Pobjeda litijaša otvorila bi bosanski scenario u Crnoj Gori

Piše: Muhamed Borogovac

Uskoro, 30. avgusta 2020. će se održati parlametarni izbori u Crnoj Gori. To su istorijski izbori za Crnu Goru, ali su veoma bitni i za Bosnu i Hercegovinu, jer bi pobjeda litijaša bila prava tragedija za sigurnost Bosne i Hercegovine, i pogotovo Bošnjaka u Crnoj Gori. Naime, dovoljno je pogledati kartu Balkana, pa shvatiti da Bosni treba suverena i neposlušna Crna Gora, kada je velikosrpski projekat u pitanju.

Za Crnu Goru su to istorijski izbori, jer se radi o očuvanju crnogorskog suvereniteta. Ako pobijede crnogorski patrioti, predvođeni Demokratskom partijom socijalista Mila Đukanovića, Crna Gora ce ostati na kursu nezavisnosti od Srbije. Ako bi pobijedile prosrpske stranke, nazovimo ih Litijaši, u Crnoj Gori bi se vjerovatno dogodio bosanski scenario rasturanja države. Dogodilo bi se ono što Srpska pravoslavna crkva “naivno” traži, a to je “samo dijalog vlasti sa Srpskom pravoslavnom crkvom”, tj. sa Litijašima.

Sjetimo se, Alija Izetbegović je svojevremeno pristao na takav “dijalog sa Srbima”. Time je otvorio za promjene Ustav cjelovite građanske države, Republike BiH, da bi smo kroz taj “dijalog” dobili Republiku Srpsku, koja je sada vječna omča oko vrata Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Republika Srpska blokira rad države Bosne i Hercegovine gdje god stigne, da bi je tako dovela do totalnog raspada i prisajedinjenja Republike Srpske Srbiji. Samo zato Bosna sada zaostaje u odnosu na susjedne države Hrvatsku i Crnu Goru, koje su uspješno izbjegle taj “dijalog sa Srbima” i sada marširaju naprijed giganstkim koracima ka svom prosperitetu u okviru Evropske unije.

SPC POLITIČKI MOBILISALA SRBE U CRNOJ GORI

Srbija, Republika Srpska, i Srpska pravoslavna crkva veoma mnogo očekuju od ovih izbora. Naime, oni su masovnim litijama politički mobilisali crnogorske Srbe, i oni će masovno izaći na izbore. Slušajući srpsku porpagandu, imamo osjećaj već viđenog 1992. u Bosni. Sjetimo se, tada su srpski mitingaši širili mit o “ugroženosti srpstva od Ustaša i Turaka”. Sličnost je tolika da sada čak i Đukanovića proglašavaju svojim mitskim neprijateljem “ustašom”.

Oni zbog kojih najviše pišem ovaj članak su crnogorski Bošnjaci. U jugoslovenskom školskom sistemu, Bošnjacima nije bila priznata etnička posebnost, te su bili predmet srpske asimilacije, tj. gubljenja identiteta. Zato su postali lagan plijen srpske propagande, i sada su ponovo cilj te propagande u vezi sa ovim izborima. A da bih dočarao suštinu te propagande, citiram npr. “analizu” slovenačkog IFIMES-a, jednog od mnogih medija sa područja bivše Jugoslavije koji je pod uticajem srbijanske politike.

HAJKA NA ĐUKANOVIĆA

“Čak su Bošnjaci, kao žrtve Đukanovićevog režima, pod strahom od prijetnji prisiljeni da glasaju za svoga zločinca. Tu se misli na počinjene ratne zločine i zločin genocida u Srebrenici sa kojim se povezuje Milo Đukanović, u ulozi tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore, koji je sudjelovao u radu Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije o čemu postoje brojni pismeni dokazi. Opravdanim se postavlja pitanje, da li su Bošnjaci zaboravili ili prešućuju činjenicu, da je Milo Đukanović bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića (SPS) i da je ostao kao jedini visoki zvaničnik iz ratnog perioda, koji još nije sudski procesuiran, iako ratni zločini ne zastarijevaju.”

Ja, kao Bošnjak, ovako ću odgovoriti na ovu propagandu:

Zašto sada imamo ovu hajku na Đukanovića? Pa upravo zato što je on otkazao poslušnost Srbiji u njenoj nečasnoj politici agresije na susjedne države. Samo zato je sada i Crna Gora postala žrtva te politike. Glasanje za predstavnike Srba u Crnoj Gori, a protiv Đukanovićevog DPS-a, bi značilo kolaboraciju sa velikosrpskim projektom i podršku budućem vraćanju Crne Gore u vazalski odnos prema Srbiji, tj. povratak u stanje “dva oka u glavi” iz devedesetih. Zato je gornja propaganda protiv Đukanovića za pametne u stvari najbolji razlog da glasaju za DPS, ako iz nekog razloga ne žele da glasaju za “Bošnjačku stranku”.

Znajući koliko je Srebrenica bolna za Bošnjake, gornji propagator nastoji nekako povezati Đukanovića čak i sa Srebrenicom. Međutim, zna se ko se smatra odgovornim za Srebrenicu Presuda Intrenacionalnog suda Pravde jasno kaže: Genocid u Srebrenici su počinili Vojska Republike Srpske i Policija Republike Srpske.” Zatim kaže se da je i Srbija odgovorna, jer nije spriječila taj genocid.

Osim toga, srpski propagandist kaže da “postoje mnogoborojni dokazi o umiješanosti u genocid Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije u kojem je bio i Đukanović, koji jedini još nije sudski procesuiran”. Pa za pametne ovo je najbolja odbrana Đukanovića, jer postoje pismeni dokazi o umiješanosti VSO-a, a ipak svjetski sudovi u kojima sjede vrhunski pravnici, profesionalci, nisu našli za potrebno da procesuiraju Đukanovića. Jedino objašnjenje je da on nije ništa kriv, jer su neki drugi, “važniji drugovi” iz Srbije, donosili odluke.

Na kraju, najbolji argument zašto Bošnjaci treba da glasaju za Đukanovićev DPS, tj. za politiku koja neće prihvatiti dijalog sa SPC i tako će sačuvati cjelovitu građansku Crnu Goru je ponašanje Republike Srpske u BiH prema Bošnjacima koji žive u granicama RS. To su porobljeni ljudi, izloženi su svakom maltretiranju, ne samo od njihovih komšija Srba, nego je to državna politika Republike Srpske sa ciljem da ih istjeraju, da bi prisajedinili Republiku Srpsku Srbiji. Bošnjaci u Republici Srpskoj su stalno izloženi maltretiranju ne samo od pojedinaca, nego i državnim propisima Republike Srpske, i na šalterima Republike Srpske.

Zašto sada imamo ovu hajku na Đukanovića? Pa upravo zato što je on otkazao poslušnost Srbiji u njenoj nečasnoj politici agresije na susjedne države. Samo zato je sada i Crna Gora postala žrtva te politike.