Trulež

za aktuelno.me

piše: Andrej Nikolaidis

Postoji li nešto, bilo šta, što bi Demokratski front mogao učiniti ili reći a što bi korporativne etičare, lukrativne performativne antifašiste, zagovornike koncepta „falangama do demokratije“ i ostalu floru i faunu koja obitava na crnogorskoj javnoj sceni navelo da kažu: ti ljudi su fašisti i sa njima se bolja Crna Gora praviti ne može?

Pitanje je, naravno, retoričko, jer svi znamo da odgovor glasi – ne.

Kada Front vrijeđa pripadnike manjinskih naroda i upozorava ih da postoje stvari o kojima oni ne smiju glasati, građane pozivaju da slijede upute Vrhovne komande Demokratskog fronta, sa jurišom na Skupštinu u najavi, kada njihovi poslanici u skupštinskim holovima šamaraju druge poslanike, kada njihov lider ismijava drugog poslanika zbog fizičkog nedostatka, kada lideri Fronta budu osuđeni za pokušaj državnog udara, kada prijete da će spriječiti rad Skupštine, kada govore o prolivanju krvi i spaljivanju u Skupštini (što je, svaka od pobrojanih stavki pojedinačno, dovoljno da okonča svaku političku karijeru u svakoj ne samo iole demokratskoj zemlji, nego i u svakoj zemlji čiji stanovnici još uvijek imaju osjećaj stida i elementarne ljudske pristojnosti) sve je to prihvatljivo lijepim dušama zagovornika opozicionog jedinstva.

Vlast, sa svoje strane, niti ima hrabrosti, niti računa da ono što Front čini sankcioniše po pravilima pravne države. Napokon, kada pravne države u Crnoj Gori nema nigdje, zašto bi je bilo samo za vođstvo Fronta? Tamo gdje se nekažnjeno laže, tamo se i nekažnjeno krade. A gdje se nekažnjeno krade, tamo se nekažnjeno proliva krv, dočim se na prijetnje prolivanjem krvi niko ni ne obazire . Vlast srpski nacionalizam tretira kao strašilo koje će prestraviti dovoljan broj glasača koji će, opet, završiti u krilu vladajućih. To strašilo, međutim, nije od slame, nego od mržnje, primitivizma, bijesa i resentimana – to strašilo je već rušilo gradove i istrebljivalo narode.

Savez DPS-a, SD-a i tri etnobiznisa organizovana kao „partije manjinskih naroda“ zaslužuje, naravno i odavno, da izgubi vlast. Front, niti bilo ko spreman da im bude saveznik na bilo koji način i na bilo kom nivou, vlast ne zaslužuje. Na sceni je sveopšta trulež. Tačka u kojoj je amputacija, e da bi bilo sačuvano zdravo tkivo bila moguća, odavno je iza nas. Zdravog tkiva više nema – barem ne vidljivog i organizovanog.

Vlast, međutim, nije pitanje vrline. Upravo suprotno. Prostota uvijek želi vlast, jer ima potrebu da svoj žaljenja dostojni svjetonazor uspostavi kao vrhovno načelo.

Sitna lukavstva uma kojima se pribjegava da se opravdaju očite gadosti na koncu će doći na naplatu. Jednako odluka jednih da se, u ime „odbrane suverenosti i nacionalnog identiteta“ bezrezervno podrži devijantna vladavina DPS-a, kao i odluka drugih da se, u ime „demokratizacije“ bezrezervno podrži fašizam Demokratskog fronta. Politika koja stvara ekonomske uslove za bujanje fašizma uzalud se samoproglašava antifašističkom, kao što se i politika koja tetoši fašizam uzalud samoproglašava demokratskom.

Crna Gora koja nije građanska, demokratska i slobodna ne može dugoročno opstati. Efikasan odgovor na velikosrpski populizam ne može biti ništa populističko. Crnogorski populizam nema nikakve šanse u obaranju ruke sa srpskim populizmom. Crna Gora ispražnjena od vrlina istinskog, ne deklarativnog građanskog društva, ispražnjena od istinske, ne fasadne demokratije, ispražnjena, napokon, od pravde, tačno je onakva Crna Gora kakvu je srpski nacionalizam priželjkivao.

Takva Crna Gora trese se pred Amfilohijevim srednjevjekovnim performansom što ima biti održan u Nikšiću. Tri decenije nakon što su kosti svetaca iskorištene da se markiraju teritorije koje će pokušati osvojiti ratom, etničkim čišćenjem i genocidom, srpski nacionalizam zatvara krug: mošti su ponovo na ulicama.

To je cijena iznevjerenih obećanja 2006. To je cijena godina koje su, umjesto na modernizaciju i emancipaciju, potrošene na razaranje društva, razaranje svake iluzije pravednosti i gomilanje ličnih bogatstava.

Crnogorski nouveau riche će naučiti na teži način:

Stabilan i siguran je tek onaj kapital koji leži na stabilnom društvu i funkcionalnoj državi.

Kapital koji leži na suvoj slami pokošenih ideala i sam je slama.