Za Moskvu Makedonija ima jednu od najvažnijih uloga u ovladavanju južnim plinskim pravcem, Turskim tokom. Ako Zaev, američki favorit, dođe na vlast, ozbiljno bi ugrozio te planove.
Ko god makar i površno poznaje prilike u Makedoniji, nije iznenađen postizbornom krizom koja je trese od posljednjih vanrednih izbora. Bivša najmanja jugorepublika, smještena na jednom od najvažnijih geostrateških pravaca između Bliskog istoka i evropskog tla, po svom etničkom sastavu i više je nego plodno tlo za destabilizaciju u eri zakuhavanja na širem evroazijskom prostoru. Džoker je albanska manjina koju se teško može tako nazvati kad čini gotovo 30 oosto stanovništva.
DOGOVOR U TIRANI
Posljednji prijevremeni izbori progurani na mišiće Evropske unije i SAD-a rezultirali su minimalnom pobjedom VMRO-DPMNE-a i dosadašnjeg premijera Nikole Gruevskog, dok je socijaldemokrat Zoran Zaev dobio dva oosto manje (49 prema 51 mjestu u parlamentu). Za formiranje Vlade ključne su albanske stranke s kojima je Gruevski dosad uspio koalirati, ali ne i ovog puta. Albanci su se priklonili Zaevu, ali ispriječio se predsjednik Đorge Ivanov odbijanjem sporazuma.
Ivanov, inače iz VMRO-DPMNE-a, pritom ne popušta pod pritiskom zapadne diplomatije. Dao je košaricu i Federiki Mogerini , šefici EU diplomatije, a ne pada ni pred porukama zapadnih diplomata. Najkraće rečeno, predsjednik tvrdi da se ne može formirati vlast čiji su postulati dogovoreni u trećoj državi – Albaniji, pod pokroviteljstvom albanskog premijera Edija Rame.
Albanske makedonske stranke taj su sporazum sa Zoranom Zaevom donijele iz Tirane. On predviđa široku autonomiju albanskog življa, uvođenje dvojezičnosti na cijelom prostoru i u dogledno vrijeme vjerojatnu federalizaciju države.
Konzervativna struja VMRO-DPMNE-a, premijer Gruevski i predsjednik Ivanov u tome vide opasnost od raspada države po etničkoj liniji.
Gruevski ima ponudu za Zaeva, ali ona isključuje sporazum iz Tirane. Nudi mu koaliciju u kojoj Zaev treba da bude novi premijer, formiranje parlamentarne većine od makedonskih stranaka uz osiguranje svih prava koja se u okviru unitarne države Albancima mogu ponuditi. Druga je opcija nepovoljnija – Gruevski nudi i nove izbore: Ako si tako uvjeren u svoju opciju, izađimo ponovno na izbore – poručuje Zaevu.
U međuvremenu digla se kuka i motika. Gruevski je, čini se, uspio mobilisati makedonsku javnost da je Zaev zbog želje za vlašću sklopio ugovor s crnim đavolom u cilju komadanja države i u dogledno vrijeme stvaranja Velike Albanije. Njegovie pristalice mašu transparentima “ne damo Makedoniju”.
Dotle i Zaev i njegovi albanski partneri tvrde da Gruevski naprosto ne želi otići s vlasti i ne bira sredstva u zastrašivanju građana. Manipuliše javnošću tvrdeći da će se po slovu sporazuma iz Tirane mijenjati državna zastava i himna i da će Albanci dobiti više nego što im po ustavu pripada.
FAVORIT ZAPADA
– Te su laži pokušaj da se zaigra na podgrijavanje nacionalne netrpeljivosti između Makedonaca i Albanaca, Albanaca i Srba, Turaka i Albanaca, Makedonaca i Srba. Smeta im naš dogovor sa strankama Besa i Alijansa za Albance, poručuju iz SDSM-a Zorana Zaeva.
Četrdesetdvogodišnji Zoran Zaev favorit je Brisela i Vašingotona. Njegovu stranu drži cijela zapadna diplomatija, a posebno američki ambasador u Skoplju Jesi Bejli kojega je Trampova administracija naslijedila od Obamine. Pokušaji da se instalira umjesto Gruevskog traju već godinama.
Za to vrijeme Zaev je stalno na pola koraka iza Gruevskog. Uz diplomatsku potporu ide i finansiranje preko bezbrojnih nevladinih udruženja, što je prije nekoliko dana potvrdio i Judicial Watch, poznata fondacija koja se bavi integritetom i transparentnošću američke politike.
U članku objavljenom na svojoj stranici Judicial Watch zaključuje da je američka Vlada potiho potrošila milone dolara poreskih obveznika kako bi destabilisala demokratski izabranu Vladu desnog centra u Skoplju.
Američki ambasador Jesi Bejli , zakulisno koristeći sredstva Sorosevih organizacija, finansirao je Zaeva. Riječ je o eklatantnom kršenju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, zaključuju.
Od 2012. u tu svrhu izdvojeno je pet milona dolara, dok je za period od 2016. do 2021. namijenjeno još 12,5 milona. Riječ je o finansiranju takozvane Soroseve pješadije, brojnih lijevo orijentiranih udruženja koje tim sredstvima već dugo organizuju događanja naroda na makedonskim ulicama.
Judicial Watch objašnjava da je Vlada Gruevskog jedna od najkonzervativnijih u Evropi s jednim od najnižih poreza i jasnom pro life politikom crvena krpa soroševskim strukturama.
Ljudi iz Judicial Watcha su, očigledno je iz izvještaja, razgovarali sa premijeru Gruevskom bliskim krugovima. Otud i procjena da je makedonska vlast trn u oku zbog odluke o zatvaranju izbjegličke rute preko svoje teritorije.
Po toj teoriji sva sila Sorosevih plaćenika učestvuje u orkestraciji migracija preko Balkana, pa je makedonsko odlučno NE dodatni razlog za destabilizaciju Vlade i aktivno pomaganje druge strane.
Cilj još aktualne Vlade u Skoplju svakako je eliminisati ambasadora Bejlija diskreditacijom u krugovima nove administracije predsjednika Trampa. Ako je tačna procjena o podzemnom djelovanju, potsticanju na destabilizaciju zemlje, to svakako nije ništa novo, a događa se u nizu zemalja istočne Evrope i Bliskog istoka, od pada Berlinskog zida do danas.
Evropska unija kao i obično slijedi tu politiku. Na predsjednika Ivanova već su pokušali pritisnuti najviši evrobirokrati poput Federike Mogerini i Johanesa Hana , tražeći da prizna koaliciju Zorana Zaeva, ali zasad bez uspjeha.
RUSKA VIZURA
Što je novo u makedonskim turbulencijama?
U priču se ovoga puta na strani Gruevskog vrlo aktivno uključuje ruska diplomatija, te ruski internacionalni mediji na engleskom. Sputnik, na primjer, tvrdi kako je riječ o klasičnom hibridnom ratu protiv Makedonije koji bi lako mogao prerasti u otvoreni rat.
Po njima, zapadne sile koriste albansku manjinu da na vlast u Skoplju dovedu poraženu skupinu i ugroze temeljne ustavne principe Makedonije. Nameću rješenja izvana protivno volji birača. I na kraju, uništenje makedonske državnosti moglo bi dovesti do novog balkanskog rata – zaključuju ruski komentatori.
Putinova geostrategija računa s prijateljskom Vladom u Skoplju, a to je svakako Vlada Gruevskoga.
Za Moskvu Makedonija ima jednu od najvažnijih uloga u ovladavanju južnim plinskim pravcem, takozvanim Turskim tokom, koji vodi do tržišta EU.
Od Turske, preko Grčke, Makedonije, Srbije do Mađarske, jedan je od strateških pravaca za ovladavanje tržištem plina u EU. Neprijateljska, američki instalirana vlada u Skoplju poput one Zorana Zaeva ozbiljno bi ugrozila planove i stoga je ruska diplomatija izričito protiv makedonsko-albanske koalicije.
Dok Rusi poruke šalju u celofanu, srpski nacionalistički krugovi ne štede riječi.
Federiku Mogerini izviždali su u parlamentu, a podršku koju Zaevu daju zapadni krugovi nazivaju početkom projekta stvaranja velike Albanije.
Status Kosova je prva stanica, druga je komadanje Makedonije, a treća komadanje Crne Gore.
Projekt je u cijelosti rat EU/NATO na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama protiv pravoslavnog svijeta na čelu s Rusijom s posljedicom novog sukoba na Balkanu. Po njima, sporazum Zaev – albanske stranke predviđa čak da Srbija bude anatemisana zbog genocida nad Albancima između dva svjetska rata.
S razvijenog Zapada posljednjih mjeseci stižu poruke koje ih svakako neće razuvjeriti.
Sve su češći takozvani analitički tekstovi o potrebi novog preslaganja u regiji, na primjer o stvaranju Velike Albanije, Velike Srbije i Velike Hrvatske. Poznati američki senator Dana Rohrabačer nedavno je dolio ulje na vatru izjavom kako je Makedonija vještačka država, što je dovelo do oštrih reakcija službenog Skoplja.
ŠTO ŽELE KINEZI?
No, nisu zapadni i ruski blok jedini zainteresovani za pitanje ko će biti na vlasti u Makedoniji.
Situaciju iz prikrajka pažljivo posmatraju kineska diplomatija i tajne službe.
Peking u okviru svojih planova o obnovi Puta svile već godinama sarađuje s vladom Nikole Gruevskog. Makedonija je na listi šesnaest evropskih zemalja važnih za planirane prometne koridore, a drže je lakšom pregovaračkom metom, jer nije u EU.
Kina Makedoniju (i Srbiju) povezuje s grčkom lukom Pirej koju su preuzeli i vrlo brzo doveli do rekordnog povećanja kontejnerskog prometa. U planu im je željeznički pravac od Pireja, preko Makedonije i Srbije, do Budimpešte. Nije slučajno što kineske željeznice već godinama sarađuju s makedonskim željeznicama.
Partner Kinezima su Rusi. Njihov uticaj u pravoslavnom svijetu trebalo bi biti svojevrsni ubrzivač projekta uticajem na vlade u Skoplju i Beogradu. Peking i Moskva zajednički računaju na isti koridor zbog čega na vlasti u Skoplju žele vidjeti prijateljsku opciju Nikole Gruevskog.
Zato će vjerojatno dok traje kriza slati poruke da Makedoncima nude mir i prosperitet za razliku od Zapada čiji je cilj razbiti Makedoniju i stvoriti veliku Albaniju.
Zbog svih tih visokoprofilnih interesa u Makedoniji je sve moguće. Potencijalni sukob lako bi se mogao proširiti na pola Balkana i uključiti Albaniju, Kosovo, Srbiju, Crnu Goru, pa čak i Grčku i Bugarsku. I Hrvatsku na albanskoj, NATO-ovoj strani.
Izvor: Jutarnji.hr/ AUTOR: Antun Masle