Morača ispod Savskog mosta

za aktuelno.me

piše: Slobodan Jovanović

Čuvena je pitalica iz rane mladosti „Koja rijeka teče ispod Savskog mosta?“ Na nju me podśeti najava nedeljne teme u beogradskoj Politici, pod nazivom „Čije su srpske svetinje u Crnoj Gori?“ Jest’ da mi u Crnoj Gori imamo akademiju nauka i umjetnosti koja nosi ime crnogorska a prije će biti da spada u te „srpske svetinje“, ali sumnjam da su Srbi i Politika skloni takvim perverzijama. Kao što sumnjam da neko sa nestrpljenjem očekuje što će Politika napisati u ovoj temi, očekujući da će „srpske svetinje“ naprasno, obrnuto od CANU, postati crnogorska svojina.Takve stvari su samo nama svojstvene.

No, nije mi namjera da se bavim crnogorskim sakralnim naslijeđem, o tome sam pisao na mjestima koja su primjerenija esejističkon načinu pisanja od kolumne. Ne čuh da je bilo ko od ovih što su unaprijed odredili čije su „svetinje“ u Crnoj Gori niti jedan argument kojim bi osporili bilo što od onoga što sam pisao. „Najjači argument“ koji čuh jeste izjava Velibora Džomića, proglašenog od nekih u Crnoj Gori većim pravnikom od samog Živojina Perića, da je neki izaslanik Crne Gore u Instambulu rekao kako bi trebalo podići u Instambulu „srpsku crkvu“? Kakav parvnik, takav i pravni argument! Ali u Crnoj Gori je moguće da SPC dokaže na Vrhovnom sudu vlasništvo popisnom listom i testamentom kralja Nikole u kome nije naveden predmetni objekat: Sa takvim Vrhovnim sudom postaće sve vlasništvo SPC što Nikola I Petrović nije turio u svoj testament.

Nešto slično „crnogorskoj“ akademiji dešava se ovih dana u Srbiji sa tzv. Nacionalnim savjetom crnogorske nacionalne manjine u Srbiji. Crnogorski a „njihov“.Najavljeni su izbori za nacionakne savjete u Srbiji 04.oktobra, što je propraćeno naglim porastom broja „Crnogoraca“ diljem srpske države. Kako procedura predviđa da se svi pripadnici nacionalnih manjina prijave na birački spisak u svojim opštinama, pojavili su se masovno „Crnogorci“ čak i tamo đe ih po popisu 2011-te nije uopšte ni  bilo. Tako ćemo imati Nacionalni savez Crnogoraca u Srbiji, a Crnogoraca niđe biti neće. Nema sumnje da će ti novopečeni „Crnogorci“ imati većinu elektora i da će Nacionalni savjet (NS) biti apsolutno po volji onih koji stoje iza čitave ujdurme. A ko stoji nije teško pogoditi, obzirom ko kontroliše sve u Srbiji.Možda će se neko śetiti da sam, gostujući u „Živoj istini“ kod Darka Šukovića, rekao da mi u Srbiji ne možemo kontrolisati da li će samo oni koji su se po popisu izjasnili kao Crnogorci biti kandidati, a samim tim ni ko će biti izabran u NS!

Ruku na srce, ni prošli saziv se „nije ubio“ od Crnogoraca. Osim toga, da li miris novca, ili potreba da se okite titulom mnogi za koje niko van njihove ulice ne zna ko su, u tom NS se skupilo društvo koje ama baš ničim nije zadužilo crnogorsku zajednicu u Srbiji. Naprotiv, osramotili su sve one koje bi trebalo da predstavljaju stalnim svađama, uključujući i fizičke obračune. Problem sa mnogim Crnogorcima u Srbiji ješto su najveći Crnogorci kad nijednu ne prozbore. Nemojte me pitati kako izaći iz svega toga i što bi matična država trebalo da radi da se ne dešava ovo što se dešava.  Jedino što mogu sa sigurnošću reći da je potpuno pogrešan pristup sa pogrešnim ljudima pokušavati skrpiti nekakvo jedinstvo rogova u vreći.Kao i da bi država, uključujući i njeno predstavništvo, morala desetostruko više pažnje da posveti organizovanju Crnogoraca u Srbiji i SA KIM TO ČINI! Nadam se da će i sami to shvatiti kad ove godine budu imali proslavu Podgoričke skupštine u organizaciji NS Crnogoraca u Srbiji, a i podršku SPC da zadrži „srpske svetinje“.  Ništa drugo ni ne stoji iza ovog dirigovanog preuzimanja od „bećkovića“ NS Crnogoraca, dok mi tulimo o „nikad boljim odnosima“. U ime tih „nikad boljih odnosa“ prećutasmo najprljaviju kampanju o „ugroženosti Srba“, pa se bojim da će otići niz vodu i ustavno pravo crnogorske nacionalne manjine u Srbiji na svoj NS. Da podśetim, NS nije mjesto đe se okupljaju svi sa porijeklom iz Crne Gore, već je čisto  institucija crnogorske nacionalne manjine! Dakle, isključivo nacionalnih Crnogoraca. A ovim drugima na volju guslarske večeri, ojkanje za Kosovom i Matija.

Jedino što preostaje Crnogorcima u Srbiji je da  objave javno saopštenje, potpisano od svih onih koji nešto znače u crnogorskoj zajednici, da takav NS ne priznaju kao svoj, da su prekršena ustavna prava Crnogoraca i da takav NS ne reprezentuje volju crnogorske nacionalne manjine u Srbiji.