piše: Goran Popović
Metak u čelo, prebiću ti i drugu nogu, plus neke psovke, po ocjeni potpredsjednika parlamenta Nimanbegua, neprimjerene za javnu upotrebu… To je minule neđelje bio skupštinski vokabular poslanika Demokratskog fronta.
Dodatno su nabrijani veliki Srbi u našoj Skupštini, profašističkom metodologijom, prebrojavali po nacionalnoj pripadnosti i poslanike i članove Vlade nazočne parlamentarnom zasijedanju. Posebno su “na meti” bili Albanci, Bošnjaci…
Uzavreli nacionalistički naboj četničkog vojvode Andrije Mandića i nekih njegovih ađutanata i ađutantkinja rezultirao je, na kraju, tezom da aktuelna crnogorska vlast, u suštini, vrlo predano radi na realizaciji velikoalbanskih i velikobošnjačkih projekata?! Što, je li, ugrožava njihov velikosrpski koncept. U tom naci bunilu nigdje nije bio Crne Gore i Crnogoraca. Jer bi oni vrlo rado Crnu Goru opet viđeli kao 27. izbornu jedinicu “velike Srbije”, a ne kao 29. članicu NATO saveza, a Crnogorce samo kao dio srpskog nacionalnog korpusa. U stvari, jeste, ali u smislu da ova država nikad nije ni trebalo postoji, a da su Crnogorci “izmišljena nacija”.
Mržnja ovaploćena u skupštinskim naci fašističkim tiradama poslanika Demokratskog fronta, otkrila je, zapravo, strategiju nove izborne kampanje ove političke skalamerije. Šta tamo još traži Crnogorac profesor Radulović, teško je odgonetnuti. Za razliku od Peđe Bulatovića koji se na prošlom popisu, pošteno, prepisao iz Crnogoraca u Srbe.
No, da se ne shvati pogrešno, niko u ovoj Crnoj Gori nema ništa protiv Srba, ali, kako je to dobro definisao poslanik Papović, uvijek će građanska Crna Gora biti protiv bjelaša i četnika. Srbima u Crnoj Gori, naime, nijesu neprijatelji Škrelja, Nimanbegu, Bošnjaci, Hrvati ili Crnogorci, njihovi najveći neprijatelji su ovi “što ih brane”! kao što su “odbranili” sve, od Knina do Kosova…
Minula neđelja protekla je i u znaku politički infantilnih pokušaja dijela opozicionih političara da produkuju trajno vanredno stanje u Crnoj Gori. Tako je radio i mlađani lider Demokrata, inače ustavni plagijator, Aleksa Bečić, uz podršku bivšeg nezavisnog novinara, a sada nezavisnog poslanika, i medijskog konsultanta DK-ja Neđeljka Rudovića, kao i bivšeg ministra u vladi Mila Đukanovića, odnosno bivšeg lidera Demokratskog fronta, Miodraga Lekića. Tako je Bečić (usput, i on je bivši propali kandidat SNP za gradonačelnika Podgorice), već rasporedio ministarska mjesta u “tehničkoj vladi” koja bi funkcionisala “od sada do vječnosti”. Po 300 dana, svake četvrte godine?! Tri bivša tako bi da trasiraju budućnost Crne Gore. Ovo uistinu nije plagijat, jer toga niđe na svijetu nema!
Metak u čelo demokratiji!
PS: U prilog odbrani teze da u Crnoj Gori ne postoji animozitet prema Srbima, naprotiv, evo citata baš srpskog književnika Svetislava Basare koji najbolje definiše kod crnogorskih opozicionara i njihove aktuelne narative u vezi sa “prebijanjem druge noge i metkom u čelo”: “Antropomorfni organizmi koji se u fantastičnoj verziji Darvinove evolucione lestvice nalaze na granici između sisara i crevne flore”.