Posljednjih nekoliko mjeseci održavaju se protesti u Podgorici, Beogradu i Tirani. Okupljanja u Podgorici počela su nakon afere „koverta“, sa sloganom „97.000 -odupri se“, a organizatori proteste su nazvali „građanskim“. Na njima nema političkih obilježja i ne predvodi ih opozicija. Organizatori su, ipak, sa opozicionim partijama potpisali Sporazum o budućnosti koji predviđa, između ostalog, i formiranje prelazne vlade. Protesti se u Beogradu održavaju od početka decembra prošle godine i nazvani su „Jedan od pet miliona“, kao aluzija na odbijanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da razgovara sa demonstrantima, „pa makar ih bilo pet miliona na ulicama“. Tamošnje proteste podržavaju brojne javne lićnosti i većina opozicionih stranaka. Nekoliko mjeseci traju protesti i uTirani. Predvodi ih opozicija, a zbog više pokušaja ulaska u institucije, karakteriše ih i učestalo sukobljavanje sa policijom.
„Mnogo sličnosti je među ovim protestima, čak se i vremenski podudaraju“, kaže Popov.
On je rekao da demonstranti u sve tri zemlje protestuju protiv vlasti koju oni doživljavaju kao autoritarni režim, koji je urušio vladavinu prava i nezavisne institucije i koji je„uglavnom ugasio slobodu medija“.
Srbiji je takva da se bahatost ispoljava čak i u odnosu na poslanike. Iako upozoravaju da je mjesto za sučeljavanje argumenata parlament, naša vlast nije dozvolila tu mogućnost. Kada treba da se raspravlja o nekom zakonu, oni ne daju opoziciji da dođe do riječi i jedini način je da opozicija kaže šta misli ulica“, kazao je Popov. Prema njegovim riječima, u Tirani optužuju Edija Ramu za kriminal, u Crnoj Gori sve je krenulo od afere koju je pokrenuo Duško Kneževic, a u Srbiji se „sve nagomilalo“.
Popov kaže da se ovi protesti razlikuju po tome ko ih organizuje.
„U Crnoj Gori proteste ne organizuje opozicija, ali ih podržava, u Tirani je organizator opozicija, a u Srbiji je najčudnije – imamo neku vrstu udružene opozicije kroz Savez za Srbiju, ali to je toliko šaroliko društvo koje nema jasan koncept šta i kako“, kazao je Popov. On je istakao da nijesu realni zahtjevi koji su prvobitno ispostavljenii u Srbiji i u Crnoj Gori – da predsjednik države i premijer odmah podnesu ostavke, kao i niz drugih.
„U Crnoj Gori bili su, kao i u Srbiji, oročeni neki zahtjevi, ali ti rokovi su prošli. Kod nas u Srbiji je realno to što je dat novi zahtjev, a to je formiranje zajedničke komisije u kojoj bi bili predstavnici vlasti i opozicije i koji bi dogovarali uslove za fer izbore, smjenu regulacionog tijela za elektronske medije, kao i da se u javnim servisima postave tehničke uprave i uređivacki timovi do izbora kako bi se obezbijedilo neutralno informisanje“, kazao je Popov.
On je istakao da je „najžešće u Albaniji“, gdje situacija sa protestima liči na događaje koji su bili u Francuskoj.
„Demonstranti su tamo u više navrata htjeli da uđu u parlament. Situacija u Tirani liči na onu u Francuskoj gdje su se stalno dešavali sukobi sa policijom“, kazao je Popov.
Njegov stav je da je kraj protesta neizvjestan, s obzirom nato da vlast ne prihvata zahtjeve demonstranata.
Građanski protesti su masovni, ali se brzo „potroše“
„Građanski protesti daleko su masovniji nego kad ih predvodi opozicija, ali činjenica je da prijeti opasnost da se kao takvi vremenom „potroše“ jer će vlast reći „samo vi pričajte i šetajte dok ne postanete nasilni, a kad postanete nasilni, vlast će braniti institucije“, kaže Aleksandar Popov.
On je istakao da, ako građanski protesti potraju, na njihovo čelo vrlo brzo staje opozicija. Popov je podsjetio da su u Srbiji 2017. bili građanski protesti, ali su se vremenom, kako je rekao, „istopili“ jer nije bilo jasnog vođstva i jasnog programa.