Strategija mržnje

(za aktuelno.me)

Piše: Slobodan Jovanović

Tijelo i duša su htjeli da se izmjere – ko je teži. Śeli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je tijelo išlo naviše, drugi put duša. Kakvog li iznenađenja?! To se ponovilo nekoliko puta. Fantastična igra. I tako smo potpuno zaboravili zbog čega smo śeli na tu vagu – i ljuljamo se. Koliko nam se dugo da. (Stanislav Jirži Lec)

Ideja da se preko noći promjeni ideologija bez da se tom novom tijelu udahne duša  neće dovesti do društvene harmonije i stalno će proizvoditi turbulencije. Zatrovanost i zapuštenost svijesti traži mnogo jaču medicinu i redovnu upotrebu do izliječenja. Ili makar zaliječenja. Crna Gora je krenula u istorijsku političku promjenu i okončala agoniju kojom je održavala zabludu o zajedničkom životu sa onima koji je nikad nijesu doživljavali kao partnera. Složićemo se, nije lako sa jednim te istim ljudima praviti istorijske zaokrete. Kao što se dijete teško može prevaspitavati kao odraslo, tako taj raskid sa izopačenim gledanjem na stvarnost i na prošlost nije mogao biti u potpunosti iskren. Sa kadrovima, koje kad izvrnete poput čarape, nađete velikosrpsko mitotvorstvo, falsifikovanu i iskrivljenu političku prošlost, upodobljenu  jednoj primitivnoj i agresivnoj slici političke stvarnosti, teško možete povratiti i nadgraditi istorijski i savremeni habitus crnogorskog društva. Nije  direktor Istorijskog instituta Crne Gore Radoslav Raspopović ekces, sve institucije crnogorske države su prepune Radoslava. Možemo se mi sablažnjavati što je angažovan Čedomir Antić od strane dotičnog gospodina, za mene to nije najporaznije. Za mene je porazno da postoje ljudi koji ne vide svu bijedu onoga što piše, izgovara i što radi Antić, jer to niti je istorijska nauka, niti je istorijski utemeljeno, a najbliže je najbestijalnijim istorijskim pamfletima iz kuhinja istorijski najnakaznijih ideologija. A još kad takvi ljudi čeluju na naučnim institucijama prvog reda i nacionalnog značaja, onda se nije čuditi nekom opštinskom sudiji, ili inspektoru zaduženom za očuvanje kulturne zaostavštine, ili tužiocu cetinjskog tužilaštva kojemu je oslovljavanje nekog sa volom izraz hrišćanske ljubavi.

Srpski nacionalizam ima bitnu karakteristiku da je skoro ravnomjerno zastupljen u gotovo svim političkim ideologijama. Bilo da je riječ o liberalnoj, bilo konzervativnoj ili socijalističkoj političkoj opciji, one u Srbiji imaju u sebi integrisan velikosrpski nacionalizam i imperijalne ambicije. Baratanje  istorijskim poluistinama, koje su zaodenute u formalnu disciplinu neke od društvenih nauka (istorija, politikologija, sociologija i sl.), preko akademske, političke, medijske zajednice stvara opšte raspoloženje o uskraćenosti nacionalnog prava i „istorijske pravde“, bilo da je riječ teritorijama, bilo prava na političku i kulturnu dominaciju nad pojedinim djelovima svog okruženja. Ti narativi nijesu zasnovani na potpuno lažnim iskazima, jer se gola laž lako raskrinkava. Sa poluistinama i selektivnim  zloupotrebama zavodi se javnost, stvara naboj prema „odbjeglom okruženju“  i, pod javnim pritiskom, miješa u unutrašnje stvari suverenih suśednih država. Pri tome se, kako prije više od stoljeća, tako i danas, ne biraju sredstva u političkoj propagandi i manipulaciji prema svojim i građanima drugih država kojima izigravaju političke mentore.

Koliko je prljavštine u beogradskim medijima govori skoro svakočasovno podizanje mrzilačkih emocija u gledalaštvu i čitalaštvu izvrtanjem stvarnosti i prikazivanjem Crne Gore kao zemlje u kojoj ne vladaju zakoni, u kojoj je diktatura, u kojoj se masovno krše ljudska prava i u kojoj je nasilno stvara novi identitet da bi se, tobože, pobjeglo od svojih „srpskih korijena“. I to se radi bez trunke novinarske časti, koriste se otvorene laži, dovode sagovornici koji izgovaraju gluposti nedostojne poluobrazovanih ljudi, postavlja ju novinarska pitanja u kojima se daju najcrnje i najgadnije konstatacije i odgovori zbog kojih bi se u pristojnim zemljama i sudski odgovaralo.

Recimo, nijedan medij u Srbiji nije prenio saopštenje MVP Crne Gore da nikakvih razgovora o stvaranju bloka protiv Srbije nije bilo, dok se cijeli bogovetni dan ponavljala vijest o tom navodnom bloku i izjave srpskih političara koji prozivaju Crnu Goru kao dio tog navodnog bloka. Što može biti cilj takve pokvarene uređivačke politike  do stvaranja ogoljene mržnje prema Crnogorcima? Čak to radi i televizija koja predstavlja ogranak američkog CNN, N1, koja je potpuno prećutala saopštenje MVP Crne Gore, a pravila prilog u svojim vijestima tipa – što treba da uradi Srbija u „slučaju Medojević“! Koliko znam, Medojević za sebe kaže da je Crnogorac, pa je to ogroman napredak srpskih medija i ministara (Popović) da će da preduzimaju akcije prema Crnoj Gori zbog, kako oni kažu, „kršenja ljudskih prava Medojevića“ i kad se radi o građanima Crne Gore crnogorske nacionalnosti! Vrlo zanimljivo! Eto Crnogorci u Crnoj Gori, od sad pa ubuduće, imaćete zaštitu Srbije u zaštiti vaših prava. Ali ne na nacionalnu pripadnost, na svoju Crkvu, na svoju istoriju, svoju baštinu, svoju kulturu, jezik …!

I onda biser! Formiran je Nacionalni savjet „Crnogoraca“ u Srbiji, koji je, brže – bolje, izdao saopštenje u kojem kritikuju politiku Crne Gore prema Srbima u Crnoj Gori i rezoluciju o tzv. Podgoričkoj skupštini, pokazavši tako da on nije formiran da se bavi zaštitom identiteta Crnogoraca u Srbiji, jezikom, obrazovanjem, kulturom, religijom, što mu je po srpskom zakonu nadležnost, već da se bavi politikom prema Crnoj Gori i da bude jedna od udarnih pesnica režima u Srbiji u obračuna sa pravom Crne Gore i Crnogorca da odlučuju o sebi. Svi koji elementarno znaju kako se formirao taj Savjet znaju ko ga je formirao, a sad znaju i zašto ga je formirao. Mada za mene to nije nikakva novost, niti je nešto što nijesam očekivao. Jasno je da će svi Crnogorci u Srbiji, koji su se dosljedno borili svo vrijeme za pravo Crnogoraca na svoje nacionalno ime i svoju državu, za njih biti ultranacionalnosti, ali, kad se zna o kome se radi, to mogu samo doživjeti kao kompliment.

Što se tiče Deklaracije o tzv. Podgoričkoj skupštini, naravno da ne postoji Crnogorac koji nije pozdravio donošenje Deklaracije, tako da mene taj Nacionalni savjet neće predstavljati, niti smatram da je Srbija ispunila svoju ustavnu obavezu da omogući NESMETANO ostvarivanje nacionalnih prava crnogorske nacionalne manjine i naše ustavno pravo na Nacionalni savjet. Ako im je stalo do istine neka ukrste popis iz 2011-te i birački spisak crnogorske nacionalne manjine u Srbiji. Kao da je ne znaju!