Piše: Akiva Eldar

„Za razliku od Holokausta, ovog smo puta na vrijeme identifikovali opasnost“, rekao je izraelski privremeni (za sada) premijer Benjamin Netanjahu 20. aprila, potapšavši se po ramenu u snimljenoj izjavi u znak obilježavanja Dana sjećanja na Holokast.

„Donijeli smo važne odluke kao što je zatvaranje granica“, nastavio je Netanjahu čitajući pred kamerama. „Mobilizirali smo sve državne sisteme za rat protiv korone.“

Netanjahuovo iskrivljeno korištenje ovog dana kada se prisjećamo šest miliona Jevreja koje su pobili nacisti, kako bi se pohvalio svojim navodnim moćima „rane detekcije“ pomalo podsjeća na njegovo „otkrovenje“ iz 2015. da je jerusalemski Haj Amin al-Husseini osoba koja kuje plan da istrijebi jevrejski narod.

Malo je vjerovatno da je Netanjahu dalekovidno identifikovao prijetnju od korona virusa, ali je bez sumnje identifikovao njen potencijal da bude vakcina protiv njegovog ličnog uništenja pomjeranjem iz ureda premijera u zatvorsku ćeliju.

Zvanično ime ove vakcine je „vanredna nacionalna vlada“. Ali prikladnije ime za ovu vladu, čije su smjernice i sastav finalizirani i napisani 20. aprila, bi bilo „vlada ličnog spasenja“.

Nedugo nakon što je emitovan ovaj govor povodom obilježavanja sjećanja na Holokaust, Netanjahu je potpisao sporazum od 14 stranica o podjeli moći sa svojim glavnim političkim rivalom, liderom Plavog i bijelog saveza Bennyjem Gantzom, koji je uspostavio najnapuhaniju izraelsku vladu, sa 36 ministara i 16 zamjenika ministara.

Prema ovom sporazumu, Netanjahu će služiti kao premijer tokom prvih 18 mjeseci trogodišnjeg mandata, a Gantz će služiti na novokreiranoj poziciji „zamjenskog premijera“. Netanyahu će predati vlast Gantzu kada mu istekne vrijeme, i služit će kao „zamjenski“ premijer u drugoj polovini mandata.

„Obećao sam narodu Izraela vanrednu nacionalnu vladu koja će spasiti živote i izvore primanja“, Netanjahu je napisao na svojoj Facebook stranici. „Nastavit ću raditi sve u vašem interesu, građani Izraela“.

Ovaj sporazum o podjeli vlasti potpisan je nakon višesedmičnih intenzivnih pregovora. Ali pitanje koje je zaustavilo potpisivanje ovog dokumenta nije bilo povezano sa izraelsko-palestinskim sukobom, aparthejdnim režimom na Zapadnoj obali i blokadom Gaze.

Jedina natuknica za hroničnu bolest poznatu kao okupacija u ovom dokumentu može se naći u odjeljku vezanom za plan američkog predsjednika Donalda Trumpa za izraelsko-palestinski mir, koja određuje da od prvog jula ove godine, premijer može tražiti od vlade i Knesseta da odobre sporazum postignut sa SAD-om po Trumpovom nacrtu o nametanju suvereniteta nad izraelskim naseljima na Zapadnoj obali.

Prema ovom sporazumu, Gantz će također biti pozvan da učestvuje u konsultacijama sa premijerom u vezi ovog paragrafa u sporazumu, što praktično znači propadanje dvodržavnog rješenja.

Pitanje koje je zaustavljalo sporazum između ove dvije strane također nije bilo vezano za zvanični razlog postojanja vanredne vlade – a to je olakšavanje krize u vrijeme korona virusa. Zapravo, ovaj sporazum jedva da spominje tu temu, ali ostavlja trenutnog ministra zdravstva Yaakova Litzmana, na njegovoj poziciji iako podrazumijeva promjene radnih mjesta ili nazadovanje za većinu drugih koalicionih ministara.

Ovo je čovjek koji čak nije mogao izgovoriti riječ „korona“ na početku krize, koji je i sam dobio ovu bolest kada se molio u grupi u suprotnosti sa preporukama vlastitog ministarstva i koji je većinu vremena od početka pandemije proveo unapređujući interese svojih ultraordoksnih birača.

