Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Opasnost reči se ne sme potcenjivati

za aktuelno.me

piše: Vlatko Sekulović

U svom manifestu od preko 1500 stranica masovni ubica Andreas Brejvik je detaljno obrazložio svoj pogled na svet koji se može svesti na nacionalizam, odnosno navodnu odbranu „Evrope nacija“ od „kulturnog marksizma“ i Islama. Kako bi odbranio tu „Evropu nacija“, ovaj nacionalista je 22. jula 2011. godine hladnokrvno ubio 8 ljudi u Oslu i 69 na ostrvu Utoja.

Vlatko Sekulović

Ubijeni su bili članovi Laburističke partije Norveške, odnosno njenog podmlatka. Cilj ove egzekucije jeste bila da se eliminišu ljudi koji predstavljaju „otrov“ po norveški narod, koji se suprotstavljaju nacionalizmu  zalažući se za multietničnost i multikulturalnost, u nacističkom žargonu žigosani kao „komunisti“.

Koga sve nacionalisti smatraju za „komunistom“ govori i primer Frica Kuna vođe nacističke Američko nemačke federacije, koji je 20. februara 1939. godine organizovao u Njujorku, u Medison skver gardenu, skup gde je okupio 20.000 svojih pristalica i oštro napao, kako ga je nazvao, „jevrejsko-boljševičkog“ predsednika SAD Frenklina Ruzvelta. U svojim govorima i pamfletima Gebels je uvek optuživao sve one koji se suprotstavljaju nemačkom nacionalizmu, koje drugačije misle o nemačkom nacionalnom identitetu da su „nacionalni dezerteri“, marksisti, komunisti, Jevreji, boljševici, ili kako je to on napisao: „Boljševizam i Jevrejstvo su dve reči koje označavaju istu stvar.“.

Dakle može se zaključiti da povod raspirivanja mržnje prema neistomišljenicima nije u nacionalnosti onoga prema kome je upravljena, već u stavovima različitim od nacionalističkih. Dakle reći „mrzim komuniste“, u govoru mržnje nacista bilo je sinonim ne samo sa mržnjom prema Jevrejima i svim drugim narodima koji su bili inferiorni u odnosu na Nemce prema viđenju nacista, već i prema onim Nemcima i drugima koji nisu delili mržnju nacionalista prema drugim narodima, bez obzira na njihovu političku pripadnost. Mržnja, govor i dela, nacionalista je upravljena u suštini prema svima onima koji ne misle kao oni.

Nedavno je osvanula fotografija izvesnog A.M. kako je uperio dva prsta u spomenik Ljubu Čupiću, kao da puca, proprativši ovaj čin na društvenim mrežama rečima: „Ubili smo te jednom, ubićemo te opet. Ubijaćemo vas opet i opet, sve dok se srpske zemlje i srpski narod ne oslobode vašeg đavoljeg duha i otrova.“.

Navodno je, kako su prenela sredstva informisanja, ova osoba u svoju odbranu izjavila pred sudijom da „mrzi komuniste“. Ljuba Čupića su streljali fašisti i četnici, odnosno, kako ih je Ljubo nazvao nacionalisti kvalifikujući ih kao „ljudska ništavila“.

Dakle, jasno je da se izvesni A.M. svojim rečima identifikuje sa ubicama Ljube Čupića i preti novim ubistvima. Ako su nacionalističkoj terminologiji komunista i Jevrejin isto, onda reči dotičnog A.M. odjekuju kao eho sledećih reči: „Sva moderna gesla evropska sastavili su Židovi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola…. O tome treba da mislite, braćo Srbi , i u vezi s tim da ispravljate put svoj pre svojih misli, želja i dela.“. Ovo su reči Nikole Velimirovića (alijas Nikolaja) koji je držao opelo Ljotiću, nazivajući ga „velikim hrišćanskim državnikom“ iako su njegove jedinice učestvovale u masakru kragujevčana, odraslih i dece, 21. oktobra 1944. godine.

Govor mržnje je zabranjen zakonom, kroz krivično delo raspirivanja verske, nacionalne i rasne mržnje. Da li se u konkretnom slučaju A.M. radi o raspirivanju nacionalne mržnje? Usko tumačeći pravnu normu, nije izražena mržnja ni prema kom narodu, osim što se poziva na oslobođenje srpskih zemalja i srpskog naroda od đavoljeg duha i otrova. Međutim, ove reči nije moguće tumačiti izvan nacionalističke, iliti nacističke terminologije. Đavolji duh i otrov u Velimirovićevoj su samo zamenica ze Jevreje, a Jevreji su zamenica za sve one koji se ne slažu ili se suprotstavljaju nacionalističkoj ideologiji poput Ljube Čupića. Oslobođenje srpskih zemalja aludira na prvu tačku programa Nacionalsocijalističke radničke partije Nemačke: „Tražimo ujedinjenje svih Nemaca i stvaranje Velike Nemačke na osnovu prava naroda na samoopredeljenje koje imaju sve nacije.“.

Time što se dotični A.M. navodno branio rečima da „mrzi komuniste“, u nacionalističkom narativu je isto kao da je rekao da mrzi Jevreje ili da mrzi one koji ne mrze druge narode. A.M. je pripadnik nacionalističke ideologije koja zagovara mržnju prema onima koji ne misle kao oni bez obzira kojoj veri, naciji, socijalnoj grupi pripadali, bez obzira da li se radi o Čupiću ili Ruzveltu. Drugim rečima, govor mržnje može biti upravljen i prema onima koji se bore protiv takve mržnje. Stav prema nacionalizmu i njegovom izdanku nacional-socijalizmu, ne može se svesti na puko prihvatanje odbrane počinioca, jer bi to bilo kao kada bi sudija oslobodio ubicu koji se brani tvrdnjom da bi ubijeni, ovako ili onako, kad tad umro.

Opasnost reči se ne sme potcenjivati, posebno ako imamo u vidu da je u brojnim slučajevima, od njemačkih nacista do norveških nacionalista, riječ, pisana ili izgovorena, bila uvod u masovna ubistva. Brejvik čak u svom pamfletu, za razliku od dotičnog A.M., nije ni najavio ubistva, pa je likvidirao 77 ljudskih bića. Ne može se posmatrati iskaz sadržan u riječima „Ubili smo te jednom, ubijaćemo te opet. Ubijaćemo vas opet i opet…“ na isti način kao prekršaj, kao kada neko oskrnavi spomenik tako što iscrta grafit ili se popiški na istom. Da li treba da se reči pretoče u dela kako bi još jednom shvatili značaj i smisao riječi i na koji način ove izazivaju mržnju i dovode do još težih zločina? Da li nam iskustvo iz devedesetih godina prošlog veka nije dovoljno kao podsetnik? Potcenjivačko shvatanje nacizma pre Drugog svetskog rata, kao infantilne i neozbiljne ideologije i pokreta, maltene prekršaja, nemački i drugi nacionalisti su shvatili kao slabost, podstrek i ohrabrenje u nameri da počine zločine koji su postali najveća nesreća i tragedija čovečanstva u njegovoj istoriji.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta.   

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve