a vrijeme će se dijeliti na period prije i poslije kovida.
– Slijedi neka vrsta ,,novog svjetskog poretka“, svojevrsne tektonske promjene. Tek ćemo da vidimo kako će nakon ovoga funkcionisati mozak milijardera i u kom će pravcu sve da krene, kaže naš sagovornik.
Ispričao nam je da se nedavno bolno suočio sa mjerama ograničenja, kad je umrla komšinica iz zgrade, a iza kovčega je išla samo kćerka.
-Nije bilo klasičnog saučešća niti sahrane i teško mi je i kao građaninu i kao ljekaru pao takav ispraćaj na vječni počinak. Teško se mirim što dolazi vrijeme da ne možemo da se isplačemo i ožalimo prijatelje i rodbinu. Uzeo sam propusnicu, ubrao zumbul iz parka (pošto su cvjećare zatvorene) i bacio ga u pravcu kovčega. Za svadbe nema veze što su zabranjene, jer se mogu ženiti i poslije, ali me je za sahrane ovo baš pogodilo. Zaplakao sam i ja koji sam jako težak da pustim suzu.
Doktor Kalamperović prokomentarisao je aplauze za ljekare sa terasa širom svijeta.
– Protivnik sam takvog izražavanje poštovanja jer smatram da ljekare treba poštovati uvijek, a ne samo u doba globalne pošasti. Nije aplauza bilo prije, a pitanje je hoće li ih biti poslije pandemije. Smatram da ljekare, policajce, sudije i novinare ne smije niko napadati, jer je zaposlenima u tim oblastima stalno ,,metak na čelu“, jer za sve što urade nosi opasnost od pogrešnog tumačenja i zaposleni u te četiri oblasti moraju biti dodatno poštovani zbog rizika koji nosi njihov posao – naglašava dr Kalamperović.
Na kraju je poručio da i u ovim sumornim danima čovjek mora naći razlog da se nasmije i da ostane mentalno snažan.
– U dane izolacije najteže mi pada što ne mogu da idem u muzeje i galerije jer sam veliki kolekcionar umjetničkih djela. Biću u krizi i kad ostanem bez cigara, jer su mi ostala još samo dva tompusa, pa pojedoh sebe – našalio se na kraju dr Kalamperović.
Svaka čast ambasadoru Ivaniševiću
Dr Kalamperović ističe da je nedavno kontaktirao sa ambasadorom Crne Gore u Parizu Ivanom Ivaniševićem, prilikom organizovanja povratka naših državljana u domovinu.
– Svaka čast ambasadoru Ivaniševiću na angažovanju da obezbijedi povratak Crnogoraca iz Francuske u Podgoricu. Izuzetno je vrijedan, sposoban, korektan u komunikaciji i preduzimljiv. Maksimalno se potrudio da u vrijeme vanrednih okolnosti vodi računa o svemu potrebnom za građane, obezbijedi zaštitnu opremu, a nije mu bilo lako to da uradi u vrijeme kad na svakom kraju vreba zaraza. Jer, iako je diplomata i on rizikuje i može da se razboli kao i ostali – rekao je dr Kalamperović.
Kapa dolje crnogorskom zdravstvu
– Ovih teških dana ponosan sam na crnogorsko zdravstvo i kako je ukupno država organizovala zaštitu. Rekao bih da je na nivou kao usred Pariza, a izuzetno je teško organizovati sistem za ovakve situacije pošto Crna Gora nema mogućnosti kao Francuska ili Njemačka, na primjer. Eto, moćna Amerika pa ima ogromne probleme, tako da skidam kapu ljekarima i ostalom osoblju u Crnoj Gori jer čine sve što mogu. Jedino što smatram nepotrebnim ovih dana su politička nadgornjavanja i rasprave o tašnama i cipelama. Siguran sam da nije vrijeme o tome sad da se govori jer je apsolutno nepotrebno trošenje i vremena i energije. Prioritet je spašavanje zdravlja ljudi, a o svemu ostalom biće vremena da se raspravlja kad nas ova muka prođe. Svi smo na velikom ispitu, vrijeme je za stručne ljude, dosta im je posla i odgovornosti i ne treba im ni na koji način odmagati – naglašava dr Kalamperović.