Opoziciona partija URA podnijela je listu kandidata za poslanike za parlamentarne izbore koji će biti održani 30. avgusta, ali je taj politički subjekt posljednjim aktivnostima dodatno zbunio birače. Sadržaj liste kandidata za poslanike umnogome se razlikuje od sadržaja liste potpisnika URA-ine platforme „Crno na bijelo“, koja je javnosti pompezno predstavljena prije podnošenja liste kandidata.
Ne samo zbog toga što su se pojavili izvještaji o dupliranju potpisa podrške URA, politički analitičari tvrde da je postojanje dvije liste, liste podržavaoca platforme i liste kandidata za poslanike, imao više ciljeva, ali da je malo vjerovatno da je pogođen bilo koji od njih.
Najprije, URA je pokušala da platformom „Crno na bijelo“ privuče što veći broj potencijalnih birača koji su trebali da potpišu liste podrške. Zato je na prvom mjestu na platformi bila profesorica Mara Šćepanović, koja je ranije dala otvorenu podršku litijama i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Među onima koji su dali podršku platformi bio je i Stefan Đukić, ljuti protivnik NATO integracija, koga smo imali priliku da vidimo 2016. godine kako oštro kritikuje predsjednika URA-e Dritana Abazovića.
URA-a je, međutim, brzo shvatila da je taj koncept pogrešan i da će njihovi politički protivnici iskoristiti to za napad. Zato su pribjegli formiranju nove liste, liste kandidata za poslanike koja ima vrlo malo sličnosti sa listom podržavalaca njihove političke platforme. Od 140 potpisnika platforme, tek trećina je našla svoje mjesto na listi kandidata za poslanike, pri čemu među njima nema „nositeljke“ platforme „Crno na bijelo“ profesorice Mare Šćepanović. To je i najveće iznenađenje, jer je Šćepanović održala govor na predstavljanju platforme. Osim toga, 30 od 81 kandidata apsolutno su nepoznati široj javnosti, a nijesu posebno prepoznati ni u strukama iz kojih dolaze. Za upućenije u stanje URA-e problematično je i to što su dva mlada političara Mileta Radovanović i Zoran Mikić, koji su u prethodnim mjesecima slali jasne političke poruke biračima, bilo u Skupštini Glavnog grada bilo na konferencijama za novinare, ostali na začelju liste.
Na osnovu svega što smo imali priliku da vidimo, jasno je da URA suštinski ne razvija projekat promjena koje najavljuju, već da pokazuje da razvija strategiju kupljenja glasova svih strana, bile one crnogorske ili srpske, NATO ili antiNATO, građanske ili kleronacionalne.
To lutanje usljed želje za vlašću može da ih košta na izborima tako što će ih dio neopredijeljenih procrnogorskih glasača kazniti za odsustvo jasne političke ideje.
Ako se tome doda činjenica da su se odrekli mladih političara, i da su jedno htjeli platformom a drugo listom, to jest ako birači shvate da se tom političkom subjektu ne može vjerovati zbog čestih promjena strategije, URA ne može računati na prelazak cenzusa. Naročito zato što je URA zapravo drugi politički pokušaj istih onih ljudi koji su osnovali Pozitivnu Crnu Goru. Dakle, iza svih parola URA-e može se prepoznati slogan „vlast po bilo koju cijenu“, misljenje je više sagovornika, koji su se bavili analizom platforme URA-e.
Politički analitičari saglasni su u tome da predstoje ključne sedmice po sudbinu URA-e. Nakon 30. avgusta biće poznato je li URA svoj let izvela da bi postala dio nekog opozicionog jata, ili će taj let završiti djelovanjem gravitacije.