za aktuelno.me
piše Andrej Nikolaidis
Vijest prva.
Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, podnijetu zbog organizovanja parastosa vrhovnom komandantu četničkih jedinica i saradniku okupatora tokom Drugog svjetskog rata, Dragoljubu Draži Mihailoviću.
U Vrhovnom državnom tužilaštvu smatraju da rečeno „krivično djelo čini onaj ko javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti“, ne i onaj ko organizuje parastose za fašiste.
Državna tužiteljka Suzana Milić ovako je obrazložila odluku. “U konkretnom slučaju bilo je najavljeno obavljanje parastosa kao posebnog obreda koji je ustanovila crkva u spomen mrtvih, kao i posebne molitve za njih čin koji zakonom nije zabranjen, a kojim se ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti. Obred sam po sebi ne predstavlja radnju bilo kog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, pa ni člana 370 stav 1 Krivičnog zakonika”.
Da sutra nekome padne na pamet da organizuje misu za Adolfa Hitlera, da li bi važilo isto obrazloženje? Da molitva za mrtve nije zakonom zabranjena? Da se molitvom za Hitlera „ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti”?
Hitler je pobio milione ljudi zbog njihove rase, religije i porijekla. Kao što je i Mihailović, Hitlerov saborac, ljude ubijao iz istog razloga. Ako molitva za drugog nije nešto što država mora zabraniti, to onda nije ni molitva za prvog. Ili postoji određeni broj mrtvih (Milion? Dva? Više?) zbog kojega je država pozvana da reaguje?
Vijest druga.
Koruški biskup je zabranio misu za ubijene na Bleiburgu. Zato što su ubijeni bili pripadnici ideologije koja je nalagala ubijanje zbog rase, religije i porijekla.
**
Naš prvi današnji primjer samo je jedan od o nih koji otkrivaju kako država Crna Gora, sustavno i kontinuirano, što činjenjem što nečinjenjem, priprema teren za ono što opozicija u Crnoj Gori, ali i crnogorski premijer, nazivaju „prevazilaženjem crnogorskih podjela“. Projekat ne podrazumijeva pomirenje na vrijednostima antifašizma, koje bi, dakako, bilo poželjno i ljekovito, nego, naprotiv, bagatelizaciju i ruženje antifašizma, kroz njegovo izjednačavanje sa fašizmom.
Taj udruženi zločinački poduhvat je, o tome je ovaj tekst, zajednički – i vlasti i opozicije. Kao što će i odgovornost za posljedice, onda kada projekat bude uspješno dovršen i institucionalno zaokružen, biti zajednička.