Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Siromašniji, bolesniji, neobrazovaniji

Tokom proteklih deset godina je prosečna zarada afroameričkog stanovništva u Sjedinjenim Državama bila od 20 do 25 odsto niža od prihoda koje ostvaruju bijelci. A razlog za to nije što postoje super-bogati bijelci poput multimilijardera Bila Gejtsa ili Džefa Bezosa. Samo mali broj Afroamerikanaca iz siromašnih porodica uspjeva da prevaziđe tu situaciju: 50 odsto manje Afroamerikanaca, čiji su roditelji po zaradi na donjoj petini ljestvice, uspjeva da se prebaci u grupu s višim platama u odnosu na djecu bijelaca.

Neposredan povod je bilo ubistvo Džordža Flojda, ali suštinski uzrok masovnih protesta u SAD jeste kontinuirana diskriminacija Afroamerikanaca. Još uvijek u SAD postoje zakoni koji učvršćuju nejednakost.

„Želim da znate da ste važni“, rekao je bivši američki predsjednik mladim Afroamerikancima. „Želim da znate da je vaš život važan, da su vaši snovi važni“, rekao je Barak Obama u video-obraćanju demonstrantima u srijedu uveče.

Oni ne prestaju sa protestima čiji je povod policijsko nasilje koje je kulminiralo smrću Afromerikanca Džordža Flojda. Mnogi Afroamerikanci u Sjedinjenim Državama ne vjeruju da su važni i da mogu da ostvare svoje snove.

Na masovnim protestima ljudi svih boja u igri je mnogo veći zalog od policijskog nasilja. Radi se o rasizmu i iz socijalne nejednakosti koja iz njega proističe, piše Dojče vele.

Zar viševjekovna diskriminacija nije prevladana? Od usvajanja Zakona o građanskim pravima iz 1964. godine, crni Amerikanci izjednačeni su sa bijelcima, a „rasna segregacija“ postala je nelegalna. Mnogi programi inicijative „Afirmativna akcija“ trebalo bi da nadoknade nedostatke s kojima se nosi crnačka populacija u SAD, na primjer, kroz rezervisana mjesta na univerzitetima. Ali do danas je većinska bijela populacija u SAD u prosjeku bogatija, obrazovanija, zdravija.

Tokom proteklih deset godina je prosečna zarada afroameričkog stanovništva u Sjedinjenim Državama bila od 20 do 25 odsto niža od prihoda koje ostvaruju bijelci. A razlog za to nije što postoje super-bogati bijelci poput multimilijardera Bila Gejtsa ili Džefa Bezosa. Samo mali broj Afroamerikanaca iz siromašnih porodica uspjeva da prevaziđe tu situaciju: 50 odsto manje Afroamerikanaca, čiji su roditelji po zaradi na donjoj petini ljestvice, uspjeva da se prebaci u grupu s višim platama u odnosu na djecu bijelaca. To je pokazalo istraživanje instituta „Brukings“. Zašto je to tako, iako su ukinute zakonske razlike i nejednakosti?

„Postoji čitav niz zakona i pravnih praksi koji negativnije utiču na Afroamerikance nego na ostale grupe stanovništva“, objašnjava Kristijan Lamert, politikolog sa Instituta Džon Ficdžerald Kenedi na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.

„To podrazumjeva sprovođenje zakona, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.“ Taj strukturni rasizam ima dugu tradiciju u SAD, kaže Lamert. Kada je vlada 1935. uvela socijalno osiguranje, izuzela je poljoprivredne radnike, poslugu i povremeno zaposlene. Sve su to bila zanimanja s malim primanjima u kojima je Afroamerikanaca bilo nesrazmjerno mnogo. Lamert kao aktuelni primjer ističe Zakon o borbi protiv uživanja narkotika.

„Prestupi vezani za drogu koju primarno konzumiraju Afroamerikanci kažnjavaju se mnogo strožije nego što je to slučaj s dizajnerskim drogama, koje se pretežno koriste na Volstritu.“ To je važan razlog zbog kojeg kod crnačkog stanovništva postoji tri puta veća vjerovatnoća da će završiti u zatvoru nego bijelci – što utiče na obrazovne mogućnosti i napredovanje u karijeri.

Situacija je slična i u zdravstvenoj politici, piše DW: u Sjedinjenim Državama ne postoji opšte zdravstveno osiguranje. Samo oni koji dobro zarađuju ili imaju fer-poslodavca zdravstveno su osigurani. U 2018. godini, prema studiji fondacije „Kajzer femili“, 11,5 odsto Afroamerikanaca nije imalo zdravstveno osiguranje. Kada su u pitanju bijelci, 7,5 odsto njih nije bilo zdravstveno osigurano.

Uz to, američki zdravstveni sistem je među najskupljima na svijetu. Do dvije trećine ličnih bankrota u Sjedinjenim Državama posljedica je troškova za zdravstvo, a crne Amerikance to više pogađa nego bijele. Iako je „rasna segregacija“ zvanično zabranjena, ona i dalje postoji: Afroamerikanci i dalje često žive u zajednicama bez bijelaca, a bijelci samo sa bijelcima.

„Zdravstvena zaštita mnogo je lošija u zajednicama sa crnačkim stanovništvom, nego u zajednicama pretežno naseljenim bijelcima“, objašnjava Lamert. Situacija je slična i u školama: „Suština je da je kvalitet školske nastave u crnačkim četvrtima znatno lošiji nego kod bjelaca. Shodno tome, šanse crnaca na tržištu rada su manje.“ Razlike u zara di među etničkim grupama u SAD su istovremeno i uzrok i posljedica njihovog lošijeg položaja u društvu.

Ali stanovanje, zdravlje i obrazovanje povezani su i na druge načine, kaže Lamert: „Crnačko stanovništvo često živi u područjima s visokim nivoom zagađenja vazduha, tamo gdje mogu da kupe manje zdravu, fast-fud hranu.“

To je glavni razlog što su češće podložni hroničnim bolestima. Odrasli Afroamerikanci pate od dijabetesa gotovo dvostruko češće nego bijelci. Stečeni oblik tipa 2 – ima ga oko 95 odsto dijabetičara – obično nastaje kao rezultat nepravilne ishrane i javlja se češće u neobrazovnim i siromašnim klasama, piše DW.

U prosjeku, lošije zdravstveno stanje odražava se i na kraći životni vijek. Prema zvaničnim podacima Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku, zdravstveno stanje bijelaca je bolje od stanja Afroamerikanaca i prosječni životni vijek bijelaca duži je za četiri godine.

U pandemiji Kovida 19, zbog slabijeg zdravlja, lošije zdravstvene zaštite u kvartovima u kojima žive ili zato što jednostavno sebi ne mogu da priušte da ne idu na posao, umrlo je natproporcionalno više Afroamerikanaca nego bijelaca

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve