Nešto kao fleš: Sam svoj majstor

piše: Željko Vukmirović

Nedavni učinak mitropolita crnogorsko primorskog Srpske pravoslavne crkve Amfilohija, a posmatrano u najboljoj vjeri i duhu ljubavi i dobrobiti pobožnih ljudi, mogao bi se definisati u samo nekoliko običnih i nedvosmislenih riječi – malo je čudno. Ali zato snishodljivo, svakako.

Naime, Amfilohije je našao za shodno da uputi pismo mitropolitu Onufriju Berezovskom, predstojatelju samoupravne jerarhije Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini (UPC-MP) i da mu objasni kako je zapravo došlo do susreta sa Evstratijem Zorjom, arhiepiskopom černigovskim i nižinskim, ujedno zamjenikom upravitelja za vanjske crkvene odnose autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU).

Ili, dojučerašnjim “raskolnikom”, kako je već donedavno čašćavana ukrajinska crkva.

Ova namjera srpskog mitropolita sa radnim angažmanom u Crnoj Gori mogla bi se kretati od opravdanja do izvinjenja. A i malo tužikanja. Uz razne nijanse dodvoravanja Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Ili, za one sa nešto slabijim pamćenjem, slijedi podsjećanje da Amfilohije još od poodavno nikako da se nađe ni na ceremonijalnom spisku nekog događaja kojeg organizuje Ruska pravoslavna crkva.

Svejedno, ovog puta, a u najboljem činovničkom maniru, Amfilohije posjetu ukrajinskog sveštenika objašnjava skoro kao nešto što ga je snašlo, skoro kao na bruku i na sramotu, kao da nije imao izlaza, kao da je sve to bilo na brzu ruku…

Skoro kao svojevremeno krečenje Cetinjskog manastira, nedugo po useljenju.

Ipak, arhiepiskop ukrajinski je iznio sasvim drugačije činjenice. Ponajprije one koje govore u prilog tome da je susret sa Amfilohijem potrajao tri i po sata. U svijetu diplomatije, pa ma koliko tome pripisivali protokolarne stvari, ta dužina sastanka zasigurno upućuje na važnost. A i očigledno, imali su o čemu da pričaju.

Zato, valjda i ne treba da čudi slanje pisma koje bi trebalo nešto da objasni.

Pa, jel to sad neko zvanično izvinjenje Ruskoj pravoslavnoj crkvi što se srpski pravoslavni sveštenik vidio sa pravoslavnim sveštenikom koji pripada crkvi druge zemlje?

I jel’ će to sada tako stalno da bude?

I zašto baš na adresu Ruske pravoslavne crkve, a ne Carigradske patrijaršije?

A jel’ da mnogo liči na neko krečenje? Ili bar mazanje očiju.

Nego, biće stvarno da pukovniku nema ko da piše. Pa, onda on mora sve sam.

 

Komentari

avatar