za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, bar kako se prema njegovom angažmanu u medijima stiče utisak, mnogo je uložio u kampanju protiv Crne Gore. Ono, baš nije štedio. Naravno, nijednom nije propustio priliku da kaže kako “ne sme da se meša”. Ipak, to svoje nemiješanje je ponavljao baš toliko puta i na baš toliko medijskog prostora i na baš takav način da niko nije imao šanse da zaobiđe njegovu frustraciju Crnom Gorom.
Samim tim, valja istaći da Vučić raspolaže još nekim frustracijama. Recimo onoj o tome kako nikada nije prebolio ulogu donosioca pića za zabave srpskih radikala. Jeste, kako priča nalaže vazda će ostati onaj mali što ulijeće sa gajbom piva. Ili su to bile fascikle? Ili je to samo bio jedan potrčko…pa što god to nosio.
A jel’ znate da Vučić u svojoj političkoj biografiji ima čak tri poraza kandidujući se za gradonačelnika Beograda? Živa istina. Nije mogao da prođe ni pod razno. Beograđani nikad nisu svarili njegovu priču. Kako onda, tako i danas.
Sa srpskim nacionalistima i srpskom crkvom je sasvim drugačija priča. Znate već, ruka ruku mije.
I tako sve do smotane priče o hapšenju srpskog sveštenika u Crnoj Gori koji se neznaveno našao kao organizator pripadnika prosrpskih partija i tobože neukim regulatorom “srpskih nacionalnih osjećanja”, te nosiocem čuvene krilatice iz Miloševićevog vremena “dogodio se narod”.
Možda samo tako zvuči, ali nije naivno. Uostalom, za Vučića važi u onom istom Beogradu kojeg nikad nije osvojio da je laž godine da nikad nije slagao.
Naročito kada ne štedeći odvoji najprije tri, pa onda preko million i po eura za ovdašnje opozicione lidere i medijske prirepke, pod izgovorom brige za srpski narod, ne ustručavajući se uopšte od urednog njegovanja srpskog nacionalizma.
A to, zaista, nije naivno. Niti je ikada bilo.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta