za aktuelno.me
piše: Andrej Nikolaidis
Nacija smo, jesmo li, koja drži do svoje tradicije. Izvrsni smo, istinski majstori, u obilježavanju jubileja. Tradicija nam je blistava, tu imamo konsenzus: ne slažemo se jedino oko toga čija je naša tradicija.
Ove smo godine, ipak, propustili obilježiti važan jubilej: deset godina od posjete Pamele Anderson Crnoj Gori.
Pamelina je posjeta o današnjoj Crnoj Gori rekla više istine od (bez)brojnih proslava važnih istorijskih datuma i herojskih bitaka. Baš zato i nije obilježena.
Pa da se prisjetimo…
Bilo je to na ljeto, rekosmo, godine 2009.
Sve je bilo jasno čim je objavljeno da, na poziv Atlas grupe, citiram tadašnje izvještaje podgoričkih medija, „holivudska starleta Pamela Anderson“ dolazi u Crnu Goru. Bilo je jasno da će za Pam, gdje god kroči, trčkarati čopori muškaraca koji bale kao psi u podne ljetnjeg dana. Bilo je jasno da će se Pam smijuljiti, pućiti usne, vrckati stražnjicom i put kamere isturati grudi, kad god zapazi objektiv. Organizatori posjete zadovoljno su tljali ruke – jer, dovodeći Pamelu u Crnu Goru htjeli su pozornost, a pozornost su i dobili.
“Organizator posjete” bila je Atlas grupa.
Onome ko poznaje crnogorsku medijsku scenu bilo je jasno da će wanna be blazirani medijski analitičari za ismijavanje Pameline posjete Crnoj Gori odabrati dvije pozicije. U izlivu najglupljeg populizma u mozak, jedni su se žalili što se u Crnu Goru „dovode holivudske zvijezde dok radnici ne primaju plate“. Budimo iskreni: da pred vas stanu Pamela sa jedne, a grupa lijenih, polu-bradatih radnika sa alkoholnim zadahom kao ljevičarskim oreolom oko glave i velikim Nikšićkim pivom kao oružjem revolucije u ruci, sa druge strane – kome biste prije dali pare? Drugi su se žalili na stanje duha i opštu kulturu u Crnoj Gori: evo kako smo jadni i primitivni, kad nam je glavna vijest to što nam je Pamela došla u posjetu. Ali nisu li na isti način jadne i bijedne i mnogo veće i, navodno, ozbiljnije države od Crne Gore? Nije li danas, gdje god da se na planeti čovjek zatekne, glavna vijest da je Kim Kardašijan smršala ili da je neki sretnik fotoaparatom snimio Rijaninu bradavicu ? U takvom svijetu, najbolji način da skrenete pažnju na sebe doista jeste da u goste dovedete Pamelu, a da Pameli, dok šeta gradom, iz suknje ispadne pola stražnjice. Ko se ne može pomiriti sa tim, ima ozbiljan problem ne samo sa ženskim stražnjicama, nego i sa svijetom – uostalom, zlobnici kažu da su mnogi od onih koji su pokušavali radikalno mijenjati svijet imali ozbiljnih problema sa raznim djelovima žena, ili ženom u cjelosti.
Pamelina šetnja po Crnoj Gori bila je, nema šta, dobar posao. Bilo je onih koji su se pitali: zašto baš Pamela? A ko, ako ne Pamela? Jer, šta bi ovdašnjem čoeku značilo da su ljudi iz Atlasa u posjetu pozvali, recimo, Šarliz Teron ili Evu Grin? Ali šetati Pamelu, to je već jasna demonstracija moći. To je nesporan znak da se uspjelo u životu. Jer za našeg čoeka, to je mudri nauk Borata, samo Pamela je Žena. Ne znam odgovor na slavno pitanje: šta žene žele?, ali znam šta žele naši muškarci – žele, zapravo željeli su dok je bila mlada, brate, Pamelu.
Kako su ljudi iz Atlas grupe više puta istakli, ideju da stupe u kontakt sa Pamelom dobili su od njihovih „poslovnih partnera iz Ujedinjenih arapskih emirata“. Borati iz Emirata su, primijetimo: nesebično, svoj san podijelili sa boratima iz Crne Gore. Arhetipski Crnogorac, brko sa guslama i narodnom kapom na glavi, bukvalno i fizički liči na Borata. Crna Gora je imala i predsjednika koji je bio pljunuti Borat.
Baš u to vrijeme kroz medije su se vrtjele najave da će momci iz Emirata kupiti ulcinjsku Veliku plažu. Kao što znamo, nisu. Ali da jesu, trebalo bi mnogo pamela za baywatchiranje 12 kilometara obale. Bila je to krasna vizija turističke budućnosti: u luksuznim hotelima i vilama na Velikoj plaži sunčaju se bogati borati iz svih krajeva svijeta i zadovoljno posmatraju kako ulcinjskim pijeskom, u crvenim kupaćim kostimima, sa daskom za surf nježno oslonjenom na kao u narodnoj pjesmi jedre grudi, trčkaraju stotine, hiljade pamela?
U priči Pamela u Montenegru nepresušni izvor komičnog bila je i činjenice da su ljudi iz Atlasa Pamelu neprekidno oslovljavali sa – „investitor“. Pamela je, saopšteno je, u Crnu Goru došla da investira u nekretnine. RTS je bio precizan: “Glumica Pamela Anderson obišla je danas gradilište stambeno-poslovnog centra u Podgorici i nekadašnju vojnu bolnicu Meljine kod Herceg Novog kako bi razmotrila mogućnost ulaganja u te projekte crnogorske Atlas grupe”.
Kao što znamo, Pamela nije investirala. Pamela je, pokazalo se, jedno od rijetkih ljudskih bića koje je Dušku Kneževiću uzelo pare – a ne obratno.
Pamela je, pokazalo se, znatno inteligentnija nego što su borati mislili. Posao je odradila visokoprofesionalno. Novinar televizije Atlas pitao je gošću: „Je li teško biti Pamela Anderson“? Pam je odgovorila: „Meni nije“ . To je bio oskarvajldovski duhovit odgovor, nakon kojega je moralo biti jasno: Pamela je carica.
Šta je dalje bilo sa Meljinama, Atlas grupom i Duškom Kneževićem, znamo. Kao što znamo i dokle je dogurala ova zemlja u kojoj je Duško Knežević smatran za simbol uspjeha i poslovnog genija, a Pamela za “glupu plavušu”.
Manje je poznato da je Pamela u međuvremenu postala ozbiljna lijeva aktivistkinja, koja je, iz uvjerenja, ne za materijalnu naknadu, u kampanji za izbore za evropski parlament podržala Varufakisov DiEM25, iskreno se i hrabro založila za Asanža, kojega je, iako je time postala i predmet interesovanja CIA-e, posjetila u ambasadi Ekvadora gdje je bio zatočen.
Ko je, dakle, ovdje ispao glup?
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta.