piše: Željko Vukmirović
Ljudi rekoše, bilo je nešto. Kao, bile su neke trobojne trakice kao zastavice svuda po manastiru Podlastva. I reklama za sladoled. Ništa bez reklame.
Pa?
Sve to “nešto” je prošlo rutinski i skoro nezapaženo. Čak, ponajprije je izgledalo kao uvertira u spremnost oko raspodjele imovine. Uostalom, razvodi su oduvijek bili ružna stvar. Znate već, njoj televizor i skupocjena lampa, njemu stara ugaona garnitura…
Mada, srpskom patrijarhu na gostovanju u Crnoj Gori se mora priznati da je progovorio nešto i o čestitosti porodice crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Čisti zicer. Jer, ako hoćeš da prodaš dobro neku priču bar u ovom balkanskom regionu, moraš da spomeneš Mila Đukanovića. Od svega ostalog, slaba vajda. Zna to Irinej. Bar se on razumije u komercijalne poslove. Na kraju, toliko dugo je bio ekonom najuspješnije srpske filijale u Crnoj Gori, manastira Ostrog, da sa njim nema greške.
Za kompletiranje predstave oko ideje SPC proslave “800 godina autokefalnosti” potrudio se organizator upućivanjem poziva, a kako su naveli, književniku Dragoslavu Bokanu. Da, nekada prepoznatom kao predvodniku ultranacionalističke srpske grupacije Beli orlovi. Naročito nakon pokolja počinjenog u hrvatskom selu Voćin, decembra 1991. godine.
Upravo ova predstava oko “800 godina autokefalnosti SPC” smatra se “temeljem srpske kulture i identiteta”.
Ostalo je nepoznato da li su događaju prisustvovali Pahomije, Kačavenda i slični.
Svejedno, za cijelu svečanost, tome temelju i identitetu, sa ovom ekipom slavljenika, nema što da se doda niti oduzme.
Temeljno i identitetski.