Novi izborni ciklus u Crnoj Gori, a stara referendumska priča nikad nije bila aktuelnija. Referendumske tenzije i podjele ponovo su aktuelizovane nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kada je do tada prividno prikriveni svetosavski duh počeo otvoreno da se manifestuje kroz političke proteste u vidu litija i molebana, uz neizostavnu velikosrpsku histeriju iz Beograda i medijske i obavještajne napade na sve crnogorsko.
Iako su po starom dobrom običaju, predstavnici srpske opozicije potpomognuti gromoglasnom bukom propagande srpskih tabloida i rijaliti televizija početkom godine u glas slavili poraz “režima Mila Đukanovića” koji je mogao da preživi sve ali ne “to što je zaratio sa bogom”, Amfilohijevo djelovanje uz svesrdnu pomoć iz Beograda izazvalo je potpuno suprotni efekat na političke prilike u Crnoj Gori.
Homogenizacija suverenista i borba sa pandemijom
Epilog – nakon čitave halabuke zbog litija, koje su neslavno završene pod teretom raznih afera (prije svih one sa prikrivanjem pedofilije) i unutrašnjih sukoba unutar Srpske crkve i svetosavskog političkog korpusa, Demokratska partija socijalista, prema procjenama gotovo svih relevantnih istraživanja, osvojiće više mandata na predstojećim, nego što ih je imala na prošlim izborima.
Zahvaljujući agresivnoj svetosavskoj političkoj propagandi, DPS i njihovi tradicionalni koalicioni partneri Socijaldemokrate (SD), manjinske stranke i Liberalna partija (LP), su homogoenizovali i na “svoju stranu” okupili suverenističko, prozapadno biračko tijelo koje će, po svemu sudeći, ovaj put ozbiljno shvatiti zadatak da jednom za sva vremena kaže NE velikosrpskom retrogradnom političko-vjerskom šenlučenju. Prema većini istraživanja javnog mnjenja koje smo bili u prilici da vidimo, jedina nepoznanica je hoće li DPS osvojiti 41 mandat sama i hoće li zajedno se sa koalicionim partnerima približiti dvotrećinskoj kvoti od 54 mandata.
Dodatni razlog za ovako optimističke prognoze je i to što vlast oličena u DPS-u nije imala saradnika u crkvi i prosrpskim opozicionim strankam pa osim sa epidemijom korone morali da se suoče i sa opstrukcijama, što će im vjerovatno donijeti još glasova.
Ono što je najvažnije za vladajuću koaliciju je da su agresivna svetosavska kampanja u vidu litija i pandemija koronavirusa, u sijenku bacile teme koje su najbitnije u svim politički zrelim društvima – ekonomiju, životni standard, a u drugom, možda i trećem planu, su ostali problemi vezani za pravosuđe, katastrofalnu situaciju u tužilaštvu koje je u v.d. stanju, a čiji su djelovi postali odmetnuta grana vlasti koja se kotristi za lične obračune.
Pod teretom referendumske priče takođe će ostati zanemaren veliki problem prenatrpane državne administracije za čije finasirenje godišnje potrebno preko pola milijarde eura, ali i mnogi drugi problemi.
Vučićevi svetosavci i iluzija velike narodne koalicije
Jasno je da je svetosavska politika u startu osuđena na poraz na predstojećim izborima, pa se kao i nebrojeno puta do sad, nameće pitanje ko će biti najjača politička snaga među vječito gubitničkom opozicijom.
Koalicija “Za budućnost Crne Gore” na brzinu sklepana po nalogu iz Beograda uz podršku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, čiji je nosilac anonimni profesor Zdravko Krivokapić, predstavlja samo iluziju “velike narodne koalicije” iako se srbijanski tabloidi i domaće medijske ispostave srbijanske BIA-e zdušno trude da je predstave kao veliku prijetnju za vlast.
Ukratko, ova “velika” koalicija je pokušaj DF-a da revitalizuje davno potrošene politike kapacitete i nebrojeno puta poražene i prežaljene istrošene lidere. U tu svrhu su kao prirepak prišivene marginalne stranke SNP, Narodni pokret i Prava Crna Gora koje bi se, prema posljednjim istraživanjima, da nastupe zajedno na listi, borile da pređu cenzus. Jasno je da je ova “koalicija”, podržana od predsjednika Srbije i jakih struja iz Srpske pravoslavne crkve, u stvari našminkani DF uz par marginalnih stranaka koje su im prišivene iz čisto konfekcijskih razloga da bi se bar prividno napravila slika neke “velike narodne koalcije”.
