za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
Loše su počeli, ali su zato naglo posustali.
Tako bi, recimo, mogao da glasi dosadašnji učinak političkog saveza „Da svako ima“. Jer, iole racionalno sagledavanje njihovog rada ne ostavlja baš puno prostora za optimizam da će Crna Gora dobiti ozbiljan politički projekat koji će zaslužiti naklonost građana. Uostalom, ispostavlja se da je baš Crna Gora, sa svojom nezavisnošću i ostvarenim integracijama, jedini sporan element ovog saveza. I to baš tim redom. Prvo crnogorska nezavisnost.
Tek, od saveza „Da svako ima“ upravo saznajemo da odmah gubimo Dan nezavisnosti. Vele, nebitan je i nije istorijski. Prema tome, istinitost i lako provjerljiva sadašnjost bi morala da ustukne pred prošlosti čije se verzije redovno isporučuju od strane profesionalnih političara koji su u jednom trenutku svojih karijera odlučili da to sa „predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori“ uopšte nije neisplativa stvar.
Tako stižemo i do izvjesnog Miodraga Dake Davidovića koji je u javnosti predstavljen kao nikšićki biznismen, ali i „srpski privrednik“. Jeste, to je onaj od kojeg su radnici Željezare očekivali da kupi fabriku, ali mu je taj lokal – patriotizam nešto naglo splasnuo. Na kraju, kako je i rasprodao ponešto od svojih poslova u Crnoj Gori, a i živi uglavnom u Srbiji, logično je da mu je Srbija prioritet, a Crna Gora samo poligon za politički angažman. A onda, kako čovjek očigledno ima para, uopšte ne iznenađuje društvo onih suočenih sa opasnostima cenzusa, koji bi malo da škrbnu sa strane i isprate ovaj politički projekat. I tako smo dobili još jednu ekipu koja će nas do prvih sljedećih izbora uvjeravati u „golgotu“ srpskog naroda, kao i postojanje Crne Gore kao samo stvar nesretnih okolnosti. Uz snagu Srpske pravoslavne crkve, dakako, na koju se već Davidović poziva u svojim javnim nastupima.
Za kraj, jedna stara priča, sada već izlizana i istrošena, ponovo je na tržištu. O tome, ko će da je kupi, biće samo njegova stvar.
Potpuno nebitno. A i neistorijski, svakako.