Budući da je Litzman ostao na svojoj poziciji, Netanyahu će nastaviti de facto voditi ovo ministarstvo kao što je radio do sada. Takođe će zamijeniti šefa specijalnog komiteta za borbu protiv korone u okviru Knesseta sa jednim od ljudi odanih njemu, olakšavši sebi prikrivanje neuspjeha svoje vlade u postupanju sa epidemijom koji su već izašli na vidjelo.

Ako se uspostavi komisija koja će ispitati način na koji država upravlja ovom krizom, naći će teme za istraživanje u privremenom izvještaju koji je 7. aprila objavio Komitet koji nadzire rad Knesseta, a kojim je u to vrijeme predsjedavao opozicioni član Knesseta Ofer Shelach.

Ovaj je izvještaj, između ostalog, otkrio, da su socijalne i zdravstvene reperkusije ekonomskog zastoja koji je vlada nametnula već postale jednako stvarna i jednako velika prijetnja kao i sam virus. Politička cijena ovih oštrih ekonomskih i socijalnh reperkusija sada će biti podijeljena između svih partnera nove koalicione vlade jednako.

Potpisivanje ovog sporazuma je zakočeno zbog jednog člana koji se odnosi na jednog Izraelca čije suđenje za korupciju počinje 24. maja i postavlja pomilovanje za njega, bez primjera u izraelskoj političkoj historiji.

Zamršeni jezik ovog sporazuma u suštini određuje da, ako okolnosti, kao što je presuda Vrhovnog suda, naprimjer, spriječe Netanyahua i/ili Gantza da služe kao premijer i „zamjenski“ premijer, Likud i Plava i bijela stranka neće predložiti nikoga drugog za ove pozicije i umjesto tog će zajedničkim snagama raspustiti Knesset i zakazati nove izbore.

Da Netanyahu nije nepopustljivo odbio odstupiti s pozicije nakon što je optužen za primanje mita, Izrael se ne bi našao uvučen u održavanje trojih neriješenih izbora u toku prošle godine s mogućnošću održavanja četvrtih izbora osim ako se ne postigne sporazum u vezi nove vlade.

Od samog početka je vođstvo Plavo-bijelih jasno izrazilo da želi vladu jedinstva sa Likudom. Njen ključni, ako ne i jedini uslov, bio je da Netanyahu bude zamijenjen članom stranke Likud. Da je on stvarno spreman da „učini sve“ što je u njegovoj moći za dobrobit izraelskih građana, kako je izjavio u govoru povodom obilježavanja sjećanja na Holokaust ove sedmice, Izraelu ne bi trebala vanredna vlada. Treba samo odstupiti s pozicije, pa čak i privremeno, i provesti vrijeme mudro ubjeđujući sud u svoju nevinost.

Kukavičluk drugih visokopozicioniranih ličnosti iz Likuda ostavila je Gantza i njegove prijatelje sa teškom dilemom. Bili su prisiljeni birati između pridruživanja vladi koju predvodi Netanyahu, protiv želja većine birača koji su Gantzu i njegovom bloku dali većinu od 62 mjesta i otvaranja mogućnosti za četvrte izbore pod sjenkom duboke ekonomske i socijalne krize.

Očekuje se da će odluka Plavo-bijelih i njihovog saveznika Laburističke stranke da zanemare obećanje iz svoje kampanje da neće ući u koalicionu vladu sa Nestanyahuom skratiti njihov politički vijek. Teško će im biti da ubijede birače kako nisu imali izbora već da uđu u partnerstvo s Netanyahuom u vladi od više od 40 ministara i zamjenika ministara da bi se nosili s epidemijom.

Lopta je sada na terenu Vrhovnog suda, kojem je dostavljeno nekoliko peticija koje traže da poništi sporazum o koaliciji, među njima i apel desetaka bivših sigurnostnih zvaničnika, akademika i poslovnih ljudi protiv imenovanja premijera koji je optužen.

U pismu Netanjahuu objavljenom 20. aprila u izraelskim novinama Haaretzu, bivša pravna savjetnica u Knessetu i pravnica Nurit Elstein je napisala: „Sud bi mogao odlučiti da niste podobni da budete premijer u svjetlu optužbi za korupciju uključujući kršenje integriteta, ili još preciznije, moralne podlosti…Nijedan pravni model vam neće pružiti punu zaštitu ili, dok god je Izrael demokratija, dati legitimitet pitanju koje je u suštini nepošteno.“ Uzimajući u obzir izgled imenovane vlade i njenih smjernica, naglasak bi trebao biti na riječima „dok god je“.