Demokratski front je takođe napravio grešku što je za nosioca liste stavio čovjeka koji je potpuni anonimus. Ali treba uzeti u obzir i da su odnosi između ovog političkog saveza i lidera SPC u Crnoj Gori Amfilohija Radovića naglo zahladili posljednjih mjesec dana, jer se njegovi politički stavovi “mimoilaze” sa stavovima jednog lidera DF-a Andrije Madnića.
Daleko od toga da DF nema podršku Srpske crkve, pogotovo jednog od njenih lidera Joanikija Mićovića, ali ni približno kako je imao početkom godine nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjerosipovijesti.
Amfilohijevi mladi svetosavski neradnici
Nakon što je DF izgubio političku naklonost mitropolita SPC Amfilohija, lider SPC u Crnoj Gori se potrudio da “nacrta” ko su njegovi novi favoriti. Nakon izjave da “crkva podržava i blagosilja mlade, pametne i sposobne sinove i kćeri Crne Gore koji i na tom političkom polju žele i umiju da promijene stvari na bolje”, postalo je jasno da je novi Amfilohijev favorit besprogramni lider Demokrata Aleksa Bečić i njegovi “mladi i hrabri” saborci.
Poznato je da se Bečić tajno sastajao sa mitropolitom SPC Amfilohijem, ali je želio da ti sastanci ostanu tajna, jer je Demokrate želio da profiliše kao građansku partiju, iako mu to teško polazi za rukom.
Zbog tog nastojanja da svoje svetosavlje prikrije iza maske prozapadnog, građanskog političara, Bečić i njegovi “mladi i hrabri” i u ovoj, kako uostalom i u svim kamapnjama koje su do sad vodli, srljaju i vode bezbrogramnu priču lišenu principijelnosti, rezultata i ideologije uz ogromnu dozu patetike na granici morbidnosti.
Bečić i njegovi saradnici, u pokušaju da se opravdaju za višegodišnji nerad, obmanu birača, nedostatak partijskog programa i politički diletantizam, u kampanji nijesu štedjeli na jeftinoj patetici koja se i ovaj put zasniva na već stotinama puta prežvakanoj populističkoj poštapalici “Pobjede, a ne podjele”.
Treba samo podsjetiti da su u providnom nastojanju da crnogorsku vlast predstave kao politički faktor destabilizacije kreirali slogane koji prevazilaze sve granice zdravog razuma i dobrog ukusa. “Tata, drug mi je šampion u karateu. On je Crnogorac. Smijem li da navijam za njega?”, “Mama smijem li da se igram sa Srbima?”, samo su neki od slogana koje koriste Demokrate u okviru predizborne kampanje.
Prije toga su, u nedostatku novih ideja i konstruktivnih političkih rješenja, u promo knjižici od nekih dvadeset strana, predimenzioniranjem incidenata i predstavljanjem običnih čarki kao “brutalnih” politički inspirisanih napada, željeli sebe da predstave kao žrtve progona da bi ih građani valjda iz sažaljenja glasali.
Stvari su u slučaju Demokrata jasne – kada su već preležali čitav mandat i nemaju jasan stav po bilo kom važnom unutrašnjem i spoljnopolitičkom pitanju, promijenili su taktiku i morbidnim predstavljanjem sebe kao građanskih pomiritelja, kod birača pokušavaju da izmole što veći broj glasova pred predstojeće izbore.
Po svemu sudeći, umjesto što su osnovali koaliciju sladunjavo-patetičnog naziva “Mir je naša nacija” u koju su pozvali političkog pokojnika Miodraga Lekića, bolja taktika bi im bila da su otvoreno priznali da imaju podršku Amfilohija i SPC i po dobro oprobanom metodu se svrstali u svetosavsku opoziciju bez sakrivanja iza pseudograđanskog koncepta.
Platforma “Vijesti”
Kada je u pitanju platforma “Crno na bijelo” koju predvodi Građanski pokret URA a u kojoj su još i Savez građana CIVIS, Stranka pravde i pomirenja, Bokeški forum, tu ne treba trošiti mnogo riječi. Jasno je da se radi o još jednom, ko zna kojem po redu propalom projektu u najavi vlasnika medijskog koncerna Vijesti, koji već godinama pokušavaju da uđu u ozbiljniju političku priču, naravno bez rezultata.
Jasno je da je i ova “platforma” medijskih tajkuna i ucjenjivača osuđena na propast jer se oslanja na lidera URA-e Dritana Abazovića koji je potpuno politički marginalizovan nakon što je preležao četvorogodišnji mandat i bezuspješno pokušavao da vaskrsne zamrlu političku karijeru pozivanjem na priču o “zelenim političarima”.
Crnogorska za spas Budve
Iako se izborni rezultat na parlamentarnim izborima ne dovodi u pitanje, čini se da će veoma neizvjesno biti u Budvi, gdje nedavno smijenjena vlast koju personifikuje izvorni svetosavac, otimač imovine umješan u mnoge ilegalne radnje Marko Bato Carević, želi po svaku cijenu da se vrati na poziciju moći da bi nastavio sa svojim uzurpatorskim djelatnostima.
Carević ima veliku podršku svetosavskih krugova koji su jaki u Paštrovićima, tu dileme nema. DPS je stoga svjesno pozvao u koaliciju Crnogorsku koja se nakon što se oslobodila starih preletačkih istrošenih kadrova i politički paranoidno-šizofrenog lidera Vladimira Pavićevića, postala jedina zdravo-nacionalna (ne nacionalistička) prozapadna stranka sa crnogoskim predznakom.
Ako tome dodamo da je njihova liderka Anđela Ivanović pokazala ne samo političku već i konkretnu hrabrost kada su razulareni odbornici bivše budvanske vlasti i njihovi svetosavski saborci u Budvi pokušali da linčuju odbornika Stevana Džakovića, jasno je da se radi o stranci koja ima stav i integritet. Kada uzmemo u obzir da u Evropi sve više podrške dobijaju nacionalne stranke sa zdravo-patriotskim stavovima, Budva može biti odskočna daska za odličan izborni rezultat Crnogorske na nekim narednim izborima.
Propali bivši suverenisti traže spas od DPS-a
Socijaldemokratska partija (SDP) je nakon četiri godine srljanja izgubila svaki politiki kredibilitet, a od njihovog stamenog suverenističkog programa ostala je samo blijeda slika. Razlog zašto ih treba pomenuti su prije svega zasluge iz prošlosti.
Nakon gubljenja političkog kompasa, koketiranja sa prosrpskim četničkim strankama, politički program SDP-a se svodi na nastojanje da, zloupotrebom određenih tužilačkih i medijskih krugova, kompromituje svoju konkurenciju da bi ostvarili zacrtane političke ciljeve i ispunili dugogodišnju želju da se vrate u koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista (DPS). Da je njihov cilj vraćanja pod skute DPS-a otvoreno je priznao i njihov potpredsjednik Raško Konjević.
Podsjetimo, bivši lider SDP-a Ranko Krivokapić i Konjević željeli su da sarađuju sa prosrpskiim partijama, ali je do osvješćenja došlo, ne zato što je SDP uvidio da oni rade protiv države, već kada su poslanici DF-a nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ispsovali Konjevića i rekli mu iskreno šta o saradnji sa njim misle, dok je Krivokapić dobio flašu u glavu, ali i teške uvrede od poslanika DF-a Nebojše Medojevića.
Stoga se postavlja pitanje zašto bi neko glasao SDP i rizikovao da se ta partija opet vrati pregovorima sa DF-om, ili zašto bi uopšte glasali tu partiju kad ona otvoreno želi da bude dio kolaicije sa DPS-om. Mnogo nejasnih pitanja u veoma opskurnoj situaciji. Ali ako ova nekad veoma ugledna partija i pređe cenzus, biće to na račun stare slave, a ne na osnovu postignuća u skorijem političkom djelovanju.
Balša Knežević
Mali Bečić je ižljega’ iz debelog srbočetničkog SNP-ovog šinjela i on ne može bit ništa drugo nako srbočetničić. Njegovo političko foliranje (glede ”demokratije”), providne maske (brojne izjave) i koketiranje (o familijarnim, čoče, kumstvima sa pripadnicima manjinskih naroda) itd. – postaje ogoljeno kroz onu srpsku zastavu od 8 metara pred kućom funkcionera iz njegove stranke a člana doskorašnje koalicione vlasti u Budvi; srpski ”slučaj” smijenjenog gradonačelnika Kotora; do maksimuma neprijateljske Crnoj Gori srbočetničke uređivačke politike TV Herceg Novi, đe je istom dio vlasti. Neka ovi put bude ovoliko glede Bečićeve ”demokratije” i prodavanja političke i moralne čistote neznavenima i naivnima. Nažalost… Pročitaj više »
Ovo razmisljanje nije dobro za Crnu Goru. Umjesto odbrane DPSa i nastavljanja svadje medju suverenistickim snagama, treba insistirati na unutrasnjoj reformi DPSa i objedinjavanju svih snaga u jednu preditbornu koaliciju.. Jedino tako moze se preglasati ovaj velikosrpski mrak. Sve drugo je iluzija.