VjeroispoVijesti i SvetiGora Crna

za aktuelno.me

Piše: Slobodan Jovanović

Što više vrijeme protiče od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, to se sve više pokazuje pravo lice mnogih u Crnoj Gori. Ako ste do sada sumnajli u nečije stavove, ili vam se činilo da kod mnogih preovladava prijetvornost i oportunost u ostvarivanju ličnih i finansijskih ambicija, Zakon i litije su ogolile suštinu svakoga. Teško je zamisliti kako se neko zalaže za modernu, evropsku, uređenu, demokratsku Crnu Goru, a podržava jednu od najkonzervativnijih i najmračnijih organizacija, koju obilježava  nazadnjaštvo, četništvo, antievropeizam, antimodernost, mržnja prema napretku, otpor prema prosvjećenosti, težnja da se zatomi istina i promovišu laži, mitovi i vudu mađijanja, koja slavi zločine i zločince, etnička čišćenja i etničke podjele.

Svi oni koji šetaju sa Dražom Mihailovićem na zidovima hramova i u dušama sveštenika, sami sebe određuju i u političkom, i u nacionalnom, i u svakakvom smislu. To je samo još veća pukotina u narodnom biću Crne Gore koja postaje nepremostiva provalija, te svako spinovanje suštine spada u vrijeđanje zdrave pameti. Ko misli da se ja mogu ikada pomiriti sa takvom ideologijom, a vjerujem da nijesam sam, taj nema elementarnog pojma ni o Crnoj Gori ni o njenom suštinskom nesporazumu. Nema veće budalaštine nego pričati o zajedničkom životu, a po ulicama, medijima i svuda potencirati do krajnjih granica nedomicilnu, uvoznu ideologiju i „vrijednosti“,  koje su i prouzrokovale rascjep unutar najbrojnijeg naroda u Crnoj Gori!

Jasno je da se radi o najobičnijem šibicarenju. Pominju se nekakvi Crnogorci , Muslimani, Bošnjaci, Hrvati, Albanci koji tobože učestvuju u litijama. Onaj ko nakon svih uvreda upućenih Crnogorcima, Bošnjacima, Muslimanima, Hrvatima i Albancima učestvuje u litijama, taj nema samopoštovanja niti zaslužuje da se predstavlja tim imenima. Postoji li išta licemjernije nego kad se neko odazove prijetvornom i ljigavoudvaračkom pozivu „lažnim ljudima“, „lažne vjere“ da se pridruže litijama i podrže bezočne proteste SPC, sa ciljevima koji jedino važe u najnazadnijim zemljama svijeta, u kojima vjera određuje zakone. Gojko Perović u Pljevljima zaustavlja litiju zbog ezana sa obližnjeg minareta, nazivajući mujezina bratom!? Ne śeti se Gojko da se glasne kad su ti isti Muslimani nazivani najpogrdijim imenima od strane Amfilohija Radovića, po ko zna koji put pokazujući sunovrat moralnih obzira u onome što govori, radi i što izjavljuje medijima. Što reći za one, poput glavnog urednika podgoričkih Vijesti, koji vjeruju u dobre namjere Gojka Perovića i njegovih riječi „nema nama molitve bez njih, ni njima Crne Gore bez nas…“ koje je desetinama puta popljuvao svojim ranijim i kasnijim javnim izjavama. Recimo, poput one o „srpskoj Crnoj Gori“, koja je po njemu to bila i biće, datoj mediju iz Republike Srpske.

Pošto sam na posredan način i sam postao tema tog autorskog teksta, jer pripadam određenoj organizaciji kojom se bavio glavni urednik Vijesti na njima prepoznatljiv način, a nemam namjeru da pišem reakciju u istom mediju iz higijenskih razloga, samo ću se dotaći nekih sudova koji su, u najmanju ruku, lišeni elementarne logike i istine. Prvo, o tome da li je Apel utemeljen u realoj situaciji teško da može suditi neko ko je dio plitke politke i golog interesa, jer tolike promjene uređivačke politike i promjene mišljenja ne preporučuju nikoga za uvažavanje njegovih stavova. Kao što ni prizemne etikete „Milovih poslušnika“ od nekoga ko radi u mediju nastalom ispod Milovog šinjela i mediju koji je nekada vrlo dobro percipirao razmjere veliokosrpskog nacionalizma da bi mu danas vadio zube, nemaju nikakvu vrijednost.

Dirljivo je kako dotični urednik vjeruje u preobražaj Amfilohija Radovića i velikonacionalističke kamarile u SPC, pa ga još smatra najvažnijim faktorom stabilnosti u Crnoj Gori i nekog ko svojim konstruktivnim stavom doprinosi miru. Iako, svako sa gramom mozga vidi da Amfilohije radi ono što radi čitav svoj život, samo sada prijetvorno i drugim sredstvima. Biće da je prihvatio i „grb časnog albanskog naroda“, valja se, ali nikako da prihvati Crnu Goru kao državu u kojoj će crkva kojoj pripada biti dio te države, poštovati njene zakone i ponašati se makar malo kako se ponaša SPC u Srbiji. Ali, tako je to kad neko priziva Vlada Georgijeva, čuvenog ravnozemaljca, da bi potkrijepio svoje stavove.

Čudno je to kad neko povjeruju u nečiju transformaciju preko noći, pa se onda vrše upoređenja sa Đukanovićem i njegovom promjenom. Nijesam sam se ja, recimo, ujutro probudio i preko noći povjerovao u Đukanoviću transformaciju, nego mi je trebalo poprilično vremena da se ubijedim da je ta promjena u onom pravcu  koji bih ja želio. G urednik je to procjenio na osnovu dvije – tri rečenice Amfilohija i Gojka Perovića, svjesno zanemarujući sijaset drugih izjava koje pokopavaju te dvije – tri. Ili je vidovit, ili naivan, ili, pak, nešto treće, što može biti ili lična duhovna transformacija, kao kod nekih drugih, ili, pak, ono najtrivijalnije, iz lukrativnih razloga.

Svi mi svojim životima dokazujemo i pokazujemo ko smo, što smo i kakvi su nam životni stavovi. Upoređivati mene i druge osnivače Crnogorskog pokreta sa velikosrpskim partijama i ekstremistima velikosrpske provenijencije je otrcani manir vaganja nemjerljivog. Po principu, i jedni i drugi su ekstremisti, a ja sam suvi genije koji je na sredini i koji je etalon svih vrijednosti. Zamislite, Crnogorski pokret je apsolutno i nepokolebljivo za evroatlansku Crnu Goru, multinacionalnu, multikonfesionalnu, prozapadnu u svim segmentima društvenog i državnog bića, uređenu kao bilo koja zapadna, građanska država, bez podilaženja bilo kakvom balkanskom primitivizmu, originalnim rješenjima, uvažavanja tobožnjih specifičnosti i sličnih podmetačina kojima se prodaje rog za svijeću. I definitivno ne za  Crnu Goru u kojoj će „srpstvo“ biti njena odrednica. Prije neki dan sam napisao da bih smatrao velikim uspjehom kada bi Srbi iz Crne Gore pronašli sebe u onome što radi Crnogorski pokret i pristupili mu, kao i brojni Muslimani, Hrvati, Bošnjaci, pa čak i Albanci. Samo onome ko poistovjećuje Srbe sa velikosrpskim nacionalizmom  Crnogorski pokret može biti naličje DF-a.

Imao sam dovoljno prilike da se upoznam sa razornošću, primitivizmom i patologijom velikosrpskog nacionalizma, još od pojave Miloševića, pa i prije njega. Nije mi nikada bio problem da prepoznam kada se on iza brda valja. Na kraju krajeva, utrošio sam dobar dio života i sopstvenog novca u borbi protiv te metastaze koja se uvlači među ljude a da čak mnogi toga nijesu ni svjesni. To da je velikosrpski nacionalizam otišao u penziju, pa ga Crnogorski pokret vraća na scenu, može da kaže samo neko sa margine, ko je vazda stvari posmatrao iz zavjetrine i prežio rasplet, ili ko neće da ga prepozna iz najobičnijeg,  jeftinog  politikanstva, a nije isključena ni koristoljubivost. Zamislite vi taj surovi bezobrazluk pa ne prepoznati u pjesmi koju pjeva čitav litijski zbor, a koju su pjevale zlosutne Crvene beretke, kakva je pozadina skupa. U toj pjesmi su sadržani svi Vukovari, Srebrnice, opsade Sarajeva, hladnjače sa mrtvim Albancima, Batajnica, milioni prognanih, osakaćenih, desetine hiljada zatočenih po logorima i mučki ubijanih, stotine srušenih džamija … Ili, „Od Glave Zete, pa do Spuža, krvavi se lanmac pruža…“ Koji mediokritet može takve skupove nazivati građanskim? Zbog manjih stvari sam sklon preziru, a ne da mi neko ko od drveta ne vidi šumu drži propovjedi kakva je profilacija litijanja po Crnoj Gori.

A to drvo, u slučaju svih sa tog spektra đe se nalaze Vijesti, je sam Milo Đukanović. Nijesu brojni autori iz regiona upali niukakvu zamku, već g. urednik i njemu slični upadaju stalno u zamku u kojoj im Milo stalno upada u san. A mi spolja odlično vidimo, fala na pitanju! Mnogo bolje nego vi, opterećeni unutrašnjim animozitetima, političkim i drugim podjelama i unovčavanjem prevrtljivosti.

