Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Nešto kao fleš: Sve je isto samo njega nema

Regionalni zabavljač i srpski vicepremijer Ivica Dačić je već našao načina da se upiše. Kako u Crnoj Gori, između pjevanja „Bolje biti pijan nego star“ i „Miljacke“ (inače nevelike sarajevske rijeke koju svojim očima u životu neće viđet – nap.a), tako i sa poziranjem u sceni incidenta u zgradi UN u Njujorku

za aktuelno.me

piše Željko Vukmirović

Prvo je istrčao Amfilohije. Onda je istrčao Joanikije. Sa istrčavanjem se istakao i Andrija Mandić. Srpski ministar Vulin je uobičajeno samo potrčao, nego mu se opet nešto iskomplikovalo, pa se još jednom prosuo… Onaj sekretar Selaković se tek pojavio u dresu, ali bolje da nije.

Regionalni zabavljač i srpski vicepremijer Ivica Dačić je već našao načina da se upiše. Kako u Crnoj Gori, između pjevanja „Bolje biti pijan nego star“ i „Miljacke“ (inače nevelike sarajevske rijeke koju svojim očima u životu neće viđet – nap.a), tako i sa poziranjem u sceni incidenta u zgradi UN u Njujorku.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je, pak, rekao da će se sastati sa „svojim“ ljudima iz Crne Gore. I još nešto o tome kako je nezadovoljan stanjem u kojem se nalaze Srbi u Crnoj Gori.

A onda je cijelu priču zasolio srpski patrijarh Irinej.

I tako smo stigli do nove obrade jednog starog filma, pod naslovom – „Sve što ste oduvijek željeli da znate o odbrani imovine golim životima, a niste smjeli da pitate…“.

Doduše, to što se radi o tuđoj imovini i odbrani već prilično iskorištenog i dakako isplativog, ne bi trebalo mnogo da uzbuđuje. Sve je već viđeno. I u Sloveniji i u Hrvatskoj i u Bosni i na Kosovu. Baš kao u pjesmi. „Sve je isto samo njega nema“. I nije onaj na koga mislite.

Ali to je ta matrica. Slijede prilagodljivi tonovi. A bogami i organizacija prevoza.

Treba još jednom dovesti pripadnike Ravnogorskog pokreta, pa sve te keramičare, slobodne zidare i konobare, slučajne prolaznike i bivše boksere sa nauljenom kosom. I mercedesom. Ima tu posla. A i organizacije. Uostalom, u pitanju su nijanse. Trojčidanski sabor ili Gazimestan.

I još samo da se to društvo dogovori oko izbora pjesama. Da li da počnu sa “Kralju Petre piši iz Londona…” ili da iskusno krenu sa “Slobodane srpski sine, kad ćeš doći na Cetinje”?

E pa, o tome se i radi. Jer, tačan odgovor na to, a i na sva pitanja koja se tiču epiloga angažmana Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, te upornog rada njenih političkih satelita je jednostavan:

Nikad.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve