Pobjede, a ne podjele

Piše: Goran Popović

Pošto su se prethodne nedjelje srpski geostratezi “prosuli” sa tezom da je Milo Đukanović “opasan” jer se okrenuo zapadnoj civilizaciji, ovih dana četnički analitičari, shvativši da su se tu zajebali na svoju štetu, okrenuli su priču. Svjesni, naime, da svi oni, sa sve izdašnom podrškom majke Rusije, ne mogu vratiti Crnu Goru u velikosrpske vode, sad prosipaju političke i medijske spinove kako je “Milo prešao crvenu liniju i da Zapad diže ruke od njega!”.

Opet su, međutim, četnički geopolitički stratezi, ostali na nivou diletanata obrazlažući ovu svoju idiotsku tezu time da je “Đukanović “odvojio” Crnu Goru od Srbije, uvukao je u NATO i otvorio posljednje pregovaračko poglavlje sa Evropskom unijom”, pa im, tamo njima na Zapadu, više ne treba. Ergo, Mila će se Zapad sada odreći da bi Crna Gora, valjda, postala srpska, teokratska, proruska država, okađena Amfilohijevim tamjanom?!

Za taj projekat frustrirani četnici sad traže saveznike na Zapadu, od IFIMED-a, Fridom hausa, SALC-a , do izlobiranih britanskih i američkih potrošenih političara. Na domaćoj sceni ovih dana aktivirane su na tom planu i neke NVO koje rade po principu koliko grantova, toliko muzike. A para za takve neće faliti. Već neki milion i kusur stiže iz Beograda! Za ostale izvore ne znamo, ali znaće Andrija i Nebojša.

I u Budvi su frustrirani gubitnici još ubijeđeni da “17 nije više od 16”, kako ih je, nedavno, naučio počasni predsjednik SDP Ranko Krivokapić. Na toj pogrešnoj premisi frustracije se Budvom šire geometrijskom progresijom, pa je, osim raznih asfaltera i kuvara, vidno potrešena postala i jedna dama, bivša novinarka, koja je u međuvremenu (dva puta) javno jebala majku premijeru Markoviću i cijeloj policiji, a zatim, sa egzotičnim partnerom i istomišljenikom, protestovala ispred zgrade lokalne uprave. Nije to bio Buridanov, no magarac Ive Bajković, ali je ostao dobra ilustracija za ironičnu tezu o “slobodnoj volji” francuskog filozofa iz 14. vijeka.

“Slobodnu volju” u odnosu na svoje partijske centrale ovih dana demonstrirali su Carević i Radović, insistirajući na odbrani Ustava i zakona Crne Gore. I to je malo čudno, jer za taj Ustav nije glasao ni Mandić, a ni partija iz koje je kao političar stasao Aleksa Bečić. Tako da bi Bato Carević mogao partijski da odgovara, a za Bečića se ionako u programskoj političkoj ravni ništa ne zna, pa Radović može slobodno da brani Ustav ili da bude protiv njega. Pobjede, a ne podjele!

Džaba su krečili, jer se onda desi freško istraživanje agencije “House of win” prema kojem Milov DPS u ovom trenutku uživa podršku 39,8 odsto građana Crne Gore. Tri puta više od Fronta i tri puta više od Demokrata. Oni zajedno i fali još 13 odsto! Ranko, Dritan, Danilović, Milačić i ostali autsajderi se tu ne računaju…

Sa tradicionalnim koalicionim partnerima, Socijaldemokratama, Bošnjačkom strankom, albanskim partijama, Hrvatskom građanskom inicijativom i Liberalnom partijom, imaće Milov DPS opet većinu približnu onoj na referendumu 2006. godine, od oko 55 odsto.

P.S. Kad čovjek bolje razmisli, sjajan je Bečićev slogan: Pobjede, a ne podjele! No, sve pobjede do sada pripadaju Milovom DPS-u, i to bez podjela sa glasovima Crnogoraca, velikog broja normalnih Srba, Bošnjaka, Muslimana, Albanaca, Hrvata… Zato bi Aleksa mogao ozbiljno razmisliti o kolektivnom učlanjenju Demokrata u DPS. Jer samo tako će doseći zvjezdane visine svog slogana…