Što se tiče izazovnijih stvari, svako sa ekonomskim pedigreom zna da je tranzicija u svim zemljama mutna voda u kojoj se najbolje snalaze oni koji vole mutnu vodu. Nije Crna Gora po tome ni specifičnija, ni gora od bilo koje druge zemlje koja je prošla, ili prolazi kroz tranziciju. Ali jeste najgora u samosatanizacijii svoje države kao kriminalne države. Afere u Crnoj Gori su vaginalni dim u odnosu na afere koje čak ni ne potresaju zemlju u kojoj živim. Toliko su navikli na njih.

Ono što je meni zanimljivo jeste ta gromoglasna šutnja onih koji na sva usta pišu i kritikuju vlast zbog raznoraznih otuđenja, malverzacija, multiplicirajući ih stotinama puta iz čisto politkantskih razloga, na besprizornu i beskrupulozno krađu crkvene imovine od strane SPC i njenih eparhija u Crnoj Gori? Ne treba biti ni veliki pravnik, ni veliki ekonomista pa viđeti da je veliki dio crkvene imovine, bez ikakvog osnova, prepisan na MCP! O tome sam u više navrata pisao, u svoje ime i u ime Crnogorskog pokreta, prozivajući nevladine organizacije,  „istraživačko novinarstvo“, zašto ćute na očitu uzurpaciju državne imovine, da bih na kraju shvatio da se većina organizacija, medija i pojedinaca u Crnoj Gori bave samo onim što im donosi novac, zaobilazeći ono čijim bavljem će imati samo štete.

I ne samo to, pojedini čelnici NVO i urednici tzv. nezavisnih medija pozivaju na nekakav kompromis u vezi Zakona i crkvene imovine? Ne samo da im nije problem već uzurpirana crkvena imovina, oni bi i ostalu imovinu, na koju MCP nije stavila šapu, poklonili MCP? I to im je kompromis?  Smetaju im tajkuni, drže ih svakodnevno pod lupom, a ne smeta im ogromna finansijsko – investiciona korporacija MCP, koja gradi, prodaje, rentira na tuđoj svojini, ne plaća porez, ne plaća doprinose na ne zna se koliko zaposlenih u crkvi… Kako je moguće da u Budvi MCP daje HD Laković crkveno zemljište koje se vodi na crkvu Sv Petke, koja ima svoj poseban matičan broj, potpuno drugačiji od same MCP?

Je li to SPC u Crnoj Gori univerzalna kategorija koja obuhvata sve u Crnoj Gori, bez obzira na pravni status? Iznad države? Kakvu to Crnu Goru NVO, Vijesti i ostala bratija zagovaraju? Je li vam zbog toga Crnogorski pokret nacionalistički? Zato što vi zastupate nekakvu seljačku Crnu Goru, klerikalnu, pod firmom građanske Crne Gore? Je li zato niko od NVO i tzv. nezavisnih medija nije podržao Zakon? Taj Zakon je razmjeđe između seljačke i građanske Crne Gore, gospodo!!! Seljačke u vrijednosnom smislu! Muka me spopadne kad pomislim da ste vi ti preko kojih se informišu evropski komesari, predstavnici, preko kojih se stvara, uz veliku zahvalnost najprljavije evropske štampe iz Beograda, javno mnjenje u i van Crne Gore!

Aktuelni Zakon je samo pokušaj da se uvede red u najzapušteniji dio crnogorskog društva. Ako dijeli neko evropske vrijednosti, onda se taj mora zalagati za uređenje položaja vjerskih organizacija u državi, njihovog djelovanja, poštovanja zakona sa njihove strane, kao bilo koji drugi pravni subjekat ili pojedinac. Pozivanje na broj litijaša je argumnent koji koriste svi populisti, koji je koristio i Milošević, koji koristi danas Vučić, jer iza argumenta rulje stoji samo manipulacija tom istom ruljom. Povlađivati manipulacijama i prostoti nije državotvorna politka niti vodi ka onome što ja smatram uređenom državom i vrijednostima zapadne civilizacije. Sreća je što je vlast u Crnoj Gori vodila odgovornu politiku prema državi, određujući joj strateške prioritete prečesto iza kojih nije stojala većina građana Crne Gore. Umjesto da je podilazila masi i tako sticala veću popularnost, mijenjala je društvo ka drugačijoj vrijednosnoj orjentaciji i drugačijim vrijednosnom okruženju. Istina je da je tako stekla brojne neprijatelje koji zloupotrebljavaju svaku situaciju da bi je destabilizovali i destabilizovali sadašnja strateška opredjeljenja Crne Gore. Svi znaju da promjena vlasti ne donosi ni veće plate, ni manje korupcije, ni manje kriminala, ni manje svega onoga što pripisuju sadšnjoj u prljavoj političkoj borbi… Ovđe je isključivo u pitanju vrijednosna orjentacija Crne Gore i ništa drugo.

O pristajanju na diskriminaciju CPC, odnosno podržavanju diskrimninacije, uprkos pozivanju na evropske vrijednosti i zakone, nekom drugom prilikom!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta