Politički opskurant advokat Velibor Marković u sukobu sa etikom, pravnim i istorijskim činjenicama

Piše: Mr. NOVAK ADŽIĆ, diplomirani pravnik, istoričar, magistar i doktorand istorijskih nauka i stručni saradnik na katedri za istoriju, na četiri predmeta, Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Nikšiću   

Nedavno se, putem Fejsbuka (Facebook) i drugih sredstava društvenog informisanja, a pritom i potom, gostujući na jednoj privatnoj ovdašnjoj neočetničkoj, srpskoj televiziji, što je, zatim, prenio i jedan, ovdašnji, od strane zemlje plaćenički, petparački, rusko-srpski agenturni, jeftini, neočetnički portal (iz mentalno-higijenskih razloga mu ime ne navodim), inače totalno, organski, kontaminiran mržnjom prema Crnoj Gori i Crnogorcima i građanskom društvu i našoj crnogorskoj nezavisnoj državi, oglasio s vulgarnim glosarijem, odnosno, evidentnim lažima, opskrbljenom napadu na mene i moje dugotrajno pisanje o postojećem i važećem Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica. To je ideološko-politički, somnambulni advokat iz Podgorice tzv. gospodin Velibor  Marković, opskurni i nametljivi protivnik ovog Zakona, koji je faktički i formalni zastupnik teza okupatorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, u političko-klerikalnom velikosrpskom i litijaško-populističkom pokušaju oponiranja navedenom Zakonu i ataku na državu Crnu Goru.

Primitivni advokat i tarifna, advokatska vega i polupismeni javni deklamator bulevarskih dometa Velibor Marković, koji nema nikakve veze sa naučnom retorikom, ni sa pravom argumentacijom, priča, duže vrijeme, kao da mu je jabuka u grlo zapala, ali treba jedno da zna i da nauči činjenice kao osnov istorijske i pravne naracije, a ne brutalno da laže i još, pored toga, što je ordinarni lažov, treba bar elementarno i esnafski poštovati one koji su mnogo školovaniji i obrazovaniji od njega. Formalno i suštinski. A moja malenkost u odnosu na njega jeste to po svim univerzitetskim referencama daleko stručno i naučno školovanija i obrazovanija od ovog frustriranog mračnjaka. Zapravo, ja sam u odnosu na, po javnom vokabularu rečeno, seosku medijsku torokušu, alapaču, tj. adokata Velibora Markovića, makar, nakon završenog Pravnog fakulteta, sa boljim završnim ocjenama nego on koji je okončao isti Pravni fakultet, te više i iznad toga, završio formalno i stvarno pet godina univerzitetske škole više nego on, kako na magistarskim i doktorskim studijama istorije (davno sam magistrirao na istorijskim naukama). Elem, imam neuporedivo više škole, u formalnom i institucionalnom smislu, nego što to ima, somnambulni advokat i primitivni javni i tarifni profiter i rentijer, koji me javno kleveće i to u mom odsustvu. Markoviću pri tom nije bastalo da mi to što laže o meni, javno u TV duelu reče u lice. A imao je šansu, ali pobjegao je sa pravno-istorijskog, stručnog i naučnog megdana.  Piši mu čojstvo i hrabrost, kojih isti nema, niti ih je ikad imao, kad ovako vrijeđa, kleveta, blati. On je vulgarni klevetnik najgore vrste i građanska kukavica u javnoj polemici.

On je, inače, onako zbunjen, medijski pogubljen, toliko evidentno da više nego mutavo djeluje, zamuckuje itd… On je jedino hrabar u tome kad mene i drugih, živih i mrtvih, u neposrednoj debati nema, i sklon, oskoljen, da  javno napada, a u esenciji isti sve laže o meni i drugima, posebno kad pokuša da nas javno vrijeđa, kao što je nesrećnik i profiter uradio. To je, što se mene tiče, esencijalno i strukturno, za prezrenje moje, ali i zastidu njegovu. No, stid je jedino moguć kod onih koje čojstvo krasi, a njega je maltene nemoguće, ili preteško, uvrstiti u tu kategoriju. Dalje, advokat V. Marković sve ovo čini samo, svuda đe može to eksponira, pod uslovom, ponavljam, da ja tu nijesam prisutan. U oči to mu, eksplicitno i flagrantno, ne basta meni reći, što javno iznosi neistine protiv mene, u, naravno, mom odsustvu. Tu on i u tome nedjelu, kojeg u povratu čini, pokazuje vlasetiti javni, nemoralni rad i pad i kukavički intelektualni i građanski, a imao je priliku, da to što se sa mnom ne slaže pokuša mi reći oči u oči na jednoj komercijalnoj privatnoj televiziji, ali je to namjerno, iz vlastitog stručnog straha i nesigurnosti, neznanja, izbjegao, jer bi prošao tako, konkluzivno, da se sučeljavanje javno o predmetnoj temi zbilo, kao bos po trnju. Anonimusi i nesreće vazda ostaju što esencijalno jesu. Javno mu to zborim, pa neka me u građanskom postupku tuži. Dokono. Tu sam i čekam, ako tako dotični odluči.

Moji Cetinjani bi rekli, primjereno javnim nastupima ovog advokata: piši mu znanje, pravnu i polemičku hrabrost i viteštvo. To su inače kategorije daleko od tzv. gospodina Markovića, a on je sve u javnoj komunikaciji samo ne gospodin. No čojstvo i intelektualno poštenje od njega se ne može ni očekivati. Empirija to pokazuje. Inače, on je, do početka ove godine, bio totalni anonimus u javnom životu Crne Gore, no sada nastupa u svojstvu profiterskog člana pravnog tima okupatorske i uzurpatorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I neka ga, njegov legitimni i legalni izbor, ali kad oće i to čini da priča o istorijsko-pravnim pitanjima vezanim za status SPC u Crnoj Gori i za postojeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti ne samo da je nevaspitana osoba, već se ponaša tako kao da je otišao u svatove za nevjestu bez oružja i one rabote.

Dalje, nema, polupismeni advokat Velibor Marković (a pozivam ga da on i ja školske diplome objavimo i naučne i stručne radove javno, pa će javnost viđeti koliki je on mali mrav u odnosu na mene, jer on, u pljuvačkoj, navodnoj raspravi sa mnom, koju podmuklo vodi, bez mog učešća, i iza mojih leđa, kukavički) tih kapaciteta, ni znanja, ni škole kao ja, ni hrabrosti da mi to u lice kaže što me isti oblajava na drugim mjestima, te se on kao, najgora od najgorih tamo nekih seoskih torukuša i alapača, u mom odsustvu osokolio da me vrijeđa i kleveta, jer činjenički, argumentovano i pristojno on je u tom smislu tabula rasa, potpuno prazna tablica da bi u pristojnoj debati sučelio argumente s mojom malenkošću.

Daleko je on, civilizacijski, od normalng svijeta i kodeksa vaspitanog javnog diskursa. I pored toga, ponavljam, on je vrlo nevaspitana osoba, ali neka ne misli da mu to nevaspitanje može javno proći bez mog konkretnog i činjeničkog odgovora i demantija njegovih fantazmagorija i gluposti koje izriče, pozivajući se on, licemjerno, demagoški na ustavno-pravne norme i praksu. A demantovati njega lakše je nego sa đecom igrati lopte ispred zgrade. No, iskren da budem, ovo je moj potonji odgovor neznalici, klevetniku, uhodi i tvorcu najgorih izmišljotina, somnambulnom advokatu Veliboru Markoviću. Iskren da budem, prezirem ga, jer je nedostojan moralno, intelektualno i profesionalno da polemišem sa njim. I ne zna ništa, plus navedene tvrdnje. Iza koje, granitno, činjenički i argumentovano, stojim, spreman da je zastupam i branim pred svim pravosudnim instancama i medijima.

Da nastavim, da ne bih ostao nedorečen. Očigledno je, nudio se, duže vrijeme, g. Velibor Marković, doduše, indirektno, ali napadno, radi vlastite privatno-budžetske lukrativnosti, advokatskog profita, na način koji je dijelom nalik na ponašanje neke noćne dame iz bordela, da bude u crkveno-političkom timu za pregovore sa Vladom Crne Gore, tj. u delegaciji pravnog tima SPC-Mitropolije Crnogorsko-primorske, ali mu, po objavi šefa Amfilohijevog pravnog tima, izvanjca i stranca sa privremenim boravkom u Crnoj Gori, g. Velibora Džomića, nije se odmah izašlo u susret, ali  mu je, u tom procesu, želja zatim ispunjenja.

No, polupismeni advokat Velibor Marković je takav. Uvijek reklamerski i profiterski novčano nametljiv. On je, manipulatorski podao, javno podmukao, klasični štreber, atipični ovovremeni gebelsovski tip u propagandi, pravni i pravno-istorijski obmanjivač i neznalica, sklon da kleveta i vrijeđa, ali samo kada mu suparnika nema u duelu-oči u oči; da o meritumu eksponiranog, krucijalnog, problema, ad hominem raspravlja, pa i ako hoće ad personam da vodi diskusiju.

Evo mene, uvijek i svuda u tom smislu. No, advokat V. Marković, imanentno, kad se činjenicama može kompromitovati, kao što je, a toga je sijaset, bježi, neviteški neznalački sa bojišta, nema ga, plašljivog pravno i istorijski, nije on onamo i onda đe se sukobljavaju i ukršataju polemički pravno-istorijska koplja o konkretnim pitanjima i problemima. Takav je slučaj kad je u pitanju njegov lažljivi i pravno-politički infantilni javni diskurs sa mnom. Primarno, o postojećem i važećem Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, o kojemu neuporedivo više i bolje od njega znam, njega nema da se konfrontira činjenicama sa mnom, nego polemički, što mu i pripada, bježi u mišju rupu.

Upoznajem, ovom prigodom, javnost sa činjenicom da je advokat Velibor Marković, politički, kamuflirani, eufemistički, prozirni i porozni, velikosrpski nacionalista i apologetčar i promovent okupatorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja ga, na njegovu žalost i nerealna očekivanja (uprkos preporuci, koja ga „veliča“ idejnog, istorijsko-pravnog i drugog goluba-prevrtača, konvertita dr Blagote Mitrića), ipak, nije naknadno uključila u njen pravni tim SPC za, ranije, otpočete pregovore sa Vladom Crne Gore. To je činjenica, a on je odbio da, simplifikovanom i nehrabrom, podmuklom i lažljivom, tzv „argumentacijom“, da se u raspravi i suoči, polemiše sa mnom (koji mnogo više formalne škole imam nego on, a i nadasve obrazovanja) i „ukrsrsti koplja“ u eventualnoj raspravi o postojećem i važećem crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti…, na TV VIJESTI u emisiji „Načisto“, kako je to tada ponudio, njemu i meni, autor i urednik te emisije g. Petar Komnenić. Ja sam tada to uslovno prihvatio, a advokat Marković Velibor, porozni i jeftini demagog i propagandista i agitator, odbio je tada javno sučeljavanje sa mnom sa nižerazrednom „argumentacijom“. Pozivam da o ovome što je i kako bilo, ako treba, svjedoči, medijski, javno, Petar Komnenić, a neka, također, javno g. Marković objavi zašto je i kako odbio tv duel sa mnom u emisiji „Načisto“. Odbio je samo zato što bi pravno-istorijski, činjenički i dokazno, bio poražen, jer o ovoj problematici njegova znanja su više nego loša.

Toliko o Markovićevom znanju i poštovanju principa da se, u sučeljavanju argumenata traži, možda i djelimično spozna istina, istorijska i pravna. I nadasve, sve ovo decidirano govori o perfidnoj njegovoj igri, da me navodno, on, polupismeni tip, s pokvarenom maštom,  pokuša, averzivnim, lažima, podvalama i denucijacijama, bulevarskim i primitivnim vokabularom, nastojati, tobože, diskvalifikovati, oklevetati, pišući i objavljujući, preko društvenih mreža i jeftinih plaćenih portala gnusne laži protiv mene.

Ja sam Cetinjanin, a oni i moji, i ja njihov, te Cetinjani bi rekli „piši mu obraz i čojstvo“. No, neka g. Velibor Marković, radi što je naumio, a o čojstvu, a kamo li viteštvu (riterstvu) on teško, čak ni i u snu, razgovarati ne može. Makar ne sa mnom. Stari Rimljani bi rekli, u pitanju je metafora, „ŠTO JE DOPUŠTENO JUPITERU, NIJE DOPUŠTENO VOLU“. Sapienti sat!

Na kraju, želim da se legitimišemo. Ja svakako imam, repeticionalno, realna je prezentacija činjenica, više pet godina završene univerzitetske škole od advokata Velibora Markovića, a o intelektualnim, stvaralačkim dometima, neću čak da govorim, jer je to nepristojno i nepouredivo upoređenje mene i njega sa stanovišta znanja i djela. Malo nije dopušteno upoređivati sa velikim. Ja imam objavljenih 17 naučnih djela, advokat Marković nijedno. PROPALI ADVOKAT BEZ IJEDNOG NAUČNOG I STRUČNOG PRIZNATOG DJELA.

Pored toga, ja sam sa odličnim uspjehom, s puno višim prosjekom završio Pravni fakultet nego g. Velibor Marković, te ga, opet pozivam da to, obostrano, javno objavimo, on i ja, elem, diplome o završenom Pravnom fakultetu sa prosjekom koji piše u istima nama dvojici…Takođe, ja sam spreman da objavim faksimil moje davno stečene diplome magistra isotorijskih nauka i sva dokumenta koja se tiču mojih doktorskih studija iz čiste istorije, uslovno, tako formulisano, u trajanju od tri godine, nakon završenih magistarskih studija o mojim doktorskim studijama iz oblasti istorijskih nauka.

No, gospodin Velibor Marković, sem diplome Pravnog fakulteta i standardnog sudsko-advokatskog ispita koji je praktična provjera znanja stečenog na osnovnim studijama, nema dalje, u stručnom i naučnom smislu što prijaviti. Jer ne zna ništa i diploma nema van toga. Nije ni to malo, što g. Marković školski ima, ali je  to, ipak, puno, pet godina manje, u školskom sistemu u odnosu na ono što sam ja završio. Razumijem, onda, njegovu frustraciju i kompleks inferiornosti. U odnosu na mene on i previše kasni, zaostaje i rudimentaran je. Ali mu je, pogani jezik i uvredljivi, brži od, inače, oskudne pameti, pa viškom apsurdnih riječi i kleveta, pokušava kompenzirati svoje loše, površno, pravno-istorijsko znanje, naročito kada se to tiče postojećeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i svojinski-istorijsko pravnog statusa pokretnih i nepokretnih sakralnih pravoslavnih dobara, kojima više decenija bespravno i uzurpatorski „gospodari“ političko-nacionalistička Srpska pravoslavna crkva, čiji je jedan od šegrta, pored Džomića, i advokat Velibor Marković…

*Stavovi i mišljenje u ovom tekstu izneseni od strane našeg redovnog kolumniste nužno ne moraju da odražavaju stav redakcije i uredništva portala Aktuelno