za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
„Ima previše dokaza i tu nema šta da se pegla“, glasila je rečenica koju je Saša Sinđelić izrekao u snimljenom razgovoru uoči gostovanja na srpskoj TV Happy, u emisiji autora Milomira Marića, a o sudskom procesu povodom pokušaja državnog udara u Crnoj Gori.
I to bi bilo to što se peglanja tiče.
Mada, istorija Sinđelićeve tvrdnje datira još iz 2017. godine i sudskih svjedočenja. A I reakcije lidera Demokratskog fronta Milana Kneževića i Andrije Mandića. Sinđelić je tada, a kao saradnike u poslu koji je trebao da obavi, nedvosmisleno promovisao Demokratski front. O tom angažmanu, te raskidu jedne ljubavi, naročito se u sudnici istakao Milan Knežević svojom prijetnjom Sinđeliću.
“Ako ovaj šljam nastavi da govori, dobiće po vratu od mene”, bio je isključiv Knežević.
Ipak, o tome šta bi se zaista dogodilo da su se kojim slučajem u nekom mračnom sokaku ili ne daj bože liftu sreli Milan Knežević i Saša Sinđelić, ostaje tek u sferi pretpostavke. Mada, u već pomenutom snimljenom razgovoru Saša Sinđelić je, a povodom svojih manira, bio prilično jasan.
“Zamisli da klepim Marića po ušima…”, izgovorio je Sinđelić.
Valjda, voli čovjek da klepa, ko ti zna…
Sa druge strane, na Sinđelićeve optužbe Andrija Mandić je na sudu, te 2017. godine, bio daleko kreativniji.
“Ovaj brabonjak je u Hrvatskoj ubio čovjeka”, uzviknuo je Mandić.
Priznaćete, izbor riječi “brabonjak”, kao opisa za jednog čovjeka je prilično nadahnut. Trebalo je svakako promisliti, trebalo je taj izraz izabrati. Mandić se očigledno potrudio. Eventualno peglanje je bilo sve dalje.
Ipak, uslijedio je i posljednji pokušaj. I najava snimaka lidera Demokratskog fronta koji po njihovom ubjeđenju govore u prilog odbacivanju optužnice i mučenju Sinđelića. Valjda sada, pred završnu riječ, on baš i nije toliki šljam, niti toliki brabonjak…A i malo odbrane Sinđelića, bilo bi puno odbrane njih samih.
Ali to je ta stvar sa peglanjem. Zna da bude zajebano. I da par prvih pogrešnih poteza zabrljaju cijelu stvar. Zato, one riječi sa početka ove priče, upućuju samo na počinjenu brljotinu i porijeklo te imovine.
„Ima previše dokaza i tu nema šta da se pegla“.