za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
Nema šale sa strategijom. Kad propadne jedna, pristupa se drugoj. Nema veze što propadaju sve od reda. To je ionako predstava. Ili što bi naš prost narod rekao – „performans“.
Kao ono kad osrednji fudbaler, iz očaja i nemoći, pada u kaznenom prostoru kao da ga je pokosio rafal, čekajući da se sudija primi i svira penal. Šta? Možda i prođe.
Tek, tako stižemo do građanskog protesta. Prvo su se prebrojavali, imali i teoriju o kvadraturi i broju učesnika, teoriju o nadmoći, teoriju o vlasti, teoriju o podršci, teoriju o autoritetu.
Ipak, ispalo je malčice drukčije u praksi.
Zauzeli su gradski trg, obnovili gradivo iz demagogije, gradivo iz recitala, gradivo sa opozicijom, gradivo ispred Skupštine, gradivo o sporazumu, pa se kao sve dogovorili, a onda odustali od protesta subotom i – uletjeli u šesnaesterac.
Ostalo, znate. Slijedi, što bi naš prost narod rekao, onaj – „performans“.
Sljedeća stanica, Brisel. „Sky is limit“.
Nego, kako nije baš preporučljivo zajebavati se sa narodom, vrijedi podsjetiti na neke faktografske elemente ove priče. A i voli to naš narod. Dakle, samo činjenice.
Ponajprije, nije sada fora spočitavati organizatorima protesta što su sa prvim predstavama svi zajedno stali u tek desetak automobila i kružili oko institucija. Jer, niko ih nije ni prije tjerao na prebrojavanje. Uostalom, ko je mogao da pomisli da će se sa uspostavljanjem protesta već prve naredne subote iznajmljivati autobusi, sakupljati partijski aktivisti po selima i gradovima i uz put djeliti sendviči, sokovi i pivo…
Nije fora ni napomenuti da su organizatori protesta istakli žene u prve redove. To je ionako sada već tradicionalni manir najvećeg opozicionog finansijera ovih protesta, političke grupacije Demokratski front. O tome sve znamo.
S tim u vezi, posebno je važno istaći da se nije valjalo zajebavati sa CEDIS-om. Jer, slijede tužbe. Uostalom, DF je još 2015. godine, po očiglednom primitku novca, uvjeravao stanovništvo Crne Gore u otpis neizmirenih obaveza za pristigle račune za električnu energiju. Poslije je, valjda, ispalo da je njihov račun preči. Da, to njihovo uvjeravanje su platili građani.
Za kraj, ostaje samo par riječi iz šesnaesterca. O jednom padu, spoznaji nemoći i neznanja, odloženom priznanju o porazu. Taman za uobičajeni ovdašnji opozicioni rezime.
„Igrali smo dobro, ali zajebo nas sudija“.