Onako, civilizacijski

Vjerujem i da niko ne pamti da se ijedan jugoslovenski seljak tada pobunio kako su mu se zbog preleta helikoptera krave poplašile, a koze razbježale. Uz to, čisto sumnjam da je iko tražio nadoknadu od tadašnje vojske zbog uznemiravanja životinja. A i da jeste, nešto ne bih baš dijelio njegovu sudbinu.

piše: Željko Vukmirović

Frustracije su oduvijek bile teška stvar. Još ako moraš da prebrojavaš decenije tog suživota, kada nijesi smio da zucneš, niti živ da se čuješ, čovjek mora priznati da je u problemu.

Ovih dana slušamo priče aplikanata evropskih grantova kako konkurišu sa pričom o uništenju Sinjajevine.

Pa, kako se to nisu čuli sa tim istim tekstom u vrijeme Jugoslovenske narodne armije?

I ona je izvršavala vojne vježbe diljem cijele ondašnje Jugoslavije. Tada, niko nije postavljao pitanje đe će se graditi vojni poligoni. Niti je tadašnja vojska o tome ikome polagala račune. Samo strateška rješenja, državni interes. Pa, što onda nijesi prigovorio, majčin sine?

A nešto vjerujem i da niko ne pamti da se ijedan jugoslovenski seljak tada pobunio kako su mu se zbog preleta helikoptera krave poplašile, a koze razbježale. Uz to, čisto sumnjam da je iko tražio nadoknadu od tadašnje vojske zbog uznemiravanja životinja.

A i da jeste, nešto ne bih baš dijelio njegovu sudbinu.

Znaju to i ovi današnji “žalioci” i “bundžije”, nego im sada može biti da pričaju. Recimo da je to “civilizacijska tekovina”. A možda bi mogli i koju paru da škrbnu. Aplikanti evropskih grantova sigurno hoće.

Onako, civilizacijski.

Komentari

avatar