piše: Željko Vukmirović
Ne sjede Srbi skrštenih ruku.
“Ova presuda je udar na srpski narod”, izjavio je prije nešto više od mjesec dana lider DF-a Andrija Mandić, a nakon izricanja presude u slučaju pokušaja državnog udara.
O tome kakve koristi je srpski narod imao od kampanje i cjelokupnog angažmana DF-a sprovedenog 2015. i 2016. godine, bilo bi zaista zanimljivo saznati. O tome kakve su pak koristi imali lideri DF-a stvar je već novca koji se tu i tamo pojavljuje u prikazanim troškovima kampanje, kroz aranžmane sa buticima ili tek kao donacije njihovih članova. O tome, koliko su ti članovi “odani”, najinteresantnije govori podatak sa suđenja za pranje novca i svjedočenjima koje su dali članovi Pokreta za promjene sa skromnim primanjima pravdajući svoje donacije od 2.000 eura time da su to u stvari ušteđevine i – uplate rodbine iz inostranstva.
Ova svjedočenja su od strane odbrane komentarisana kao logična i detaljna.
Tek, tako stižemo do zaključka da izgleda kako ona poštenjačina od srpskog ministra odbrane Aleksandra Vulina, koji svako malo isporučuje prijetnje Crnoj Gori, nije jedini koji ima “tetku u Kanadi”. Pa, ako je već tako, uz napomenu da nijedna “tetka” nije nikada dokazana, biće da imamo mnogo zanimljivosti povodom “udara na srpski narod”.
Logično i detaljno, zar ne?
Nego, što bi naš narod rekao, nije sve u parama. Ima nešto i u manastirima. Naročito ovim crnogorskim.
Bar je to poenta priče koja je plasirana od strane srpskog političkog vrha, pa onda i od Srpske pravoslavne crkve, koji uredno i dosljedno potiskuju istorijske činjenice, te od Predloga crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovjesti prave spektakl uz koji idu optužbe o pljački srpske imovine. Jeste, baš one crnogorske imovine koju su zaposjeli prije sto godina.
I eto nas tako na “Vidovdanskoj akademiji”. A i vremenski precizno plasiranom uputstvu za upotrebu proslijeđenom od Vartolomeja. Uz napomenu, samo Amfilohije, niko drugi.
Pa, o čemu se ovdje radi? Koliko je to para koje donose crnogorski manastiri? Posljednja linija odbrane? Biće da krunjenje te priče ima da razgoliti cijeli srpski mit. Čak i da ne spominjemo jasna i nedvosmislena dokumenta o postojanju crnogorske autokefalne crkve. A ni ono kad je Amfilohije tražio od Rusa da se CPC briše iz starih registara.
Ovo je potcjenjivanje za olimpijsku medalju.
I biće da je stvarno istina. Nema druge.
Ne sjede Srbi skrštenih ruku.