Nešto kao fleš: Dobro došli u Grad teatar

piše: Željko Vukmirović

Sad je i Crnogorska dobra. Mislim na partiju. A dobra je Demokratskom frontu i Demokratama. I tu mislim na partije. Zasigurno ne na ideale. U bilo kojoj varijanti. Nema to blage veze s tim.

Tek, to bi bio sažetak dosadašnje priče o mogućnostima uvođenja prinudne uprave u Budvi.

A da ova novonastala situacija raspolaže elementarnim sredstvima komedije poput ironije, satire, sarkazma i groteske, nije nešto naročito sporno. Samim tim, cijela situacija upućuje na ismijavanje pohlepe, gluposti, sujete i dvoličnosti. Dakle, osnovnim elementima za podsmijeh u stvaranju jedne poštene komedije.

Još kada se primjene i žanrovi komedije, kao što su komedija naravi ili komedija intrige, stiže se do savršenog ambijenta. Jer, jedan žanr ismijava skorojeviće, drugi spletkarenje.

U svakom slučaju, dobro došli u Grad teatar.

A tamo su na sceni dojučerašnji politički protivnici koji se u sadašnjem trenutku upiru da stignu do dogovora i podijele nešto moći i privilegija, te zagarantovanih zarada, ali i do otvaranja širokog spektra kalkulacija za ostvarivanje novih. Jer, to je ta priča o teatru. Kostimografija je samo lako primjenljiva i nasušna kategorija. A kome će da pripadne Komunalno, još ćemo da vidimo.

Ovaj „buran“ politički trenutak za lokalnu vlast u Budvi, a u sred julske bonace, bio je i inicijalna kapisla za buđenje usnulih doajena teatra Branka Radulovića, Nebojšu Medojevića, Milana Kneževića i Andriju Mandića. Njihov nastup, pak, rezultirao je provjerenom prijetnjom o novim protestima ove jeseni, te uobičajenim uvredama, uz upotrebu militantne terminologije koja je nakon fijaska sa pokušajem državnog udara, a onda i (ne)ostvarenim rezultatima na izborima, nekako već umukla, nije je bilo nigdje.

E pa, sad se opet javlja. Kao, zaboravili smo šta je bilo. I crnogorski državni vrh je ponovo teroristička organizacija, a oni samo spremaju odbrambenu akciju.

Svakako, ovaj teatarski duh donosi obnovu tzv. crne komedije, inače karakterističnog žanra za najmračnije ćoškove društva. Računajući i ničim izazvane kafane đe se služi dobra koljenica. Ili bi možda trebali da se vratimo prapočecima glavnih aktera ove komedije, masnom bureku u sred noći i jednog štrajka glađu. Ili još bolje, onom čuvenom Milančetovom presnećivanju na bolničkim nosilima, kao rijetkom „masterpiece“-u groteske.

Uz ovu ekipu, a kao branitelje srpskog bića na tlu Crne Gore, iako bi korisnici beneficija na tu temu bilo daleko upriličenija kvalifikacija, ovih dana je stigla i predaja spiska od strane predsjednice udruženja „Majke Srebrenice“, Munire Subašić. Spisak se odnosi na imena 22.000  Srba koji žive u zemljama Zapadne Evrope i koji se sumnjiče za zločine počinjene u Bosni. Subašić je taj spisak predala njemačkom tužiocu. Omalovažavajući ovaj čin, jedan beogradski medij je naveo kako su među „zločincima“ navedeni – kuvari, čistačice i vozači.

Taman do prečice i podsjećanja na uhapšene učesnike u pokušaju državnog udara pod rukovodstvom Vrhovne komande Demokratskog fronta koji su bili, gle čuda – taksisti, keramičari, a bogami i kuvari.

Biće da sa tim kuvarima nema šale. A ni sa zakuvavanjem, bilo čega.

U svakom slučaju, komični politički angažmani s početka jula 2018. godine će potrajati. Bar do sljedeće nedjelje. Jesen je već druga priča. Ko će još svega ovoga da se sjeća do stvarne jeseni?

Mada, biće tu ironije, satire, sarkazma i groteske. Ismijavaće se pohlepa, glupost, sujeta i dvoličnost.

A naročito skorojevići i spletkaroši.